Snimio Marko Posavec.
– Sad je sve OK, a tako će i ostati – riječi su Koprivničanke Sanje Kovač Mikulec koja je s nama podijelila svoju priču o borbi s karcinomom dojke. Danas, naime, u Koprivnici obilježavamo Dan ružičaste vrpce.

Sanjina borba započela je prošle godine, kada je život pred nju stavio najteži izazov. I to baš nakon idilično provedenog Valentinova.

– Dijagnoza mojeg karcinoma bila je dva dana poslije Valentinova. Sama sam si napipala određenu kvržicu na dojci i nisam ostala na tome “to je tu, ta kvržica je tu”, nego sam potražila savjet liječnice opće prakse koja me saslušala, pogledala i krenuli smo dalje s ostalim kontrolama koje se već rade.

U tom trenutku, 46-godišnja Sanja bila je majka troje djece – odraslog sina i dvije kćerke. Starija je bila osnovnoškolka, mlađa je još išla u vrtić. U svojoj bližoj obitelji nitko joj se nikada nije suočio s nekim oblikom karcinoma. Pitanje koje bi si svatko tada postavio, zašto se ovo dogodilo baš meni, zamijenila je hrpa drugih upitnika nad glavom.

– Kak’ dalje? Kaj sve trebaš Sanja ti napraviti da se riješiš toga, da počne liječenje? U kojem smjeru ide liječenje? Koji će biti tvoj put liječenja? Kada je liječnica izjavila “vi imate karcinom” meni je iznad glave bilo sto upitnika. Nisu mi to bili upitnici zašto baš ja, zašto baš meni, nego kaj sada? Kako se sada dalje u toj cijeloj priči postaviti?

Snimio Marko Posavec.

Sanjino liječenje je počelo postavljanjem dijagnoze. Čekala ju je operacija u Zagrebu i set od 16 kemoterapija koje je mogla obavljati u Koprivnici. Sve to pratilo je i 20 terapija zračenjem u Zagrebu. Na sreću, tijekom liječenja Sanja se osjećala dobro, terapije joj nisu izazvale kod drugih uobičajene, teže nuspojave.

– Sreća je u tome što je medicina napredovala, što pomaže da nema nuspojava. Ja sam na kemoterapije odlazila u petak i onda sam imala vikend da se oporavim i u ponedjeljak sam se već vraćala na posao. Tamo nisam stekla dojam da me kolege gledaju na drugi način, mada su me vidjeli bez perike, bez kose, s malo kose, s maramom na glavi, bez obrva i tako dalje. Mislim da su i oni to sve proživljavali sa mnom.

Borba za ozdravljenje još je jače povezala njezinu obitelji. Jedni su drugima pružali podršku dok je ona nastojala svojoj djeci objasniti što se to sa zdravljem njihove majke događa.

– Puno smo pričali o tome, puno smo se družili, puno više nego inače, i bilo je više nekakve nježnosti u toj cijeloj priči. Kćerke su mi uočavajući promjene bile zbunjene. Vođena dječjom znatiželjom mlađa kćer je htjela sve znati, a starija je na neki način samo gledala sa strane i nije imala potrebu ispitivati.

Snimio Marko Posavec.

Gospođa Sanja veliki je optimist. Njezinu najtežu životnu borbu pratila je i jedna lijepa priča. Ona je, naime, prošle godine postala i baka i dobila svoje prvo unuče.

A opaka borba s karcinomom pomogla joj je i da promijeni neke stvari u vlastitu životu.

– Moram priznati da više nemam strpljenja za ljude koji crpe energiju. To mi je najgore. Još jedna dodatna stvar je to što sam sebe stavila na prvo mjesto. Recimo, ako se meni pije kava na terasi, a imam na stolu u kuhinji ručak koji čeka kuhanje, onda će čekati ručak, a ne moja kava. Znači ja sam prva. To su one sitne životne stvari. Ne stignem primijeniti to za sve velike stvari, ali “mic po mic” i idemo dalje.

Sanjino liječenje je službeno završilo u lipnju ove godine, ali…

– Mislim, zrnce straha je definitivno ostalo. To zrnce straha bude zauvijek vjerojatno u svima nama jer kad ti se tako nešto dogodi, onda znaš da to nosiš u sebi. Samo je pitanje na koji način i hoće li se kasnije ponovo ispoljiti ili neće.

Snimio Marko Posavec.

Gospođa Sanja i članovi njezine obitelji borbu s karcinomom sada smatraju jednom fazom života koja je iza svih njih. – Sada je sve OK, a tako će i ostati – ponavlja Sanja.

Ponosno nam ističe da upozorava sve žene koje sreće na važnost samopregleda dojki. Tih nekoliko minuta pomaže u otkrivanju raka u njegovoj najranijoj fazi kada je, ističe Sanja, on i izlječiv i dobivamo drugu priliku za život.

Okružite se pozitivnom energijom. Karcinom dojke nije nešto što je sramota i što se može sakriti. Postoji mogućnost da svojom pričom, svojim primjerom pomogneš nekome drugome. Možda upravo zahvaljujući tebi on shvati da se i njemu događa nešto slično pa i on krene u svoju životnu borbu. I definitivno treba biti pozitivan.