Knjižnica i čitaonica ‘Fran Galović’ ovaj se tjedan prisjeća dvojice naših zavičajnika – književnika rođenih u srpnju. Fran Galović rodio se 20. srpnja 1887. u Peterancu, a Pajo Kanižaj 22. srpnja 1939. u Đelekovcu.

Simboličkim postavom građe iz svoje Zavičajne zbirke Caproncensis u knjižničnom izlogu podsjećamo se da ne postoji u hrvatskoj književnosti slučaj da je netko napisao tako mnogo u tako kratkom stvaralačkom vijeku, kao što je Fran Galović. U svega desetak godina intenzivnog književnog rada napisao je oko stotinu pjesama, mnoštvo pripovijedaka i drama, koje su objavljene posthumno u Sabranim djelima i u brojnim drugim izdanjima. Najznačajnije što nam je ostavio je nedovršena zbirka kajkavskih pjesama Z mojih bregov. Bio je pjesnik, dramatičar, novelist, prevoditelj, pripovjedač, kritičar i slikar, a poginuo je sa svega 28 godina na ratištu u Mačvi kod mjesta Radenkovići, na samom početku Prvog svjetskog rata, 26. listopada 1914. godine.

Pajo Kanižaj je pak bio plodan aforističko-satirički pjesnik, prozaik i dramski pisac za djecu i odrasle. Bio je glavni urednik humorističkih listova Paradoks i Žalac, urednik igranoga programa za djecu i mladež na HRT-u te autor scenarija za cjelovečernji animirani film Čudnovate zgode šegrta Hlapića prema romanu I. Brlić-Mažuranić. U Koprivnici je živio od pete godine i tu završio osnovnu školu i gimnaziju. Posebnu vezanost uz Koprivnicu ilustrira njegov stih iz pjesme Žufka, slatka Podravina: Celog sveta prestolnica bila za me Koprivnica! Umro je 4. studenoga 2015. u Krapinskim Toplicama.

Tekst: D. Sabolović-Krajina