Vinko Marić strastveni je zaljubljenik u restauraciju i sakupljanje oldtimera.

Ovim se zanatom počeo baviti prije 40-ak godina, a u svojoj kolekciji ima jedan automobil i sedam motocikala.

– Restauracija me počela zanimati još sredinom 80-tih godina kada smo rođak i ja shvatili koliko volimo prepravljati motore i automobile. S obzirom na to da tada nismo baš najbolje stajali s financijama, nismo ni toliko puno radili. No, posljednjih sedam godina ponovno sam počeo svoje slobodno vrijeme koristiti za restauraciju jer si mogu priuštiti malo vrjednije stvari. Garažu sam pretvorio u radionu, a ono što nemam kod kuće imam na poslu. Vrijeme koje mnogi provode uz televizor, ja provodim u garaži. Vremenski je to svaki dan drugačije. Ponekad u radioni provedem po dva do tri sata, no ponekad to zna biti i puno više, najčešće kada dođu dijelovi koje naručim – kazao je Marić.

Ističe kako je oduvijek volio limene ljubimce na dva kotača. Dok je bio mlađi vozio je sportske motocikle, no s godinama sve ga više privlači lagano uživanje u klasicima.

– Kada sam ponovno počeo s restauracijom motora, prvi motor kojega sam restaurirao bio je Tomos Colibri, koji je i prvi motor kojeg sam vozio. Osim Tomosa, restaurirao sam i dvije Vespe. Jednu sam prodao, dok jednu koristimo kada idemo na more. Imam kampera koji ima nosač za koji ju pričvrstim. Vespom se tada vozim po kampu i koristim ju za odlazak u kupovinu – naglasio je.

Uz Tomosa i Vespu, Marić posjeduje i njemački motor NSU Lux.

– Imam i Express Radex kojeg je napravljeno svega 500 komada. Samo je jedan takav motor u Hrvatskoj i to je upravo moj motor, a riječ je o dvotaktašu zapremine 200 kubika.
Uz nabrojane imam i tri BMW-a R 25, R25/3 te R51/3 Boxer. Godinu dana trajala je restauracija posljednje spomenutog BMW-a. Prošle godine je dovršena te sam ga i registrirao tek kasne jeseni, a ove sam ga godine počeo voziti. Uz nabrojane motore, posjedujem i automobil BMW 2002. Taj model poznat je kao automobil koji je osvajao svaku utrku na kojoj se pojavio – istaknuo je Marić.

Baš kao i njegovi motocikli, i automobil je detaljno restauriran.

– Po mojoj gruboj procijeni na automobil sam potrošio otprilike 950 do 1.000 sati rada. U svim restauracijama koje sam radio najvažnija mi je bila podrška obitelji. Naravno, potrebna su i značajna financijska sredstva da se dovrši takav jedan projekt – naglasio je.

Snimio Valentino Štefanek.

Zanimljivo je da je Marić po zanimanju poljoprivredni tehničar. Naglasio je da je u restauraciji, baš kao i u svemu, najvažnija ljubav i volja prema poslu. Uz to, smatra da je izuzetno važno strpljenje i dobri živci jer se bez toga ne može kvalitetno raditi.

– Metal me oduvijek zanimao. U slobodno vrijeme uvijek sam čitao i istraživao, danas je to puno lakše jer se preko interneta sve može naći – naglasio je.

Dodaje da kod restauracije radi sve sam, osim lakiranja.

– U vrtu imam još nekoliko motora koji čekaju na restauraciju, no nemam nikakav plan koji je motor sljedeći na redu. Osim što je nekoliko motora na čekanju, svakodnevno gledam oglase po Hrvatskoj, ali i Njemačkoj kako bih uhvatio neki dobar motor – rekao je.

Marić dodaje da se sve više ljudi bavi restauracijom, ali i sakupljanjem starih restauriranih motora i automobila. Premda je restauracija financijski zahtjevan hobi, zaključio je da se itekako isplati zbog osjećaja prilikom vožnje, ali i reakcija ljudi kada s restauriranim primjerkom dođe u javnost.