Piše Tamara Marcinjaš, rođena Lipovac.
Sjedim na terasi obiteljske kuće okružena sa skoro tridesetak članova svoje obitelji i rodbine i razmišljam koliko sam blagoslovljena ovom divnom obitelji… Osim zdravlja, ovo je jedino što čovjeku zaista treba…
Proteklog vikenda obitelj Lipovac održala je 11. tradicionalnu Lipovijadu, godišnje obiteljsko okupljanje.
Moja obitelj Lipovac potječe iz Gorskog kotara, točnije iz Tršća i okolice. Moja prabaka Josipa i pradjed Josip radili su na imanju grofa Ghyczyja. U Tršću i okolici vrlo mnogo ljudi nosi naše prezime i većina su nam daljnja rodbina. Obiteljska povijest je vrlo zanimljiva. Proučavajući je, u jednom trenutku sam shvatila da se šira obitelj i rodbina susreće samo na svadbama i sprovodima, a ovog potonjeg, na žalost, ima više. Mlađi članovi obitelji nisu se nikada vidjeli pa tako ni upoznali. Bilo bi strašno da se susretnu jednom kao odrasli, a ni ne znaju da su obitelj. Stoga sam odlučila okupiti obitelj bez nekog posebnog povoda.
U stvari, povod je bio blagoslov obitelji. Prilika da se mlađi članovi upoznaju te da dan provedemo u druženju i zajedništvu, baš onako kako je nekada davno to običavao organizirati moj djed.
Prvo okupljanje organizirala sam prije 12 godina kada smo uselili u novu kuću pa smo imali dovoljno mjesta. Pozvala sam svu rodbinu sa tatine strane koji su dio obitelji Lipovac te suprugovu obitelj. Već na prvom susretu on je dobio naziv LIPOVIJADA. Dogovorili smo se i da ćemo se susretati svake godine u isto vrijeme, drugog vikenda u rujnu.
Od onda susrećemo se svake godine kod nas, na našem imanju u Koprivničkom Ivancu. Preskočili smo jedne godine druženje jer nam je jedan član bio u bolnici, tako da je ove godine bila 11. Lipovijada. Ponekad pomaknemo susret za tjedan-dva, uvažavajući obveze svih članova.
To je dan kojem se veselimo cijele godine. Tradicionalno se ispeče odojak (koji nam svake godine mora biti sve veći), a neizostavni su i štrukli. Cijeli dan provedemo u druženju i zabavi uz pjesmu i svirku. Ujedno proslavimo i moj rođendan.
Uvijek nas je blizu tridesetak, no nikada, na žalost, ne mogu doći svi jer je teško uskladiti obveze toliko ljudi.
Ove godine su nam se prvi put pridružili najmlađi članovi, četveromjesečni blizanci, a najstariji član će uskoro proslaviti 87 godina. Najudaljeniji članovi doputovali su na susret iz Rijeke, većina dolazi iz Strmca i Zagreba, dio je iz Palinovca u Međimurju, a dio iz Koprivnice.
Prošle godine nas je napustio jedan od najstarijih članova, moj tata, Zdravko Lipovac. Život nam nosi svašta, i dobro i zlo. Nisu uvijek svi članovi zdravi. Tim više, slavimo život zajedničkim trenucima shvaćajući koliko su oni dragocjeni.
