Žene u vatrogastvu nisu nikakva rijetkost. Potvrđuje to 346 žena od ukupno 1.074 člana 11 dobrovoljnih vatrogasnih društava koji djeluju u Vatrogasnoj zajednici Grada Koprivnice.

– Riječ je o brojki vatrogaskinja i vatrogasaca starijih od 16 godina. Gradska vatrogasna zajednica broji čak 143 operativna dobrovoljna vatrogasca od kojih je 26 žena. U ove brojke nisu uključeni pripadnici Javne vatrogasne postrojbe – rekla je Sonja Markić, izvjestiteljica Vatrogasne zajednice Grada Koprivnice.

Dodala je da su na području Koprivnice vatrogaskinje često i na rukovodećim funkcijama u društvima – predsjednice i zapovjednice.

Jedna od njih je i Mihaela Lončarek, zapovjednica DVD-a Draganovec.

Lončarek je diplomirala agronomiju i radi u Belupu, a u vatrogastvu je više od 23 godine.

– Počela sam vježbati kao djevojčica od 13 godina za mladež DVD-a Draganovec i shvatila da želim biti dio te lijepe priče. Vatrogasna sam časnica prve klase, vatrogasna sutkinja, predstavnica za žensko vatrogastvo u VZG- u Koprivnica te već četvrtu godinu obnašam dužnost zapovjednice društva – kazala je Lončarek.

U njenim počecima najvažnije joj je bilo druženje, vježbanje, natjecanje i učenje.

– U to vrijeme proračun Vatrogasne zajednice bio je upola manji i operativni dio nije bio na razini na kojoj je danas. Nekada nismo imali toliko opreme kakvom danas raspolažemo. Na današnjoj opremljenosti najviše možemo zahvaliti Gradu Koprivnici i gradonačelniku koji je udvostručio proračun za vatrogastvo – naglasila je Lončarek.

Dodala je da im je bolja opremljenost itekako korisna jer su posljednje godine bile izrazito zahtjevne što se tiče operativnih djelovanja.

– Pogodile su nas poplave, potresi, migrantska kriza, epidemije, a sudjelujemo i na osiguranjima utrka. Uglavnom sudjelujemo svugdje gdje smo potrebni i možemo pomoći. Naši članovi bili su na sanaciji šteta od poplave 2014. godine u Gunji, ove godine u Glini na sanaciji krovišta u nekoliko navrata, a isto tako i u prikupljanju potrepština za sva potresom pogođena mjesta – rekla je.

Lončarek se može pohvaliti da je 2015. godine s tadašnjom predsjednicom društva sudjelovala na mimohodu obilježavanja 25 godina Oluje.

– Pripreme su trajale nekoliko dana no sjećanje i ponos traju zauvijek i drago mi je što sam mogla biti dio takvog velikog događaja. Nema puno žena na mjestima zapovjednica no sve koje znam mogu se bez problema nositi s izazovima tog posla jednako kao i kolege – istaknula je.

Smatra kako je sjever Hrvatske liberalniji po pitanju žena na rukovodećim funkcijama u vatrogastvu.

– Na kraju krajeva imamo i Jasminu Jakupec koja je jedina žena u Hrvatskoj na mjestu zapovjednice JVP-a. Biti zapovjednica je prilično zahtjevna i odgovorna funkcija bez obzira na spol i zahtjeva puno odricanja. Iako nismo stožerno društvo, sudjelujemo u različitim aktivnostima. Uz to, svake godine imamo i razna ispumpavanja, saniranja, otklanjanja srušenih stabla i slične aktivnosti za koje je potrebno organizirati ljude – dodaje.

Lončarek ističe kako joj nije problem uzeti potopnu pumpu i sama pomoći sumještanima kod poplavljenih podruma ili kuća.

– Prije nego što sam izabrana za zapovjednicu, obnašala sam funkciju potpredsjednice i članice Upravnog odbora. U Draganovcu je specifično što sve važnije funkcije u društvu obnašaju žene i ništa nam nije teško, dapače svaki novi zadaci nama su izazov. Moje najvjernije suputnice su Melita Šeb koja je tajnica društva, novoizabrana predsjednica Aleksandra Rajšel i moja desna ruka Danijela Horvat – rekla je.

Naglasila je da mora spomenuti i kolege koji su uvijek tu kada je potrebno. Posebno je istaknula svojeg zamjenika Zlatka Hiržina i Sinišu Nemeca, potpredsjednika društva.

– Moram priznati da se nisam nikada osjetila diskriminirano od strane kolega, sasvim suprotno, svi su spremni pomoći. Uvijek mogu računati i na Hrvoja Blažekovića zapovjednika VZG-a. Prednosti što smo žene u vatrogastvu pred kolegama nema, a nedostaci su svakako još uvijek uvriježeno mišljenje kako je to muški posao i da žene teže fizički i emocionalno podnose određene situacije. Smatram da to nije do spola nego do spremnosti i osobe – istaknula je.

Kazala je da se situacija u vatrogastvu u posljednjih godinu dana jako promijenila, a sve zbog pandemije koronavirusa.

– Kada je proglašena pandemija krenulo se u dnevne ophodnje na kojima smo 21 put sudjelovali s 14 vatrogasaca i kombi vozilom. Puno se toga promijenilo dolaskom korone, otkazana su natjecanja, vježbe, druženja sve ono što naše društvo čini “živim”. Najveći utjecaj je imalo na djecu i mladež koja se nisu mogla družiti kao u vrijeme prije korone – objasnila je.

Napomenula je da se ona kao i svi drugi nadaju da će ubrzo pandemiji doći kraj kako bi mogli početi s aktivnostima.

– Vatrogastvo je ljubav za cijeli život i u budućnosti se želim baviti vatrogastvom u natjecateljskom smislu. Prošle smo godine trebale nastupiti na Državnom prvenstvu za odrasle u Varaždinu na koje smo se kao veteranke plasirale 2019. godine, no ono je odgođeno zbog pandemije. Što se tiče izvršnih funkcija u društvu smatram da će ih trebati preuzeti “neki novi klinci” – zaključila je.