Izvor: RK Podravka Vegeta / Foto: Ivan Brkić
Prošlog je tjedna svoj završni rad koji ga je odveo do najveće rukometne licence Master Coach te EHF PRO licence, obranio Antonio Pranjić.

Iz Rukometnog kluba Podravka Vegeta poručuju da je mladi 29-godišnji trener dio njihovog kolektiva od 2017. godine.

– Ponosan je otac Leone, djevojčice koja uljepšava svaki dan njemu i njegovoj supruzi Sunčici, koja mu je velika podrška u ostvarenju njegovih poslovnih ciljeva. Rukomet je njegov san i put od malih nogu. S 10 godina počeo je trenirati u Rukometnom klubu Koprivnica, na poziciji krila, a u prvoj momčadi zaigrao je s 15 godina. S igranjem se oprostio prije godinu dana, ali ti su lijepi trenuci obilježili velik dio njegov života i s veseljem ih se prisjeća – poručuju iz kluba.

Ističu da je Pranjić diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerenje rukomet gdje je s 23 godine stekao zvanje magistra kineziologije.

– Svoju trenersku karijeru započeo je u RK Koprivnica gdje je pri završetku studija počeo raditi kao volonter. Po završetku studija preuzeo je svoju prvu generaciju, mladiće rođene 2004/05. godine. Bilo je mnogo uspjeha ostvarenih s tom ekipom, a posebno pamti 9. mjesto na završnici prvenstva Hrvatske za to godište, jer je u tom trenutku prvi puta od 1996. godine neka muška ekipa iz Koprivnice prošla skupinu na završnici – napominju.

Dodaju da je nakon tri sjajne sezone s mladićima stigao poziv iz Rukometnog kluba Podravka gdje je mladi trener dobio priliku da preuzme najmlađe djevojčice 2010/11. godište koji je prihvatio.

– U Rukometnom klubu Podravka je krenuo s radom 2017. godine, a sljedeće je godine počeo pripremati video analizu za prvu ekipu. Nakon druge godine u klubu, u ljeto 2019. godine počeo je raditi kao pomoćni trener u prvoj ekipi RK Podravka Vegeta. U 2020. godini preuzeo je i funkciju koordinatora Škole rukometa, a da je ambiciozan i da s velikim žarom i voljom ispunjava svaki svoj cilj, dokazao je i svojim dosadašnjim profesionalnim putem pa bi se moglo reći da je Pranjiću samo nebo granica. Trenutno je pomoćni trener prve ekipe, trener djevojčica 2010/11. i koordinator škole rukometa, a njegov se cijeli dan vrti uglavnom oko rukometa, što njemu kako se iz njegove biografije vidi, nije nikakav problem – zaključuju u klubu.


Intervju s Antonijem Pranjićem za klupske stranice prenosimo u cjelosti:

1. Obranio si rad i postao licencirani Pro Master trener? Kakav rad si pisao, možeš li pobliže opisati kako je izgledala obrana?

Moja tema završnog rada koji sam uspješno obranio bila je „Analysis of the situational efficiency parameters of Croatian women’s national team at the EHF Euro 2020 in Denmark“. U radu sam detaljno analizirao pokazatelje situacijske efikasnosti naše ženske reprezentacije na nedavno odigranom EURU u Danskoj na kojem su osvojile fenomenalnu broncu. Rad je bio na engleskom jeziku, obrana također. Preko aplikacije Microsoft Teams morao sam svoj rad na engleskom jeziku prezentirati svim sudionicima i EHF komisiji. Nakon moje prezentacije uslijedila su pitanja vezana na temu. Sve skupa je bilo odlično. Jako sam sretan, stekao sam diplomu i doživotno zvanje EHF Master Coach, te EHF PRO licencu.

