Koprivničanka Anita Šepec zajedno sa svojim suprugom Zoranom i prijateljicama Jadrankom i Mirnesom nedavno se vratila sa sedmodnevne avanture u Maroku.

– U Marakeš smo sletjeli oko ponoći i ostali oduševljeni prekrasnom arhitekturom aerodroma. Na izlazu s aerodroma čekao nas je vozač koji nas je vozio do smještaja u gradskoj četvrti Medina. U Medinu se ne može ući automobilom jer su ulice krivudave i uske pa smo nastavili pješice uz lokalnog vodiča. Ulice su slabo osvijetljene, zidovi visokih kuća su bez prozora, iste boje fasade, a razlikuju se tek po ulaznim vratima – objasnila je Anita.

Predivan ‘riad’ – tradicionalna marokanska kućica
Ustupila: Anita Šepec

Dodala je da ih je na vratima njihovog riada dočekao vrlo ljubazan domaćin koji je govorio francuski jezik, a engleski tek toliko da su se jedva sporazumjeli.

Riad je tradicionalna marokanska kućica čije prostorije izlaze na središnji dio, odnosno atrij popločen keramikom i često se u njegovom središtu nalazi fontana ili bazen. Većina ih je ukrašena prekrasnim zelenilom, ogromnim fikusima, stablima agruma, palmama ili smokvama. Oduševila me vještina obrtnika koji ručno obrađuju svaki detalj interijera: drvo, keramiku, tepihe. Predivne su kombinacije boja, oblika i tekstura te svjetlo koje se prigušuje vitrajima i izrezbarenim drvenim škurama – kazala je Anita.

Doručak na krovu uz pjev ptica

Ono što je se jako dojmilo je poseban užitak doručka na terasi na ravnom krovu s pogledom na grad – ugodna temperatura zraka, pjev ptičica koje su slijetale na terasu…

– Doručak je bio obilan, a počinjao je sokom od cijeđene naranče pa redom prefinim džemovima, maslacem, pecivima, palačinkama, omletom, čajem, kavom, medom. Med ima drugačiji okus od našeg, nešto poput karamele – prisjetila se i dodala da im nakon takvog doručka nije bilo naporno obilaziti grad u kojem je poprilična gužva.

Ustupila: Anita Šepec

Istaknula je da se sve prodaje na ulicama i trgovima koji su prepuni ljudi, skutera, kola s magarcima, a pravo je čudo da se nezgode tamo ne događaju češće.

– Trgovci su nam dovikivali sa svih strana i odvlačili nas u svoje prodajne prostore, nudili nam čaj i radoznalo ispitivali o tome odakle smo. Kad su doznali da dolazimo iz Hrvatske, dali su nam do znanja da su čuli za Modrića, Rakitića, Mandžukića, pa i Kolindu. Simpatiziraju nas Hrvate – kazala je.

Specijaliteti svjetskih kuhinja i tradicionalni ‘tajeen’

Što se tiče kuhinje, ističe da se restorani nalaze na svakom koraku i nude specijalitete svjetskih kuhinja, ali najviše tradicionalno jelo marokanske kuhinje tajeen.

– To je neka vrsta složenca mesa s povrćem začinjenog poznatom mješavinom začina ras el hanut, a servira se u glinenim posudama. Odlično je i preporučam svakome da proba. Jako mi se dopala pastilla koju bih opisala kao mesni kolač od piletine s bademima, cimetom i medom umotane u tijestu – rekla je Anita.

Tijekom njihovog boravka u Marakešu, jedan dan bio je rezerviran i za nezaobilazan izlet u pustinju.

– Vodič je došao po nas u naš riad i smjestio nas u luksuzni kombi s vozačem. Valjalo nam je prijeći otprilike 1000 kilometara pa je udobnost bila važna. Iako je put dug, krajolik je očaravajuć pa je vožnja prošla brzo. Prešli smo Atlas uskim zavojitim cestama prema pustinji Merzouga. Kratko smo stajali na prijevoju Tizi n’Tichka i divili smo se pogledu. Usput smo posjetili malu tvornicu arganovog ulja pa nastavili do Ait Ben Haddua, a noćili u Dadés Gorgesu – ispričala je Anita.

Priroda od koje zastaje dah

Put su, kaže, nastavili ujutro, a planine su poprimale neobične oblike zaobljenih jagodica prstiju pa je upravo zbog toga planinski lanac nazvan Monkey Fingers. Priroda je, ističe Anita, očaravajuća: u podnožju lanca rastu prekrasna stabla oraha koja su zbog podneblja svijetloplave boje.

Ustupila: Anita Šepec

– Iza nas je ostala cik-cak cesta i kanjon Todgha Gorge te smo stigli na vrata pustinje. Kućice se stapaju s narančasto-crvenom zemljom i pijeskom. Tu smo ostavili kombi, a dočekale su nas deve na kojima smo jahali sporo, propadajući u duboki pijesak. Uživali smo u pješčanim prostranstvima ispod prekrasnog plavog neba. Savršenstvo prizora narušila je poneka plastična bočica ostavljena od turista – objasnila je.

Ustupila: Anita Šepec

Nakon sat i pol jahanja stigli su do kampa u kojem su i prenoćili. Spavali su u luksuznim šatorima, a nakon obilne večere plesali su oko vatre uz zvukove bubnjeva koje su svirali lokalni beduini.

– Nebo iznad pustinje te noći bilo je oblačno pa nismo uživali u sjaju zvijezda, no zato je izlazak Sunca bio spektakularan. Jednostavno, Maroko je beskrajno romantičan – zaključila je Anita.