U koprivničkoj Knjižnici i čitaonici ‘Fran Galović’ čeka nas još jedno knjiško druženje na kojem će se predstaviti pisac Robert Međurečan.

On će u srijedu, 29. siječnja od 18 sati Koprivničancima pričati o svojem najnovijem romanu “Krletka za glinenog goluba” koji je privukao pažnju čitatelja. Riječ je o krimiću koji grabi u mračne taloge hrvatske nedavne prošlosti u godini Svjetskog nogometnog prvenstva na kojem Hrvatska postaje viceprvak svijeta, oslikavajući tako u kontralihtu sveopću euforiju i veselje i skrivene kosture koji čekaju da budu pokopani.

Robert Međurečan (Zagreb, 1969.) prvim je romanom, drskim antiratnim pamfletom “Prodajem odličja, prvi vlasnik” (2008.), zaslužio nominacije u svim natječajima za knjigu godine. Drugi roman “Kad jaganjci utihnu u Zdihovu” (2011.) literarno nastavlja obračun s devijacijama iz bliske prošlosti. Osim što piše romane, piše i scenarije, svira i sklada.

Kako bi čitatelji bolje upoznali Roberta Međurečana, djelatnici knjižnice su napravili kratki intervju uoči njegova gostovanja u Koprivnici:

U životu me najviše veseli…
Inteligentni i duhoviti ljudi s naprstkom mudrosti, sunčani dan kad sam slobodan, pivo ohlađeno na pravu mjeru, knjiga koju ne mogu ispustiti iz ruku, film uz kojeg ne zaspim.

Ne podnosim…
Alergijski sam osjetljiv na glupost i muljanje. Nevjerojatno je koliko se energije bespotrebno troši na opravdanje gluposti i održavanje laži. Odavno bi naselili pola galaksije da uludo ne trošimo toliko vremena i snage.

Iskustvo me naučilo da je najvažnije…
Izbjeći nevolju koja vam podari iskustvo. Kako ne živimo u bajci, to je u stvarnosti nemoguće. Iskustvo nas uči da greške činimo rjeđe, ali kvalitetnije.

Najviše volim čitati…
Knjige koje me suvislim argumentima natjeraju da preispitujem neka životna stajališta. Tad se volim “potući” s tekstom poput boksača, pa tko koga nokautira.

Trenutno čitam…
“Judu” Amosa Oza i “Nepravilne glagole” Jenny Erpenbeck.

Na mene je posebno utjecala knjiga…
Vjerojatno “Kiklop” Ranka Marinkovića. Od svoje 15. godine, svakih nekoliko godina ponovo je pročitam i uživam u novim slojevima koje pronalazim u tekstu. U svakoj fazi života naglasak je na novim slojevima.

Od dobre knjige očekujem…
Da je zabavna, promišljena, da fabula ima više slojeva, a ne da “svira samo na jednoj žici”.

Volio bih pisati kao…
Marinković. A zakucati misao kao Krleža.

Pišem zato što…
… su psihijatrijske seanse jako skupe. U Hrvatskoj se čovjek ne smije baviti pisanjem zbog zarade, jer će nakon prvijenca shvatiti uzaludnost svog posla. Pisanje kod nas zalazi u impulzivno opsesivne poremećaje, u patologiju. A ja sam sretan što imam upravo tu dijagnozu “nepopravljivog piskarala”.

Izvor: Knjižnica i čitaonica ‘Fran Galović’

Foto: Knjižnica i čitaonica Fran Galović’