Na tri nasada Marino Matijašić iz Torčeca nedaleko Koprivnice sa svojom suprugom uzgaja devet vrsta šljiva i ima sveukupno 1.080 jedinki, a zrele šljive ima od srpnja pa sve do listopada.

Prošlo je 15 godina otkako su on i supruga Valentina uzgoj kukuruza i pšenice zamijenili ovom voćkom.

– Za uzgoj šljiva odlučio sam se jer mi je bilo dosta uzgoja žita i kukuruza. Prodao sam svu zemlju i priključke, a jedna od stvari koja me nagnula upravo na ovu vrstu voća je i naša Podravka koja je relativno blizu i koja svake godine otkupljuje plodove – naglašava Matijašić.

Dodaje kako je ovogodišnja cijena šljiva u maloprodaji pet kuna dok ih Podravka otkupljuje po tri kune po kilogramu.

– Ovogodišnje cijene su realnost, proizvođači mogu pokriti troškove i zaraditi, dok kupcima nije skupo. Kako smo čuli, Podravka ima najbolju otkupnu cijenu i to je dobro za nas. Navodno ljudi voze šljive čak iz Slavonije, ali i varaždinskog kraja tako da cijena vjerojatno i je najbolja – kazao je.

U njegovim samim počecima uzgoja ove slasne voćke, cijena je bila na razini današnje, no ističe kako je prije nekoliko godina pala na svega 2,20 kuna po kilogramo što je bilo gotovo neisplativo. Danas im u prilog ide i prodaja na kućnom pragu.

– Dosta nasada u široj okolici je desetkovao mraz tako da nam dolaze kupci iz Bjelovara, Varaždina, Čakovca pa čak i Siska. Ljudi prepoznaju kvalitetu i vide trud koji ulažemo u uzgoj. Imamo puno starih mušterija koje nas preporuče pa se tako mreža širi te smo stvorili jedan veliki krug zadovoljnih kupaca koji se svake godine vraćaju po još – objašnjava Valentina.

Godina je bila dobra, stradao je samo jedan voćnjak u kojem je mraz napravio štetu veću od 80 posto.

Pokazalo se još jednom dobrim što osiguravam voćnjake jer je unazad nekoliko godina uzgoj sve zahtjevniji. Prije su bile tuče problem, a posljednjih godina to je mraz – napominje Marino i dodaje da je sam proces jako zahtjevan jer, za razliku od kukuruza i pšenice kojima podravski kraj obiluje, zahtijeva puno ručnog rada – od rezidbe do berbe.

Dosta je naporno, kaže Marino, na nasadima rade on i supruga, a povremeno u berbi uskoče prijatelji i članovi obitelji. Zasad nema u planu širenje, ali ističe da je jedan voćnjak na izdisaju pa je u planu zamjena starih voćaka novima. No, to ne znači da nema želja.

– Plan moje supruge je pokrenuti malu pekmezaru za preradu šljiva. Da bismo pokrenuli preradu potrebno je jako puno administracije ispuniti, a i potrebna su financijska ulaganja u opremu, tako da nam je to još uvijek samo želja. Možda će se otvoriti i kakvi projekti kojima bismo sufinancirali opremanje, no to ćemo još vidjeti – zaključili su supružnici.