Koprivničanka Teodora Lukavski zaljubljenica je u fotografiju, oduvijek je željela upisati Akademiju likovnih umjetnosti no ipak je diplomirala ekoinženjerstvo, a u posljednje vrijeme okrenula se digitalnom crtanju i takozvanoj mixed media tehnici.

– Kod mene je ljubav prema fotografiji prisutna još od malih nogu. Otac je tada radio kao tehnički i grafički urednik i fotograf u novinama pa je svako malo doma stigao jedan mali Olympus na film srebrne boje kojeg sam uporno posuđivala čim bi ga ugledala. Kasnije su se i fotoaparati izmjenjivali, ali taj Olympus mi se baš urezao u pamćenje – prisjetila se Lukavski koja je na kraju dobila i svoj prvi point and shoot fotoaparat kojeg je rado nosila svuda sa sobom.

Ustupila Teodora Lukavski.

Ističe da kako je odrastala tako su se i fotoaparati mijenjali, ali navika nošenja fotoaparata sa sobom je ostala.

– O samom činu fotografiranja naučila sam nešto od oca, nešto kroz praksu, preko interneta i iz knjiga. U svakom slučaju najviše principom “pokušaj – pogreška” – napominje.

Zaljubljenost u analognu fotografiju i posebnost filma kao medija

U posljednje vrijeme više se posvetila analognoj fotografiji i kaže da je ta zaljubljenost eskalirala do te mjere da joj je digitalna postala pomalo dosadna.

– Film kao medij za mene je nešto posebno. Proces je potpuno drugačiji od fotkanja digitalcem. Od samog bilježenja trenutaka na film, koje je sporo i promišljeno, pa do razvijanja filma i dobivanja fotografije iz negativa u tamnoj komori. Sve je jako organsko, manualno i kreativno. Način na koji film prenosi atmosferu i bilježi svjetlost je nešto prekrasno. Jako mi je drago što sam se ohrabrila i javila docentici na Katedri za fotografske procese na Grafičkom fakultetu Raheli Kulčar, što je rezultiralo zajedničkim eksperimentiranjem u njihovoj tamnoj komori. Od nje sam također puno naučila i učim i dalje. Upoznala me malo više i s alternativnim fotografskim procesima i meni je to sve super zanimljivo i nadam se da ćemo provesti sve što smo naumile nakon ovog kaosa u svijetu koji nas je trenutno malo stopirao. Zahvalna sam joj što me podržava u čudnovatim naumima s dobivenim fotografijama – objasnila je.

Ustupila Teodora Lukavski.
Nema najdražu tematiku – nekad je to boja, kompozicija, detalj, tekstura…

Kada je riječ o tematici, napominje kako kod nje ne postoji ona najdraža – jednostavno “okine” ono što joj iz nekog razloga zapne za oko.

– Nekad je to boja, nekad kompozicija, neki poseban detalj, tekstura, događaj i slično. Iznimka je jedino osmišljavanje nekog projekta, u tom slučaju tematika mora postojati budući da se dotiče neke problematike koja se pokušava na određeni način sagledati i reprezentirati – dodaje.

Ustupila Teodora Lukavski.
Najveći izazov kod koncertne fotografije je rasvjeta

Uživa i u stvaranju koncertnih fotografija, a njih najviše fotografira u koprivničkom FUNK-u.

– Ti koncerti su mi uvijek lijepo iskustvo. Atmosfera je odlična, publika je u elementu i mene to veseli, jer u takvim uvjetima i fotke budu bolje. Nedavno je uvedena i nova rasvjeta tako da je i to manji problem što se tiče fotkanja. Kod fotografiranja koncerata možda najveći problem izaziva neadekvatna rasvjeta budući da bez svjetla nema ni fotografije. Koncerti obično uključuju manjak svjetla i brze pokrete izvođača i publike što i nije baš dobitna kombinacija. U većini slučajeva posežem za manualnim fokusiranjem jer ne volim baš koristiti bljeskalicu, osim ako mi nije cilj dobiti pokrete svjetla – istaknula je.

Eksperimentiranje s materijalima i tehnikama u ilustraciji

Ipak, u posljednje vrijeme više se okrenula crtanju, digitalnom crtanju i takozvanoj mixed media tehnici.

– Kao što je fotografija bila uz mene od malena, tako je bilo i crtanje. Uvijek su se te dvije aktivnosti ispreplitale kroz moje odrastanje, pa to rade i sada. Kao mala sam s majkom išla na sve likovne kolonije koje su se održavale u okolici Koprivnice. Definitivno sam bila najmlađa tamo, ali to me nije omelo da se svaki put okušam u slikanju i ostavim svoj uradak organizatorima. Prošle godine sam saznala da jedan crtež, iz mojih osnovnoškolskih dana, krasi zid Osnovne škole u Koprivničkom Ivancu. To me baš pozitivno iznenadilo i nasmijalo. Jedno vrijeme sam čak išla u Školu crtanja i slikanja “Paleta” – kazala je.