2. Kako je izgledao cijeli proces koji si prošao, koliko sati predavanja, učenja, pripreme i što te se posebno dojmilo?

Uspješno sam savladao 3 modula. Prvi modul smo bili na EHF Euru 2020 za muškarce u Beču prošle godine, drugi je trebao biti u Mađarskoj u lipnju prošle godine, a zadnji je trebao biti na EHF Euru u Danskoj za žene. Nažalost, samo prvi se održao uživo, ostala dva smo bili primorani odraditi ONLINE putem. Prvi modul je trajao deset dana u Beču, svakodnevno smo u grupama radili analize ekipa koje nastupaju na Euru. Imali smo različite zadatke. Moja grupa je bila zadužena na Španjolsku koja je na kraju i osvojila zlato. Imali smo predavanja o tehničkoj, taktičkoj, mentalnoj i kondicijskoj pripremi. Na drugom modulu koji se održao početkom studenog morali smo prezentirati svoje treninge. Svaki sudionik je morao unaprijed poslati materijale sa svojih treninga koje je onda pred svima izlagao i odgovarao na pitanja. Također, na tom modulu smo jako puno razgovarali o psihičkoj pripremi, tehnici i taktici. Na zadnjem modulu koji se održao prošli tjedan, osim obrana radova, imali smo zanimljiva predavanja o pripremi i analizi vratara, raznih taktičkih varijanti, grupnih radova i rješavanja raznih problema, te analize nedavno odigranih EURA. Na sva tri modula predavanja su bila raspoređena po cijelom danu. Počinjala su ujutro u 9.00 a završavala su predvečer oko 18.00. Imali smo pauzu od sat i pol za ručak. Bilo je malo naporno za oči toliko dugo gledati u ekran. Predavali su nam stručnjaci iz Danske, Njemačke, Austrije, Poljske, Švedske, Mađarske, Islanda, Španjolske i ostalih zemalja. Žao mi je što nismo i druga dva modula mogli odraditi uživo kako bi još bolje uspjeli razmijeniti trenerska iskustva.

3. Je li bilo teško vratiti se u “školske klupe” na neki način i jeli bilo naporno sve to odrađivati uz treninge prve ekipe, pripreme, putovanja?

Krajem 2019. godine imao sam razgovor s direktoricom Vlatkom Mihoci i sportskom direktoricom Mirandom Tatari Šimunović gdje su mi ukazali da žele da se razvijam i dalje, da sam mlad i perspektivan te da me žele upisati na Master Coach Course. Nije mi bilo teško vratiti se predavanjima, posebno zato jer sam htio opravdati priliku koju sam dobio od mojih nadređenih u klubu na najbolji mogući način. Taj prvi modul na kojem sam bio deset dana uživo u Beču, morao sam propustiti treninge i utakmice s prvom ekipom. Nije me bilo na europskom gostovanju u Siofoku, ali sam uoči nje uspio ispuniti sve svoje obaveze prema ekipi. Drugi modul je bio odmah nakon izlaska iz prve samoizolacije početkom studenog, taj tjedan nismo imali nikakve utakmice s ekipom. U dogovoru s klubom taj tjedan sam proveo doma pred laptopom slušajući predavanja. Treći modul je bio najkompliciraniji što se tiče mog prisustvovanja na predavanjima. Bili smo u Moskvi, imali smo utakmice Lige prvaka, a zatim je uslijedio dugi put i povratak u Koprivnicu. Prva dva dana sam propustio neka predavanja koja sam naknadno poslušao. Tek kad sam se vratio u Koprivnicu, imao sam obranu rada za koju sam se pripremao oko mjesec dana. U tom tjednu sam još imao treninge i utakmice protiv Osijeka i Gyora, ali sam uspio sve uskladiti na najbolji mogući način.

4. Znači li ovo da svoju budućnost planiraš graditi isključivo kroz trenersku karijeru i koje su tvoje dugoročne ambicije?

Vidim se do kraja života u rukometu. Trenutno sam fokusiran na rad u prvoj ekipi i osvajanju duple krune do kraja sezone. Nastojat ćemo na maksimalnoj razini odigrati ono što nas čeka u Europi, s obzirom da su sve ekipe iz grupne faze odlukom EHF-a prošle u daljnju fazu što je bila iznenađujuća, ali pozitivna vijest za sve nas. Također, očekujemo popuštanje mjera i nastavak treninga za sve mlađe uzraste. Želja mi je zajedno s kolegama u klubu izgraditi prepoznatljivu Školu rukometa u ovom dijelu Europe s jasnim Planom i programom te zadaćama i ciljevima. Kao trener imam najveće ambicije i vezane su za Podravku. Imam svoje snove za koje se nadam da će se ostvariti.

5. Što ti omogućava ova licenca i zašto je ona posebno važna prema novom sustavu i pravilniku EHF-a.

Ovo je najveća rukometna licenca na svijetu. Prema novom pravilniku, trener reprezentacije ili kluba koji se natječe u europskim natjecanjima obavezno mora imati EHF PRO licencu.

6. Na koji način proširuješ svoje znanje osim naravno edukacija i praktičnog iskustva u svakodnevnom radu?

Svakodnevno gledam strane trenere i njihove treninge, najviše španjolske i skandinavske. Čitam o njihovim metodama rada. Pokušavam svaki dan naučiti nešto novo. Gledam jako puno utakmica.

