Petak, 19. travnja 2024.

FOTO U Peterancu u tijeku muzejska izložba ‘Knjige i časopisi o Franu Galoviću’

Izložba po prvi puta otkriva javnosti nekoliko podataka koji mijenjaju i dopunjuju njegov životopis: zašto je Franjo promijenio ime u Fran Galović, gdje se u Zagrebu nalazila gimnazija u kojoj se zaposlio i kako je poginuo kao austrougarsko-hrvatski domobranski časnik u selu Radenković u Mačvi

U rodnom selu književnika i pjesnika Frana Galovića u Peterancu u Galeriji Ivan Sabolić od 20. srpnja do 20. kolovoza postavljena je muzejska tematska izložba Knjige i časopisi o Franu Galoviću.
Uvod

Fran Galović (20. 7. 1887. Peteranec – Radenković, Mačva 26. 10. 1914.) sin je Stjepana i Dore, a kršten je u seoskoj crkvi Sv. Petra i Pavla kao Franjo Galović. Izložba po prvi put u povijesti hrvatske književnosti, zahvaljujući istraživanju starog knjižnog fonda u Narodnoj knjižnici u Peterancu, otkriva kako je i zbog čega promijenio ime, naime za školovanja u Zagrebu, zasigurno zbog imenjaka studenta Franje Galovića iz Bjelovara, promijenio je ime u Fran te je pod tim imenom i počeo objavljivati 1903. godine. Pučku školu završio je u rodnom selu 1898. dok je donjogradsku gimnaziju završio u Zagrebu 1906. u kojoj se, nakon studija slavistike i filologije na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu, i zaposlio kao prof. 1913. godine, a danas je to zgrada Muzeja Mimara.

Autor je sjajnog kajkavskog ciklusa Z mojih bregov koji je napisao u očevu vinogradu i kojim je po eminentnim književnim teoretičarima i povjesničarima književnosti zauzeo svoje mjesto u hrvatskoj književnosti. Kao filolog znao je pišući pisma u vinogradu svojim prijateljima u Zagreb, to svoje imanje nasloviti tusculumom očito ironijski aludirajući na Ciceronovo imanje Tusculanum nedaleko Rima. U toj zbirci, napisanoj na obroncima pitome Bilogore u Širovicama u Starigradu kod Koprivnice, napisao je ukupno 22 od planiranih 30 pjesama, a nije ju stigao dovršiti jer je mobiliziran na početku Prvog svjetskog rata sredinom kolovoza 1914. i upućen sa Sisačkom pukovnijom na južno bojište gdje je i poginuo pogođen metkom u čelo pri izlasku iz rova u juriš kod mjesta Radenković u Mačvi krajem listopada.

Izložba

Izložba počinje brončanim poprsjem Frana Galovića ispred zgrade Općine Peteranec, a koje je na poziv direktora Muzeja grada Koprivnice dr. Leandera Brozovića 1954. godine izradio mladi akademski kipar Ivan Sabolić za velikog obilježavanja 40. godišnjice Galovićeve smrti.

