Kadar iz video rada
Samostalna izložba Marijana Molnara ‘Povratak u Žlebice / Separacija’ prva je izložba u koprivničkoj AK galeriji nakon stanke uzrokovane koronavirusom koju će publika moći posjetiti, a nastala je u suradnji sa zagrebačkom Galerijom Vladimir Bužančić.

Rad je rezultat dugogodišnjeg autorovog interesa za romsko naselje Žlebice u blizini Koprivnice i komunikacije s njegovim stanovnicima. Izložbu čine dvije instalacije, autobusna stanica i privremena galerija, preseljene iz samog naselja Žlebice u galeriju te dva video rada koja bilježe reakcije stanovnika na postavljanje dviju instalacija u naselju. Izložba se može pogledati od petka 8. svibnja do utorka 12. svibnja, po sljedećem rasporedu:

  • petak: 17 – 20 h
  • subota – utorak: 11 – 14 h te 17 – 20 h

Zbog epidemiološke situacije otvorenja izložbe neće biti, a pri posjetu galeriji potrebno je pridržavati se svih mjera zaštite koje će biti jasno istaknute.

Kadar iz video rada

“Ideja za projekt izložbe se temelji na činjenici prostorne izdvojenosti romskog naselja, relativnoj zatvorenosti prema mogućnostima otvaranja okolini i svijetu. Samom akcijom projekt uključuje ulazak u tu zatvorenost i to postavljanjem dviju instalacija i provociranjem događanja oko njih.

Postavljanjem prve instalacije na raskršću, dijelu gdje se odvaja put s glavne ceste prema romskom naselju, snimljen je video materijal u tri vremenska momenta: u jutro kad je sunce na izlazu i osvjetljava predio, poslije podne kad se djeca vraćaju u naselje poslije škole te uvečer, po zalasku sunca, po mraku. kad je sunce na zalazu i mrak je.
Druga instalacija postavljena je u samom naselju i predstavlja privremenu galeriju. Snimljeni video prati postavljanje izložbe fotografija stanovnika naselja.

Što, u ovom kontekstu, predstavljaju privremene instalacije sa oznakama “Žlebice” i “Galerija Žlebice”? One su biljeg nedostatka, prostorni znak manjka u krugu jedne zajednice. Utopistički prizor koji podcrtava jednu dislociranost od kulturno društvene zaokruženosti i moguće potpunosti identiteta zajednice.

Instalacija “Žlebice”, kao simulacija stanice za putnike, povezuje aktere dva svijeta. Ona je dolazak i odlazak, ulaz i izlaz iz začaranosti drugačijeg, Ona je svakako dvosmislena kao svaka egzotika.

Druga instalacija, upotpunjena fotografijama, “Galerija Žlebice”, zajedno sa video snimkom postavljanja fotografija stanovnika koja se realizira njihovim učešćem, kao da predstavlja ogledalo u kojem se oni ogledaju te prepoznaju svoj pojedinačni identitet. U tom mozaiku fotografija oni prepoznaju i povezanosti i razlike unutar svoje zajednice.

Umjetnost je ovdje objedinjujući faktor, kao put u ovu egzotiku, stvarnost, ali i njeno uzmaknuće, naša diskretnost u distanci našeg pogleda kao pogleda promatrača na gotovoj izložbi.” (iz teksta Marijana Molnara)

O autoru:

Marijan Molnar diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine. Od 1976. do 1979. godine bio je suradnik Majstorske radionice. U istom vremenu surađivao je s umjetnicima okupljenima oko Galerije Podrum i Galerije PM u Zagrebu. U vrijeme nove umjetničke prakse formira svoju strategiju kojom propituje procesualne elemente u konstituiranju rada, kontekst i uvjete umjetničkog rada, dvojnosti kulture i prirode,odnos subjekta i objekta i pitanje identiteta. U svojem radu koristi se instalacijama, filmom, videom, ambijentima, akcijama i performansom, fotografijom, site-specific i on-line instalacijama. Za demokratizaciju umjetnosti je ciklus radova započet 1979. godine na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu. Izveden u različitim formama i koristeći više strategija, ciklus završava 1983. godine. Koristeći jezik i metode ideologije kao i neformalnog aktivizma propitivao je povezanost umjetnosti i širega društvenog i ideološkog konteksta. U ambijentu-instalaciji Passion/lncest, postavljenom u Galeriji Kapelica u Ljubljani,1999. godine, prisutna je tema potiskivanja, odsutnosti i obitelji. Godine 2002. godine objavio je autorsku knjigu “Akcije i ambijenti”. Tijekom 2005. i 2006. realizirao je trodijelni on- line, site-specific projekt Prevođenje, koji se odvijao na tri lokacije. Projektom je istraživao kategorije otvorenosti i zatvorenosti te indiferentnost društva. Godine 2008. u Galeriji Bačva u HDLU Zagreb, postavio je složenu instalaciju Ponovo pronađeni predmet u kojem ugošćuje prodavača sa Hrelića sa njegovim predmetima, koje dokumentira po principima muzejske prakse. Godine 2012. izdaje knjigu “1998 – 2008. pregled radova”. Član je neformalne grupe umjetnika Pleh sa kojima organizira zajedničke izložbe i akcije. Živi i radi u Zagrebu.

Kustosi: Bojan Koštić, Tanja Špoljar
Tekst: Marijan Molnar
Tehnički asistent i snimatelj: Bojan Koštić
Oblikovanje deplijana: Petra Travinić

Izložba se održava u suradnji s Galerijom Vladimir Bužančić (Zagreb).

Realizaciju izložbe sufinancirali su:
Grad Koprivnica
Ministarstvo kulture RH
Projekt se provodi uz podršku Zaklade Kultura nova.