Bliži se svibanj. U svibnju prije 25 godina, 1996. godine pao je nedodirljivi bečki Hypo, a Podravka je zasjela na prvo mjesto EHF Lige prvakinja.
Do danas je ostala ekipa s najviše sudjelovanja u tom elitnom europskom natjecanju, nije propustila ni jednu sezonu.
Nakon pobjede od 25:20 (u južnom Beču bilo je 17:13 za Hypo), slavlje se odvijalo u tri pravca. Najprije u Podravkinu rekreacijskom centru (PRC-u) sa službenom večerom i plesom. Dio Štaglja na PRC-u trebalo bi nazvati sobom europskih prvakinja. Ili možda nekakav puteljak, ili cestu, ulicu čak!?
Drugi pravac proslave bio je koprivnički Zrinski trg, prepun, ili kako menadžeri vole reći ”pun k’o brod”, ali oni pritom misle na lovu, a mi na navijače, njih tisuće. Bio sam voditelj programa i mogu reći da je pogled s bine bio veličanstven. Sretna lica! A trebalo je sasvim malo: gol više!
Treći pravac bio je po ugostiteljskim objektima. Vrhuška je bila u Miklinovcu. Odatle se u svitanje odlazilo na željezničku stanicu i hvatalo prvi jutarnji vlak za Zagreb. Dio gostiju imao je oko vrata prerezanu kravatu. U staklenom peharu skupio se lijepi broj dijelova odrezanih kravata. Moglo se to sačuvati za klupski muzej, ili sportski, kada se netko sjeti da bi bio zgodno. Ali neće biti: stari zaboravljaju, a mlade nije briga.Novo normalno.
Slika je slikana (Foto Duga) na početku slavlja na PRC-u dok je manje-više sve još bilo normalno. S lijeva su tehniko Podravke Krunoslav Tkalec, a do njega stari klupski prijatelj novinar Sportskih novosti Dražen Pinević. Do njega tvorac moderne rukometne Podravke Josip Samaržija, pa vaš autor teksta, ozbiljan i još uvijek s kravatom i 54 godine Ivo Čičin-Mašansker. Idu dani!
