Marica Barać iz koprivničkog prigradskog naselja Kunovec Breg itekako je dokazala da mirovina ne znači i prestanak društvenih aktivnosti.
Od djetinjstva je bila izrazito aktivna te se bavila raznoraznim hobijima.
– Sve je krenulo od osnovne škole kada sam slikala, a te su slike završile čak i u Kini. Uz slikarstvo, bavila sam se i atletikom, specijalnost mi je bila utrka na 100 metara gdje sam osvajala prva mjesta – ističe Barać koja je uz to igrala i rukomet i nogomet.
Ipak, oduvijek najviše voli slikarstvo i ručni rad.
– Kada su djeca odrasla, ponovno sam se vratila slikanju koje mi je pravo opuštanje za dušu i tijelo. Televizor me preko dana ne zanima, volim nešto raditi s rukama. Tako je bilo oduvijek, a i sada je – kazala je Barać.
Prije osam godina osnovana je Udruga Goričko srce Kunovec Breg, a Barać je vrlo brzo postala članicom.
– Tada sam počela raditi razne rukotvorine kako bi sačuvala starinske tehnike izrade predmeta i ukrasa. Jedno od prvih stvari koje sam počela raditi su ruže od krep papira. Nekada su se vijenci radili od papira koji se premazao lojom ili voskom od svijeća. Takvi su se vijenci nosili na groblje jer premazanim ružama ni kiša ni snijeg nisu mogli ništa – rekla je.
Osim cvijeća, Barać je radila vjenčiće za Božić, košarice za Uskrs, ali i lutke od jute.
– Po polju berem cvijeće koje onda sušim i od njih radim aranžmane. Također, od šaša pletem košare, a šivala sam i narodne nošnje za udrugu. Toliko sam toga dosad radila da više ne mogu sve ni pobrojati, a uz sve to imam vrt te svoje cvijeće i voćke – rekla je.
S članicama udruge odlazila je na razne festivale u Koprivnici i okolici te je svoje radove pokušala prilagoditi događajima na koje je odlazila. Upravo su joj brojne manifestacije poslužile kao inspiracija.
– Kada čovjek vidi rukotvorine tada mu dođe i inspiracija da neke stvari napravi na svoj način. Puno puta su to pokušaji, gdje s iskustvom čovjek nauči kako se nešto radi. U glavi mi se stvori slika i tada to prenesem ili na predmet ili na sliku. Slike poljskog cvijeća nastale su prema mojim sjećanjima iz djetinjstva kada sam trčala i igrala se po poljima – naglasila je.
Barać najviše voli koristiti prirodne i starinske materijale u svim svojim radovima.
– Kostur lutki koje radim je od žice. Podstavu radim od mekanih materijala, najčešće od podstava starih kaputa na koje onda dolazi vanjski dio gdje se sav šije na ruku. Šešire radim od jute, a od špage se pletu pletenice. Glavu radim od ovčje vune u najlonkama koju s gumicama oblikujem, a to me naučila jedna kolegica. Za jednu lutku mi je potrebno i do četiri dana umjerenog rada – naglasila je.
Sve te materijale Barać nabavlja od susjeda, poznanika te ponedjeljkom na sajmištu.
– Ni sama ne znam koliko sam raznih rukotvorina u posljednjih nekoliko godina napravila. Najviše volim raditi za Uskrs i Božić i rukotvorine pokloniti svojim poznanicima, obitelji i susjedima. Dobra sam sa susjedima koji mi često znaju donijeti svoje domaće proizvode, a ja njima zauzvrat nešto napravim. Oni onda to po nekoliko mjeseci drže u vitrinama te rukotvorine s ponosom pokazuju. Mojih radova ima po cijeloj Hrvatskoj, a jedan buket s ružama od krep papira završio je i kod bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović – istaknula je Barać.
Naime, njena je kuma voditeljica Križevačke djevojačke straže za koju je Marica radila aranžmane. Tako se, govori Barać, prilikom jednog posjeta predsjednici svidio aranžman kojeg je ona napravila te su joj ga djevojke poklonile.
Dodaje kako joj jako nedostaju druženja po festivalima s kolegicama iz udruge, ali i drugih prijateljskih udruga.
– Fale mi ljudi, smatram da nema ljepšeg osjećaja nego doći na festival i pokloniti svoj rad te vidjeti da čovjek nije uzalud potrošio svoje vrijeme. Ne trebam ništa prodati, s radošću poklonim rukotvorine. U tome uživam, tko tako nešto nikad nije radio, ne može si zamisliti što je to. Znam da i mojim kolegicama iz udruge fale druženja s drugim ženama iz drugih udruga jer uvijek nešto novo vidimo i čujemo. Fale mi moji Podravski motivi i Renesansni festival koji me toliko napune energijom da zaboravim na sve probleme – kazala je.
Nada se da će pandemija što prije proći kako bi se ponovno sve vratilo u normalu te dodaje da joj je žao što stare vještine polako odumiru.
– Na jesen se planiram ponovno malo više početi baviti slikarstvom, ovisno o tome koliko ću imati vremena. Uz to bih željela napraviti slike i pokloniti ih odjelu pedijatrije u našoj koprivničkoj bolnici – zaključila je Barać.