U više vitrina izložene su knjige i časopisi koje otkrivaju Galovićev bogati književni opus. Književni pregled započinje sa zbornikom Hrvatska mlada lirika iz 1914. godine u kojem je Galović zastupljen zajedno s Ivom Andrićem, Tinom Ujevićem, Zvonkom Milkovićem, Jankom Polićem Kamovom, Ljubom Wiesnerom i Nikolom Polićem, a slijedi Književna Republika iz 1925. godine u kojoj je u redakciji Miroslava Krleže uz suradnju Julija Benešića objavljena prvi put zbirka Z mojih bregov. Tu je i posebno značajno izdanje Hrvatska moderna lirika u redakciji Dragutina Tadijanovića i Olinka Delorka iz 1933. godine u kojoj su po prvi put nakon K. Republike posebno predstavljene Galovićeve kajkavske pjesme. Od zavičajnih izdanja tu su Zbornik Muzeja grada Koprivnice koji 1946. godine donosi naslov Fran Galović – sin rodne grude Julija Benešića, Podravski zbornici iz 1987. i 2002. godine, potom četiri izdanja antologijske zbirke Z mojih bregov, u redakciji Eleonore i Miljenka Grgca i Božice Jelušić s crtežima Ivana Lackovića Croate iz 1990. godine, potom Vjekoslava Prvčića s crtežima Ivana Andrašića, pa u redakciji Milivoja Solara i Dražena Ernečića iz 2002. godine i napokon s predgovorom Božice Jelušić i pjesničkom intervencijom Ivana Picera 2018. godine. Izložene su i dvije sinteze Galovićeva opusa – Sabrana djela Frana Galovića u redakciji Julija Benešića 1 – 10 (HIBZ, 1942.-1943.) i u redakciji Milivoja Solara Sabrana djela Frana Galovića 1 – 6 (Ogranak Matice hrvatske u Koprivnici, 2005.-2010.).

Ovaj stoljetni književno-povijesni pregled svjedoči da je Galovićev opus kontinuirano bio u fokusu najeminentnijih imena naše povijesti književnosti i književne kritike a završava s vrijednim izdanjima Književni protusvjetovi u redakciji Nikole Batušića, Zorana Kravara i Viktora Žmegača 2001. godine, Međaši u redakciji Zvonimira Mrkonjića iz 2004. godine, Povijesti hrvatske književnosti u redakciji Miroslava Šicela 2005. godine i recentnom knjigom Dok večer se zmrači iz 2020. godine u redakciji Marija Kolara. Posebno su predstavljeni plakati Galovićevih drama odigranih u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu od 1907., 1916. do 1941. i 1942. godine. Uz mjesto Udruge Galovićev dom nalazi se i odličan Galovićev portret u bronci koji je 1985. godine izradio Peterančan Josip Betlehem Bobi kao suradnik u zagrebačkom ateljeu Ivana Sabolića.

Mala ljetna knjižna senzacija iz Narodne knjižnice u Peterancu

Knjige i časopisi posuđeni su iz Muzeja grada Koprivnice, Knjižnice i čitaonice Fran Galović (Zeleni oblak, 2000., redakcija Mladena Kuzmanovića), Udruge “Galovićev dom” iz Peteranca (Z mojih bregov, 1948., redakcija Dragutina Tadijanovića) i Narodne knjižnice u Peterancu.

Upravo je Narodna knjižnica u Peterancu, za istraživanja za ovu izložbu, iznjedrila iznimne raritete naše kulturne baštine – šest knjiga s autografom Frana Galovića, iz njegove osobne knjižnice iz obiteljske kuće u Jalševoj ulici u Peterancu, a od kojih je jedna knjiga udžbenik za šesti razred gimnazije! To je jedini sačuvani primjerak njegova gimnazijska udžbenika u Hrvatskoj! Poslije njegove smrti njegov otac poklonio je Franove knjige za osnutak Hrvatske narodne knjižnice u Peterancu.

Tu su i Hrvatska književnost u redakciji Mate Ujevića iz 1932. godine i Antologija novije hrvatske lirike Mihovila Kombola iz 1934. godine u kojoj je zastupljeno pjesništvo Frana Galovića.

Ambijentalizaciju izložbe upotpunjuje namještaj iz Galovićeve klijeti u Širovicama na Bilogori koji se čuva u Muzeju grada Koprivnice, ulje na platnu Josipa Požgaja s prikazom pučkog veselja ispred klijeti Frana Galovića posuđeno od Općine Peteranec te fotografije i faksimili iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU u Zagrebu. Izložbu zatvara grafička mapa Grozd i suza s crtežima Ivana Lackovića Croate i predgovorom Božice Jelušić iz 1994. godine.

Autor izložbe Dražen Ernečić, viši kustos.

zatvori