Alen Tkalčec iz Ferdinandovca strastveni je zaljubljenik u putovanja od malih nogu, a krajem prošle godine odvažio se na put u daleki i po mnogima opasni Afganistan.

Ljubav prema putovanjima pojavila se u djetinjstvu uz televizijske priloge, novinara Gorana Milića i dokumentarce na National Geographicu, a prvo daleko putovanje bilo je ono u Kinu.

– Snimao sam dokumentarac za američku novinarku s kojom sam se upoznao online samo dva tjedna prije puta i to zahvaljujući tome što je vidjela jedan moj video na Instagramu. Tad sam imao prilike upoznati jednu sasvim drugačiju zemlju, kulturu, upoznao sam puno različitih ljudi i tu je sve počelo – objašnjava ovaj 30-godišnjak koji se bavi video produkcijom.

Ustupio Alen Tkalčec.

Kaže da mu Afganistan nikad nije bio visoko na listi država koje želi posjetiti pa je prošlogodišnje putovanje bilo zapravo neplanirano.

– Prijatelj Kristijan Iličić pozvao me da idem s njim na ovo putovanje. Plan je bio posjetiti Afganistan, Pakistan i Irak. Kako mi je ovo bila prilika da posjetim ove daleke zemlje bez puno razmišljanja sam pristao. Nisam previše znao o Afganistanu prije toga, niti sam znao što me tamo čeka. Znao sam da i ako počnem istraživati, neću naići na neke baš pozitivne stvari, jer ono što vidimo iz medija su bombaši samoubojice, eksplozije i slično. Zanimalo me kako ljudi tamo zapravo žive i koje je pravo stanje stvari – objašnjava Alen.

Njihova avantura počinje s dolaskom u Kabul 1. studenog.

Ustupio Alen Tkalčec.

– Na aerodromu nas je dočekao vodič koji nas je prvo odveo u hotel. Hotel izvana uopće nije izgledao kao klasičan hotel već kao utvrda. Nema nikakvih natpisa, ploča, samo veliki kameni zid i debela čelična vrata koja ga okružuju. Unutra još jedna vrata i dva tunela koja moramo proći da bismo došli do dvorišta. To sve čuvaju naoružani stražari – prisjeća se Alen.

Napominje da je njihova sigurnost bila najvažnija i zapravo se nije smjelo znati da su oni u tom hotelu, a važno je bilo i što bolje se uklopiti i ne privlačiti pažnju na sebe.

– Jednim dijelom to je bio razlog zašto smo dobili lokalnu odjeću, ali taj čin zapravo pokazuje i poštovanje prema njihovoj kulturi – ističe Alen i dodaje da su u Afganistanu proveli osam dana tijekom kojih su vidjeli sve i svašta.

Ustupio Alen Tkalčec.

Kaže da su u svaki grad kojeg su posjetili putovali avionom jer je to najsigurniji način prijevoza, s obzirom na to da je oko 60 posto države pod kontrolom talibana i ceste su jako opasne za putovanja.

– Proveli smo dan u Heratu gdje smo posjetili Veliku džamiju (Great Mosque of Herat). Tamo smo naučili o povijesti tog grada i imali priliku vidjeti kako se cijeli dizajn džamije radi ručno i to primjerice izrada boja, kako se kuhaju pločice i slično. Džamija je bila još spektakularnija nakon što smo vidjeli ovaj proces. Posjetili smo i tvrđavu koja datira iz 330. godine prije Krista i koja je bila dom Aleksandra Velikog – napomenuo je Alen i dodao da su na prvi izazov naišli već idućeg dana kada su trebali letjeti za Bamyan, no let je bio otkazan.

Ustupio Alen Tkalčec.

Plan B im je bio da idu automobilom do Mazar-e-Sharifa.

– Vožnja traje osam sati, ali u jednom dijelu se 10 minuta vozimo kroz problematično područje, gdje talibani često na svojim punktovima rade kontrole. Krenuli smo na taj put i sve je prošlo bez ikakvih problema. Na problematičnom području ispred nas je vozio automobil kao neka vrsta izvidinice. Putem smo vidjeli kako kamiondžije odlaze u polje plaćati neku vrstu poreza talibanima, a što se dogodi ako ne plate? Raketiraju ih. Vidjeli smo raznesene kamione u poljima – pojašnjava Alen i dodaje da ih je nakon cijelog dana provedenog u autu vozač pozvao k sebi doma na večeru, a takav poziv nisu odbili.

Ustupio Alen Tkalčec.

Bila im je to prilika da večeraju s njegovom obitelji i probaju pravu lokalnu hranu. Na svom osmodnevnom putovanju posjetili su i Mazar-e-Sharif gdje su vidjeli poznatu Plavu džamiju i kamena vrata između planina koja su izgrađena još u 12. stoljeću.

– Otišli smo i u Bamyan, grad na 2.500 metara nadmorske visine. Ovo mjesto je bilo totalno drugačije od prethodnih jer smo mogli slobodno hodati po gradu, po tržnicama, družiti se s ljudima. Već 20 godina talibani nisu kročili tamo i zbog toga je sigurno. Nažalost dva tjedna nakon našeg odlaska detonirane su dvije bombe na istoj tržnici po kojoj smo mi hodali – naglašava Alen.

Ustupio Alen Tkalčec.

Mjesto koje ga je najviše oduševilo je Band-e Amir – prvi nacionalni park sa šest kristalno čistih i plavih jezera koja se nalaze na 3.000 metara nadmorske visine.

– Izgleda kao afganistanska verzija Grand Canyona. Grad je poznat i po nekad najvišim kipovima stojećeg Bude, sve do 2001. godine kad su ih uništili talibani. Još smo posjetili i Crveni grad i Grad vriskova, a oba je uništio Džingis Khan – pojašnjava Alen.

Ustupio Alen Tkalčec.

Osim prirode i arhitekture koja je zapanjujuća ono što ga se najviše dojmilo na ovom putovanju su ljudi.

– Jako su ljubazni, velikodušni, prijateljski nastrojeni. Često su nas znali zaustaviti jer ih je zanimalo odakle dolazimo. Kad bismo rekli Hrvatska, većina njih je veselo uzviknula “Modrić? Rakitić?”. Nakon toga bi uslijedio i poziv da malo više popričamo uz čaj – kazao je Alen.

Ustupio Alen Tkalčec.

No, postoji i ona druga, manje lijepa strana kojoj svjedočimo kroz medije. Za vrijeme njihovog boravka dogodila su se dva teroristička napada.

– O jednom se pisalo i u našim medijima. Naime, bombaš samoubojica raznio se na sveučilištu i to kad smo se vraćali iz Herata. Cijeli grad koji je i inače pun vojske bio je preplavljen vojnicima i vojnim vozilima. Drugi se dogodio kad smo odlazili i to nedaleko našeg hotela. Unatoč tome, nisam se osjećao nesigurno ni u jednom trenu. Vodič je znao sva mjesta koja su sigurna i išli smo samo na takva mjesta. U Kabulu nas nije pustio da hodamo ulicama i što manje vremena je htio da provodimo tamo. Ako je za nešto rekao da ne smijemo raditi ili da nije dobro da tu idemo, poslušali smo ga. Putovanje u ovu zemlju bez vodiča ne bih nikome preporučio – zaključio je Alen.

Što se dogodilo u Pakistanu čitajte za tjedan dana…