Koprivničanac Luka Lazar profesionalni je trombonist zaposlen u HNK-u Split.

Budući da je trombon instrument koji široj javnosti nije poznat, 26-godišnji Lazar nam prije svega ukratko opisuje njegove najznačajnije elemente i svrhu.

– Trombon je limeni puhački instrument koji se sastoji od tri dijela – usnika, povlačka i korpusa. Ton se dobiva vibracijom usana u usnik koji je spojen na povlačak pomoću kojeg se mijenja dužina cijevi, a samim time i visina dobivenog tona. Što je cijev duža ton je dublji, a što je kraća ton je viši. Trombon se u zadnjih par desetljeća sve češće može sresti kao solistički instrument, ali mu je i dalje najučestalija primjena u simfonijskom orkestru ili nekim manjim sastavima – objašnjava.

Nakon kratke glazbene lekcije, vratimo se na Lazarov glazbeni put. Kako govori, svirati je počeo kada je imao 11 godina, odnosno u petom razredu osnovne škole.

– Iako se djeca u pravilu upisuju u glazbenu školu s devet godina i u trećem razredu, ja sam ju upisao kasnije na nagovor profesora glazbene kulture Antala Papa. Nisam znao ništa o glazbi ili instrumentima pa su mi tako dali trombon u ruke i upisali me u klasu nažalost prerano preminulog profesora Tihomira Klučeka. Kod njega sam završio šest razreda osnovne glazbene škole i ne mogu reći da sam u tom razdoblju pretjerano volio trombon i glazbu. Stvari su se promijenile kada sam upisao srednju glazbenu školu. Zbog kasnijeg upisa završio sam samo dva razreda paralelno s prirodoslovno-matematičkom gimnazijom. U ta dva razreda imao sam dva različita profesora, Dinu Jakšića i Brunu Petaka – objašnjava.

Nakon završene srednje škole, valjalo je izabrati studij. Lazar je tada znao da se želi baviti glazbom i da želi studirati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

– Prijemni ispit na akademiji se sastoji od dva dijela; prvi i najbitniji je onaj svirački na trombonu, a drugi je polaganje ispita iz solfeggia za koji sam se pripremao godinu dana s profesoricom Natalijom Imbrišak. Uspješno sam položio oba dijela i upisao Muzičku akademiju u Zagrebu, smjer instrumentalist – trombon u klasi docenta Maria Šinceka te je tako započelo moje akademsko glazbeno obrazovanje – ističe.

Cilj glazbenog studija je raditi mnogo i usavršiti vještine

Studij trombona traje pet godina, a većinom se bazira na savladavanju instrumenta i upoznavanju sa solističkom i orkestralnom literaturom. Postoje i teorijski predmeti kao što su solfeggio, povijest glazbe, glazbeni oblici i slično.

– Najveća značajka Muzičke akademije je ta da se instrument mora vježbati svaki dan po nekoliko sati bez iznimke jer se jedino tako mogu postići vrhunski rezultati. Svaki tjedan sam dva puta radio sa svojim mentorom docentom Šincekom, ali smo također svake godine imali stručna usavršavanja kod jednog ili dva svjetski priznata profesora. Neki od njih su Ian Bousfield, Gyorgy Gyivicsan, Jacques Mauger i Simone Candotto – napominje Lazar.

Uz to, može se pohvaliti kako je prvi semestar pete godina studija bio jedan od nekolicine sretnika koji su uspjeli dobiti stipendiju za studiranje u Europi zbog čega je semestar proveo u Ljubljani u klasi profesora Dušana Kranjca, a o čemu smo već pisali.

– Ljubljana je za mene bila jedno prekrasno iskustvo gdje sam upoznao nove načine shvaćanja glazbe i samog instrumenta te sam imao priliku vidjeti kakav je život profesionalnih glazbenika u Sloveniji – opisuje.

>> Koprivničanac Luka Lazar studira u Ljubljani: ‘Teško je naći stan, prehrana je super, a noćni život je skup’

Osim toga, Lazar je kroz trajanje studija imao nekoliko značajnijih solističkih nastupa.

– Posebno bih istaknuo dva koncerta sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Oružanih snaga Republike Hrvatske u Zagrebu te jedan koncert u dvorani Doma mladih u Koprivnici. Nakon završene Muzičke akademije počeo sam surađivati s puhačkim orkestrom Oružanih snaga  kao stalni vanjski suradnik na poziciji prvog trombona u njihovom simfonijskom sastavu i u sastavu jazz orkestra – nastavlja.

Lazar je zaposlen u HNK-u Split, ostvario je svoj san

Suradnja je trajala šest mjeseci, dodaje, a nakon čega je sve pogodila svjetska pandemija koronavirusa. Kao i mnogi kolege, Lazar je bio prisiljen biti besposlen i jednu punu godinu biti kod kuće te čekati bilo kakvu priliku za posao. Ona se ukazala početkom ove godine.

– Hrvatsko narodno kazalište u Splitu raspisalo je natječaj za poziciju drugog trombona u orkestru, prijavio sam se na taj natječaj, izašao na audiciju i dobio posao. Rad u orkestru je za mene ostvarenje snova, iako nikad nisam mislio da će to biti u Splitu, ali ima i to svoje prednosti, naročito ljeti – smatra.

Iako se život profesionalnog glazbenika možda na prvu loptu čini kao izuzetno lagodan i bezbrižan, to nije baš tako, dodaje Lazar.

– Svi me pitaju kako mi je u Splitu, koliko radimo, kakve su plaće i slično. Kad objasnim ljudima da sam na poslu dnevno najviše četiri sata svi mi se smješkaju i kažu “Lako tebi!”, ali taj posao zahtijeva puno više od samog prisutstva i praznog sviranja. Od nas se očekuje da proučimo i znamo materiju svake opere, simfonije ili bilo kojeg glazbenog djela koje izvodimo taj tjedan te da smo fizički i duhovno spremni za glazbu – tvrdi.

Na tragu toga, kad sagleda vrijeme uloženo u obrazovanje i vježbanje koje je još uvijek neizostavni dio svakodnevice, Lazar smatra da je standard u Hrvatskoj i dalje prenizak za profesionalne glazbenike, a u većini kulturnih institucija plaće su prosječne.

– Nasreću, često je raznim orkestrima potrebna pomoć kod izvođenja raznih djela jer većina nema zaposlene tromboniste pa imam priliku raditi honorarno uz posao u kazalištu. Nedavno sam surađivao s Dubrovačkim i Mostarskim simfonijskim orkestrom – govori.

Dodatan plus su i putovanja. Često tako upoznaje nove, drage ljude i istražuje mjesta koja inače ne bi imao prilike posjetiti.

– Život u Dalmaciji je za sada stvarno ugodan i lijep pa ne znam koliko mogu pričati o realnim planovima za budućnost. Volim Koprivnicu, ali nemam mogućnosti raditi ovaj posao tamo – zaključuje Lazar na pitanje o povratku u rodni grad.