Petar Jembrek pravi je primjer da i među mladim ljudima ima zaljubljenika u stare stvari, stare zanate i kulturnu baštinu.

Ovaj 27-godišnjak ima jedan vrlo neobičan hobi – restaurira stare stvari i izrađuje lustere od starih drvenih kotača od kola, ponekad starijih i od 100 godina. Osim toga izrađuje i ukrasne zidne lampe, satove, šankove od starih bačvi, stalke za čaše, od malih kotača radio je ‘zagorske rulete’, restaurira stara glačala, klupe, ormare.

– Sve je počelo prije četiri godine, kad sam vidio jedan kotač koji je bio preuređen u luster. Vidio sam nekoliko nedostataka pa sam odlučio i sam napraviti luster, ali bolji od onoga kojeg sam vidio. Nabavio sam stari kotač i bacio se na obnovu – prisjetio se Petar i istaknuo da ni sam ne zna koliko ih je dosad napravio.

Snimio Valentino Štefanek.
Za izradu jednog lustera potrebno je 30 sati

Za jedan luster, Petru je potrebno 30-ak sati, odnosno minimalno tjedan dana posla. Sam proces izrade poprilično je dugotrajan.

– Prvo moram odvojiti metalne dijelove kotača te ga cijelog s brusnim papirom izbrusiti. Tada drvo stoji dva dana u sredstvu protiv crva i ostalih štetočina. Nakon toga drvo se suši i tada ga premažem bojom. Nakon toga vraćam metalne dijelove i stavljam strujne elemente na kotač, odnosno luster. Sve metalne dijelove još premažem bojom – istaknuo je.

Sličan proces je i za zidne lampe, no njihova izrada traje između 10 i 15 sati. Sirovinu za izradu, odnosno stare kotače od kola nabavlja iz svih dijelova Hrvatske.

Snimio Valentino Štefanek.
Prvim primjercima svi su bili oduševljeni

– Kad sam izradio prve lustere, prijatelji rodbina i poznanici bili su oduševljeni. Puno njih me pitalo mogu li i njima napraviti takve lustere. Većinom sve stvari koje napravim odlaze u gorice i konobe kao pokloni – kazao je.

Napomenuo je da je mnoge od njih napravio u zamjenu za materijal.

– Ponekad su mi znali prijatelji i znanci donijeti nekoliko kotača koje su pronašli na tavanu ili u goricama, a u zamjenu sam im napravio luster – naglasio je.

Kaže da nije oduvijek volio starinu, u srednjoškolskim danima tehnologija mu je bila najveća okupacija, i tek se posljednjih nekoliko godina okrenuo starim stvarima koje polako odlaze u zaborav.

– Žao mi je što nisam završio za stolara ili neko slično zanimanje. Uživam u ovom hobiju i ono što je najvažnije opušta me. Najljepše mi je dok završim neki proizvod, kad udahnem novi život predmetu koji je bio praktički za otpad – objasnio je.

Ustupio Petar Jembrek.
Najljepše mu je spasiti predmet od zaborava i udahnuti mu novi život

Petar je završio srednju školu, smjer tehničar za računalstvo, a započeo je i fakultetsko obrazovanje za mehatroničara, no odustao je.

– U školi i na fakultetu dobio sam predznanje za osnovne spajanja električnih elemenata, dok sam znanje za obnovu drvenih dijelova stekao gledajući majstore u svojoj blizini. Iako sam u srednjoj školi naučio sve što je potrebno za spajanje električnih elemenata lustera i zidnih lampi, za svaki slučaj sam prvih nekoliko komada dao rođaku koji je električar po struci, da provjeri kako ne bi došlo do kakvog kratkog spoja – objasnio je Petar.

Što se pak tiče varenja, osnove je naučio od strica i tate od zaručnice.

– Želja mi je jednog dana baviti se profesionalno obnavljanjem starih stvari i izradom raznih stvari u retro, odnosno rustikalnom stilu. Tu prvenstveno mislim na stolove, klupe, ormare, lampe za gorice, objekte seoskog turizma i konobe. Za sada ovo mi je još uvijek hobi, svakim izrađenim lusterom i obnovljenim predmetom naučim nešto novo, ali i spasim predmet od zaborava i to je ono što mi je najljepše u svemu tome – zaključio je Petar.