Ustupio Bojan Horvat.
Bojan Horvat Horz, radijski voditelj, producent i glazbeni urednik na Radio Dravi, danas je navršio svoju profesionalnu punoljetnost.

– S obzirom na to da sam i službeno više od pola života na radiju, naravno da se čini puno. Sad sam u fazi radijske krize srednjih godina kada preispitujem što sam sve napravio, što sam propustio napraviti i što bih htio napraviti. Obično se zezam i kažem da sam sad profesionalno punoljetan i smijem na poslu biti dokle ja želim. Jako volim rad i radoholičar sam pa mi je rijetko što vezano uz radio teško – kaže Horz.

Dodaje da je na radiju završio sasvim slučajno 2003. godine.

– U to vrijeme počeo sam se baviti glazbom i imao sam bend. Nekolicina nas je došla na ideju da bi bilo dobro kada bi na lokalnom radiju postojala emisija koja bi puštala naše pjesme, ali i pjesme drugih kolega. Doslovno smo s ceste pokucali na vrata i urednicima predstavili ideju, a oni su nam dali zeleno svijetlo i mogli smo početi. Na samom početku uređivali smo i vodili emisije glazbenog karaktera, to su nam bili prvi honorarni poslovi i sjajan start u svijet medija – prisjeća se Horz.

Ustupio Bojan Horvat.

Što se tiče samih početaka prije punih 18 godina, kroz smijeh napominje da mu je tada glas još mutirao i jako dobro se sjeća tog razdoblja, jer nije mogao podnijeti kako zvuči i prezirao je svoj glas.

– Danas me zbog glasa ljudi prepoznaju na ulici, no osim glasa, nisam imao nikakvih velikih problema na početku. Glas je završio proces mutiranja, vrlo brzo sam shvatio da volim posao na radiju pa ništa nije bilo teško. Trema je postojala i zadržala se prvih nekoliko godina, kasnije se istopila, no leptiriće u trbuhu nisam izgubio do današnjeg dana, pogotovo kada ulazim u novi projekt. Doživljavam ih na pozitivan način, što znači da mi je stalo – objašnjava.

Pogleda li unatrag, ono što najviše primijećuje jest promjena koja se dogodila u tehnološkom smislu. Ističe da je danas puno lakše nego ikad raditi posao realizatora radijskog programa, međutim voditeljski dio je zeznut.

– Tu su se trendovi također promijenili i moraš biti oprezan sa sadržajem i načinom izvedbe. Neki formati koji su prije vladali radijskim eterom danas mu štete. Uvijek kažem da sve treba promatrati kroz kontekst vremena. Samo zato što je nešto nekad na nekom radiju bilo sjajno, ne znači da bi sjajno bilo i danas – smatra Horz i napominje da je njegova retrospektiva prepuna svega.

Kaže kako je bilo izuzetno dobrih dana, ali i onih loših.

– U Hrvatskoj, osim što imamo četiri milijuna nogometnih izbornika, političara i epidemiologa, imamo i četiri milijuna radijskih “diđejeva” koji bi program uredili bolje od tebe, no s tim se moraš pomiriti. Posao je javan i samim time podložniji kritici – naglašava Horz.

Ustupio Bojan Horvat.

No osim toga, ovaj posao sa sobom nosi i neke benefite, a Horz u svom stilu kroz smijeh prije svega ističe to što ima priliku raditi s najljepšim i najdražim kolegicama.

– Dobio sam puno puta priliku raditi poslove koje želim zbog gušta. Stekao sam poznanstva i prijateljstva s brojnim poznatim glazbenicima i osobama iz javnog života, a često se dogodi i da te puste preko reda jer su te prepoznali. To su sitni benefiti koji gode – pojašnjava Horz i dodaje da je u ovih 18 godina najponosniji na
dobra prijateljstva koja je stekao, dobre poslovne prilike koje su mu se zbog radija pružile, ali i na svoj rad u posljednje vrijeme.

Ističe kako je zadnjih par godina, otkako uz voditeljski posao radi i posao glazbenog urednika, naučio o radiju više nego svih prijašnjih godina zajedno.

– Trudimo se isporučiti moderan i zabavan program, a istraživanja slušanosti nam govore da to zasad radimo dobro – naglašava Horz.

I nakon 18 godina, radio obožava.

– Volim radio jer je jedan koktel emocija. Na poslu bude i sreće, smijeha, tuge i suza. Lijepo je kad ti se ljudi jave porukom da si im popravio dan, manje je lijepo kada te kritiziraju, no bez toga nema ni ovog posla. Kao i u svakom drugom poslu, i u ovom trebaš ponekad čupati zadnji atom snage jer ti se grozno ne da raditi, međutim sve je u zdravom balansu i ne znam što bih drugo radio da ne postoji radio i da su ga svi, kao što je to nekad napravio Jura Stublić, bacili kroz prozor – zaključuje Horz.