S obzirom na to da se fotografija i crtanje isprepliću cijeli njen život, tako ima periode kad se više posvećuje crtanju, ali i periode kad više pažnje pridaje fotografiranju.

– Još uvijek pokušavam postići neku ravnotežu između fotografije i ilustracije, no smatram da je najvažnije unaprjeđivati se u tome što me zanima. Nedavno sam čak kupila i grafički tablet koji koristim za digitalno crtanje. Proces je dosta drugačiji od tradicionalnog, ali sam se začuđujuće brzo snašla, vjerujem da to mogu pripisati dugogodišnjem igranju s programima za fotografije. Ovaj karantenski period iskoristila sam, osim za tečaj fotografije, i za tečaj ilustracije pa su tako recentni uradci zapravo produkt mojeg eksperimentiranja s materijalima i tehnikama u ilustraciji. I to mi je jako zabavno. Dosta se igram i mislim da se to i vidi – objašnjava Lukavski.

Ustupila Teodora Lukavski.
Za ilustracije koristi sve što ostavlja tragove pa tako i vino, bobičasto voće, kavu

Dodaje da ilustracije nastaju tako da rasprostre sve materijale koje ima na stol i počne crtati.

– Ponekad ne znam što bih crtala pa se ideja odjednom pojavi, a nekada napravim par skica u bilježnicu pa odaberem onu za koju smatram da bi bilo dobro prenijeti na veći format. Najviše koristim tuš, vodene boje, akrilne boje, bojice, ponekad pastele, a volim tu i tamo ubaciti i kolaž. Ponekad se u tom asortimanu nađu čak i prirodni pigmenti iz vina, bobičastog voća i slično. Nedavno sam za ilustraciju jedne naljepnice isprobavala kakao i kavu. Drugim riječima – koristim sve što mi padne na pamet, a da posjeduje svojstvo ostavljanja tragova – ističe.

Što se tiče mixed media tehnike, Lukavski napominje da ona obuhvaća upotrebu raznih materijala da bi se artikulirala određena ideja.

Ustupila Teodora Lukavski.

– Tako sam za nekoliko ilustracija najčešće kombinirala vodene boje, akrilne boje, bojice te kolaž i emulziju za cijanotipiju, koja se svrstava u alternativne fotografske procese. U ovom slučaju mi je emulzija za cijanotipiju poslužila kao podloga za akrilne i vodene boje te kolaž – kaže.

Na novim uradcima prevladavaju životinjski motivi.

– Vjerojatno je tu podsvijest imala svoje prste s obzirom na to da volim životinje pa je to nekako samo izašlo na drugi kraj olovke. Nisam pretjerano razmišljala dok sam izmislila te likove, jednostavno sam ih skicirala i tražila najbolje rješenje. Jedino sam za plavog mačka pronašla inspiraciju u svojim mačkama. Ni jedna nije plave boje, ali su mi bile u mislima većinu vremena prilikom nastanka te ilustracije. S druge strane, prije sam crtala većinom portrete olovkama pa je ovo neki nenamjerni kontrast tome svemu – naglašava Lukavski.

Od ekoinženjerstva prema fotografsko iliustratorskom svijetu

Želja joj je oduvijek bila upisati Akademiju likovnih umjetnosti, no kaže kako nije bila dovoljno hrabra za taj potez. S druge strane uvijek su je zanimali prirodni predmeti pa se na kraju sve i posložilo i diplomirala je ekoinženjerstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu.

– Malo mi je žao što barem nisam pokušala upisati nešto kreativnije, no isto tako smatram da se više-manje sve, što te dovoljno zanima i za što si spreman uložiti truda i vremena, može naučiti i kroz vlastitu inicijativu. To je svakako teži put, ali vjerujem da se na kraju isplati. Mišljenja sam da na fakultetu, između ostalog, učiš na određeni način gledati i pristupati stvarima kojima si okružen. Ta znanja i način na koji gledaš na svijet možeš primijeniti u nekom svom radu i dati mu svoju notu. Sva ta iskustva nas oblikuju, samo im treba naći smisao. Prijelomna godina bila je ona po završetku fakulteta. Kako sam imala vremena za ono što me ispunjava, shvatila sam da se ne želim baviti striktno s tim što sam završila. Odradila sam još i pripravnički staž, ali mi to jednostavno nije bilo to, nismo kliknuli – objasnila je.

Ističe da je trenutno na životnoj prekretnici što se tiče posla.

– Sve više idem u tom fotografsko ilustratorskom smjeru. Učim o svemu što me zanima i tražim si poslove. Pokušavam se probiti u taj svijet nekako i nadam se da će uspjeti jer mora uspjeti – zaključila je Lukavski.