Snimio Marko Posavec.
Tradicionalna manifestacija ‘Čehanje perja’ koju organizira Udruga žena Bakovčice održat će se ove subote u Domu kulture u Starigradu. Članice bakovljanske udruge žena po 21. puta će scenski prikazati tradiciju naših baka i prabaka koju čuvaju od zaborava.

Tom prigodom razgovarali smo s predsjednicom Udruge žena Bakovčice Draženkom Gačan.

Gospođo Gačan, pred nama je 21. manifestacija Čehanje perja. Kakav program pripremate posjetiteljima?

– Program ovogodišnje manifestacije je posvećen i našoj Koprivničanki i Bakovljanki, nedavno preminuloj Mariji Jurašin. Ona nam je bila učiteljica, nesebična pomoć i veliki oslonac. Usmjeravala nas je i dala nam vjetar u leđa kada je bilo najteže, dok smo tek počele raditi i osmišljavati manifestaciju. Program će zato djelomično biti posvećen njoj. Članice Udruge žena Bakovčice će otpjevati nekoliko pjesama njoj u čast. U programu osim naše udruge sudjeluje i KUD Srce spletom pjesama i plesova. Naravno bit će i perja, pa će tako članice Udruge žena Bakovčice prikazati starinski običaja čehanja perja.

Snimio Marko Posavec.

Čehanje perja je nešto s čime mlađe generacije nisu upoznate. Kakve su reakcije mlađih posjetitelja?  

– Mogu reći da to nisu običaji naših baka nego su sada još i stariji, običaji naših prabaka. Mlađe generacije, pogotovo djeca nemaju prilike vidjeti ovaj običaj, zato što se on u pravom istinskom životu više ne održava. Više perje nikome ne treba. Pa nema čak ni perja u dvorištima u toj mjeri kako je to nekada bilo. Mi to prikazujemo i sceniramo onako kako smo zapamtile kada smo bile djeca i u takvom obliku ga želimo prenijeti na buduće i mlađe generacije. Kako oni reagiraju? Prvo im je nepojmljivo da se to koristilo u stvarnom životu, da se spavalo na perju, da se pokrivalo perjem, da se lijegalo na perje, da je perje bilo osnova svih miraza koji su išli uz snahe i kćeri koje su se udavale. Tada je bilo nepojmljivo da nema jastuka, dunja, da nema blazina koje su bile punjenje perjem.

Ovakvi običaji su nekada imali izraženu društvenu komponentu, bili su idealna prilika da se cijela zajednica okupi. Na čehanje je dolazila cijela proširena obitelj, prijatelji i susjedi.

– Da, nekada je to bio način društvenog života u selima diljem Podravine i Bilogore. Čehalo se perje kod neke gazdarice u njezinu domaćinstvu kroz čitavih tjedan dana. Duge su bile zimske večeri i naravno ljudi su se okupljali, družili i radili taj posao koji je bio stvarno važan i svrsishodan. Zadnja večer tih tjednih događanja je bila ‘dočehača’. Nije bilo bitno je li vikend ili ne, ljudi su bili doma i nisu išli na posao, ali kada se čehanje završavalo te zadnje večeri je bilo pravo veselje. To su bile zabave unutar obitelji, ali tu su se okupljali i svi mještani i susjedi.

Na koji način vaša manifestacija čehanja perja ponovo ima ulogu okupljanja društvene zajednice?

– Svake godine na našoj manifestaciji sudjeluju članice ostalih udruga žena, a Koprivničko-križevačka županija je poznata po tome da ima aktivno 30-ak udruga žena. Prošle godine nas je bilo dvjestotinjak i to me posebno veseli. Tako njegujemo našu tradiciju od zaborava.

Program ove manifestacije počinje u subotu u 18 sati u Domu kulture u Starigradu.