Jesmo li s pojavom društvenih mreža prestali očekivati i slati razglednice?
Današnji dan idealna je prilika za postaviti ovo pitanje. Naime, svake godine 9. listopada obilježava se Svjetski dan pošte. Proglašen je 1969. godine na Svjetskom poštanskom kongresu u Tokiju kako bi se obilježila obljetnica Svjetske poštanske unije stvorene 1874. godine. Jedan od ciljeva Svjetskog dana pošte je i osvješćivanje uloge pošte u svakodnevnim životima ljudi.
Kako doznajemo u Hrvatskoj pošti, iako se razglednice šalju sve rjeđe, čin slanja razglednica nije prošlost.
– Hrvatska pošta još od prelaska korisnika na digitalne kanale komunikacije, dakle od pojave SMS poruka, MMS-a pa kasnije aplikacija i društvenih mreža, bilježi pad broja poslanih razglednica. Taj je trend pada bio najviše zabilježen prije 15, 20 godina. Unazad nekoliko godina pad je usporio, odnosno trend je stabilan – objašnjavaju u Hrvatskoj pošti.
Dodaju da taj trend prati i Koprivničko-križevačka županija, iako ove godine bilježi rast od čak 33 posto.
– To možemo pripisati činjenici da su dopisnice i razglednice u istoj kategoriji pa na broj, na primjer, može utjecati neka nagradna igra koja se provodi putem dopisnica – napominju.
Ističu da ova godina općenito bilježi veći pad u odnosu na prošlu, a to se veže uz turističku sezonu i znatno manji broj turista, s obzirom na to da se više od dvije trećine svih poslanih razglednica šalje u inozemstvo.
Kad su zadnji put primili i poslali razglednicu te kako gledaju na taj čin, upitali smo nekoliko naših sugrađana.
Andrija Mišir: Prošlo je već sigurno 15 godina otkako sam primio posljednju razglednicu. Dobio sam ju od nećaka, od tada više nisam dobio ni jednu. Što se tiče slanja razglednice, posljednju sam poslao malo prije nego što sam dobio, a poslao sam ju jednoj prijateljici. Žao mi je što ljudi više nemaju naviku slanja razglednica jer ipak ostane neki trag.
Nada Pavela: Nekoliko godina već nisam ni primila ni poslala razglednicu. Zadnje kada sam dobila razglednicu bilo je od djece kad su bila na nekim izletima. Zadnje što sam ja slala bila je čestitka prije nekoliko godina za Božić i Novu godinu. Mislim da nam svima fale razglednice i čestitke, no trendovi su takvi da se nažalost više ne šalju.
Romana Mihalec: Prije nekih dvije godine dobila sam s mora razglednicu od tete iz Švicarske koja mi šalje razglednice kada je negdje na putovanje. Kao dijete sam ja njoj slala razglednice pa je ostala ta neka tradicija, premda se i s njom sada čujem putem modernih tehnologija. Razglednice sam posljednji put slala sa svojim suprugom prije otprilike tri, četiri godine, a slala sam ih obitelji. Žao mi je što smo zbog tehnologije i vremena u kojem živimo zaboravili na njih. Ne znam koliko uopće današnja djeca znaju što su razglednice i koliko ih je uopće dobilo ili poslalo koju. Nekada se to skupljalo i očekivalo s nestrpljenjem, no danas toga nema i mislim da je to loše. Razglednicama se donosilo nešto osobno jer treba odvojiti vremena i s vlastitom rukom napisati. Suprugu i meni u planu je ponovno početi pisati kada sin malo odraste kako bi i vježbao pisati, ali i da osjeti ono što smo mi osjećali kada smo kao klinci slali i primali razglednice.
Ksenija Premec: Prije nekih dvije godine posljednji put sam poslala razglednicu prijateljici. Nisam dobila razglednicu više od 10 godina. Lijepo je poslati razglednicu, no nažalost nemamo više tu naviku. Razglednice su mi bile jako simpatične, mogao se vidjeti trud uložen u pisanje. Inače, više volim novine i knjige od modernih tehnologija, ja sam još stara generacija, dok su današnja djeca naviknuta na modernu tehnologiju i ne znam koliko su više i upoznati s razglednicama.
Božica i Stjepan Puklavec: Prije četiri godine sam posljednji put poslala razglednicu i to obitelji. Prošle godine dobili smo od djece i unuka kada su bili u Španjolskoj. Sada su moderni mobiteli i rijetko tko šalje još razglednice. Nekad je bilo drugačije, mi se toga sjećamo jer je tada bila takva komunikacija. Danas rijetko tko pošalje razglednicu, a nekad se pisalo gotovo svaki dan.
Tekst pripremili Valentino Štefanek i Adela Zember.
