Koprivničanac Josip Dukarić strastveni je zaljubljenik u pernata stvorenja, a u svom dvorištu ima 53 vrste ptica te više od 200 jedinki sa šest kontinenata.

Držanjem i uzgojem pernatih, ali i ostalih životinja bavi se od malena, ali intenzivnije se uzgojem ptica počeo baviti prije nekih 18 godina. Započeo je s jednim kraljevskim fazanom, no danas se u njegovom ptičjem carstvu mogu pronaći kokoši, jarebice, golubovi, grlice, golubići, zebe, astrildi, amadini i još puno toga. Govori da cijela obitelj obožava životinje, ali ptice su nekako posebne jer su najzahtjevnije za uzgoj i nekako najšarenije i najzanimljivije.

– Uvijek kad netko pita, najviše volim naglasiti da ptica nemamo jedino s Antarktike. Sa svih kontinenata imamo ponešto, najviše iz Australije i jugoistočne Azije. Trenutno od zanimljivijih vrsta imamo zlatoprse astrilde, jednu od najmanjih vrsta ptica koju je moguće uzgajati, pa grlice iz Jamajke koje žive samo tamo, na Vještičjoj planini. One nemaju ni točan naziv u Hrvatskoj i trenutno ih jedini imamo u državi – opisuje Dukarić.

Dodaje da svaka vrsta ima nešto svoje na što treba obratiti pozornost, a i svaka je jedinka za sebe specifična. Govori da treba paziti na raznorazne zakone, propise, direktive Europske unije i slično.

– Najvažnije je imati dobar i dovoljno velik smještaj, odnosno volijere, što prirodnije okruženje, zelenilo i u istom prostoru smjestiti ptice koje se međusobno podnose da ne bi bilo problema. Naravno da svaka ima i određenu hranu koju jede. Većina se hrani raznim sjemenjem, zelenilom, voćem i povrćem, dok neke zahtijevaju i živu hranu poput crva brašnara. Isto tako, ptice iz toplijih krajeva zimi trebaju grijanje, dok one s viših područja, na primjer Himalaje, ljeti trebaju dovoljno hlada. Svakodnevno se mijenja voda, dok se hrana mijenja i nadopunjuje po potrebi. Čišćenje se radi nekoliko puta godišnje jer u tijeku sezone leženja mladih nije poželjno ulaziti u volijere – objašnjava nam ovaj zaljubljenik u ptice i dodaje da sam to sve ni bi stigao pa mu pomaže cijela obitelj.

Snimila Tea Jurković.

Većina ptica, govori on, nabavljena je u Hrvatskoj kod drugih uzgajivača, no dio njih je došao i izvana, odnosno Slovačke i Mađarske jer kod nas nema dovoljno uzgajivača da bi se održala krvna raznolikost vrste. Ako su supružnici Dukarić na nekoj izložbi ili sajmu pa im nešto zapne za oko, a nije u planu nabave, onda obično supruga odobrava tu nabavku.

Kaže da mu je teško izdvojiti najdraže pernate životinje, no priznaje da su to uglavnom one najnovije vrste na kojima još uči raditi. S druge strane, kada dobije mlade nekih rijetkih ptica, to mu je onda veliki uspjeh.

Često mu se puta dogodilo da mu neke ptice i pobjegnu kada bi otvorio kavez.

– Neću ni razmišljati o tome. Najgore je što uvijek pobjegne ono što ne bi trebalo. Nikada neće pobjeći ono što imam u paru ili ako imam dva mužjaka i ženku ili obrnuto, nego će sigurno odletjeti ono čega imam jedno – kroz smijeh govori Dukarić.

Spomenimo da je po struci diplomirani informatičar i radi u jednoj privatnoj tvrtki u Koprivnici. Nije službeno uzgajivač, nego hobist, ali je član i jedan od osnivača Udruge za zaštitu i uzgoj malih životinja “Podravina 2019”. Također je član Odbora za ornitologiju u Hrvatskom savezu uzgajatelja golubova, peradi, kunića, ptica i zamorčića.

Uz ptice ima i nekoliko vrsta kunića, peradi, pse, mačke, patuljastu kozicu, afričke ježeve, guštera gekona, a donedavno je kod njih bio i emu. Kaže da se sve te životinje, osim guštera, međusobno druže i igraju u dvorištu te zasad nema nikakvih problema. Dodaje da ima još puno toga što bi htjeli nabaviti i to ne samo ptice, nego i druge vrste životinja.

– U planu nam je sve skupa proširiti, dodati volijere za ptice i perad, nastambe za druge životinje i jednog dana, ako bude sve išlo po planu, otvoriti neki mini zoološki vrt s popratnim sadržajem, ali sve s vremenom – zaključuje Koprivničanac.