7. S obzirom na Covid mjere, nema treninga za najmlađe, nedostaju li ti treninzi i što si naučio kroz to iskustvo?

Trenutno samo dvije ekipe u Školi rukometa aktivno treniraju. Smatram da će najmlađi jako puno izgubiti u svom razvoju zbog ove pauze izazvane pandemijom koronavirusa. Mišljenja sam da bi im se trebalo omogućiti treniranje, žao mi je što imaju ovako dugu pauzu jer prolaze kroz senzitivne faze, razdoblja života u kojima se moraju razvijati određene sposobnosti, a treninga nema. Stručnjaci su odlučili tako i moramo to poštivati, zdravlje je najbitnije te nam ostaje samo nadati se da ćemo se što prije vratiti u normalnu svakodnevnicu. Čim ponovno započnemo s treninzima potrudit ćemo se nadomjestiti propušteno vrijeme.

8. Možeš li nam reći da si ostvario više ili manje od onoga što si planirao do danas i tko je za to ponajviše zaslužan?

Od malih nogu imam veliku podršku svojih najbližih u svemu što radim. Volim se natjecati, želim sve što radim napraviti na najbolji mogući način. Ubrzo ću napuniti 30 godina, pomoćni sam trener najtrofejnijeg ženskog rukometnog kluba u Hrvatskoj, trener djevojčica rođenih 2010/11. godine, trenutno najbrojnije generacije u klubu, te koordinator Škole rukometa. Velika mi je čast, ali i obaveza opravdati sva očekivanja koja su stavljena pred mene. Ne bojim se izazova. Također, osjećam veliku podršku svoje obitelji i kluba i to mi najviše znači. Osjećam da vjeruju u mene i moj rad i želim to povjerenje opravdati na najbolji mogući način.

9. Koja su ti se iskustva, trenerske anegdote možda ponajviše urezale u pamćenje, a da ih želiš podijeliti s nama, s putovanja, s treninga ili nešto treće?

Velika mi je čast što sam dobio priliku raditi sa zlatnim olimpijcem, trenerom Zlatkom Saračevićem. Nesebično mi svojim savjetima pomaže kad god može. Otkad sam došao raditi kao pomoćni trener, smatram da sam jako puno naučio gledajući njegov rad i slušajući njegova razmišljanja i iskustva. Žao mi je što prošlu sezonu nismo mogli završiti, bili smo u polufinalu EHF kupa i na pragu osvajanja duple krune u trenutku kad je sezona prekinuta. Ove sezone igrali smo bez publike koja nam je inače „osmi igrač“. Dvaput smo bili u samoizolaciji i bez treninga. Čudna sezona.

10. Kako trenutno izgleda tvoj uobičajeni radni dan uoči neke europske utakmice?

Imamo dva treninga dnevno s ekipom. Između njih imam trening s osobama s intelektualnim poteškoćama u Sportskoj udruzi “Veliko srce”. Nakon svih treninga, predvečer, provodim vrijeme sa svojom ženom i kćerkom. Vrijeme provodimo u igri, čitamo knjige, idemo u šetnju, radimo večeru ili gledamo TV. Kad one zaspu počinjem raditi video analizu naše ili protivničke ekipe. Kako bih pripremio materijale za gledanje analiziram oko 5 utakmica. Za jednu utakmicu mi je potrebno oko 4 sata rada što znači da provedem oko 20 sati analizirajući idućeg protivnika. Obično ponedjeljkom imam završene materijale za utakmicu koja se igra vikend nakon. U slobodno vrijeme kojeg nemam previše, volim otići negdje u prirodu na čisti zrak sa svojom obitelji. Također, uvijek iskoristim priliku vidjeti i družiti se roditeljima, sestrom i prijateljima s kojima se ne vidim često zbog radnih obaveza. Volim biciklirati, kartati i igrati videoigrice, pogotovo NBA.

11. Prošli si tjedan vodio dio utakmice s Osijekom, ujedno je to bio tvoj debitantski trenerski nastup s prvom ekipom, kakav je bio osjećaj?

U dogovoru s trenerom Saračevićem, početkom drugog poluvremena protiv Osijeka, dobio sam priliku voditi utakmicu. Bio sam uzbuđen i sretan, što je normalno. Bila je to kao nagrada jer sam baš to jutro imao obranu rada. Drago mi je zbog toga. Gledam na to kao još jedno skupljanje iskustva za budućnost.