Da su borovnice i maline pravo malo, slasno blago, iz prve ruke mogu potvrditi članovi obitelji Levak.
Siniša, Renata, Domenika i Tomislav Levak Koprivničanci su koji se već šest godina bave uzgojem ovih kultura. Uzgajaju borovnice sorte duke i maline sorte himbo top, a sve to na imanju veličine od 1.000 kvadratnih metara.
Iako je cijela obitelj uključena u uzgoj, nema podjele poslova, govori nam Siniša Levak.
– Nismo odradili službenu podjelu poslova, sve ovisi o tome tko što stigne. Ja većinom radim u polju, a branje i pakiranje po dogovoru – napominje.
Po pitanju konkretnih poslova koji se tijekom čitave godine trebaju odrađivati kako bi urod bio uspješan, Levak otkriva kako ih postoji nekoliko.
– Priprema za berbu počinje već u jesen. Stare i bolesne grane se trebaju očistiti i treba ih porezati. Nakon toga se radi zimsko špricanje, u proljeće kreće okopavanje, vezanje i plijevljenje od korova, a nakon toga ponovno prskanje. Da bi berba bila dobra, a plodovi zdravi, tijekom cijele se godine treba brinuti oko njih. Ako se neki korak zanemari, to se odmah osjeti – smatra.
Maline i borovnice sorte su koje imaju poneke sličnosti, no i razlike.
– Uzgajamo maline i borovnice kako bi se dopunili. Naime, lakše se plasirati na tržište s dvije vrste. Borovnica je laganija za uzgoj jer njena berba traje tri tjedna, a nakon toga ju treba održavati kao stabljiku. Po pitanju malina, duži je period branja – beremo ih oko mjesec i pol u proljeće i ljeto, a nakon toga mjesec i pol u jesen – objašnjava Levak.
Uzevši u obzir da proizvode uzgajaju na prirodan način i pod vedrim nebom, vanjski faktori mogu utjecati na urod.
– Pod normalnim vremenskim uvjetima na urod utječu njega, briga i prihrana. Ako su loši vremenski uvjeti, odnosno puno kiše i vlage, tada se pojavljuju bolesti i ima puno druge klase koju treba micati. Po velikim vrućinama plodovi brže sazriju. Primjerice, maline se ujutro poberu i kasnije u danu se isti red već ponovno treba brati – ističe.
Ovogodišnji urod je dobar, nastavlja Levak.
– S urodom smo zadovoljni. Malinu obrađujemo iz dana u dan, ona ne može čekati – treba ju brati svaki dan i odmah svježu plasirati na tržište. Borovnica je malo izdržljivija, ona nekoliko dana može stajati u hladnjaku, a ne treba ju niti brati svaki dan – dodaje.
Usprkos dobrom urodu, Levaki muku muče s drugim, važnijim problemom.
– Proizvode plasiramo na kućni prag, prije smo imali i dogovor s nekoliko većih dobavljača, međutim oni robu više ne mogu preuzimati. Plasman pogađa i veće proizvođače. S obzirom na to da je krenula sezona, dosta robe uzimaju Istra te Dalmacija. Dođu turisti i tamo se plasiraju drugi uzgajivači, a mi koji smo u kontinentalnoj sredini nalazimo manje tržište oko Zagreba, no trenutno je zastoj s malinama i teško ih se plasira – tvrdi.
Sve je to, prema mišljenju Levaka, problem nedovoljno kontroliranog tržišta koji bi se uz intervenciju države mogao riješiti.
– Potrebno je napraviti regionalne hladnjače i burzu preko koje bi prolazili voćarski i povrtlarski proizvodi. Tada bi se točno znalo tko je došao, od kuda, tko je kupio robu i kuda će ju plasirati. Trenutno tržište je u sivoj zoni i nije regulirano, teško je uopće nešto planirati – ističe.
Levak otkriva i kako zbog navedenih problema ne planira širiti uzgoj, već će kroz godine s obitelji početi smanjivati poslove na imanju.
– Ako se situacija nastavi, vjerujem da neću još dugo biti u ovome poslu. Posadit ću neko drveće neka raste. Preveliki su stresovi i šokovi, nema ni planiranja. Da me netko ponovno pita bi li ulazio u ovaj posao, odgovorio bih mu da ne bi – zaključuje.
