Dobrovoljni darivatelji krvi 25. listopada slave svoj dan. Podravsko-prigorski darivatelji dugi niz godina prvi su po broju darovanih doza krvi na nacionalnoj razini.
Tom prigodom donosimo priču koprivničkog dobrovoljnog darivatelja krvi Božidara Flisa. Gospodin Flis se sam uvjerio koliko darovana krv nekome može spasiti život, u njegovom slučaju – njegov vlastiti. Naime, prije 12 godina dogodila mu se situacija da je u nekoliko dana i darovao krv, ali i primio krv u oporavku nakon prometne nesreće.
– Prije 12 godina, nekoliko dana nakon što sam sudjelovao u akciji dobrovoljnog prikupljanja krvi, imao sam prometnu nesreću u kojoj sam teško stradao. Nisam bio operiran, ali sam slomio devet rebara, imao dva loma zdjelice, iščašeno rame i ruku, zadobio sam nagnječene i potres mozga, srca… Stvarno je bio veliki popis toga što je sve bilo polomljeno i potrebna mi je bila krv. Doktorica je znala da sam bio na darivanju prije toga i tako su mi vratili darovanu dozu krvi – ispričao nam je Božidar.
Gospodin Flis, inače nekadašnji državni reprezentativac i profesionalni ronilac kaže da oporavak ne bi bio uspješan da nije bio u dobroj tjelesnoj kondiciji. Za vrijeme oporavka shvatio je koliko darovana krv može pomoći pa od tada s još više žara i elana daruje krv.
– Krv sam počeo darivati još kao srednjoškolac. Čim sam postao punoljetan uključio sam se u prvu moguću akciju darivanja. Ako me matematika dobro služi, krv darujem već 41 godinu.
Postao je i član Kluba 100 Gradskog društva Crvenog križa Koprivnica, što znači da je krv dao stotinu puta:
– Moje zlatno darivanje je bilo u lipnju. Sjećam se da sam tada imao tremu kakvu nikada nisam doživio prije darivanja. Teško je to objasniti i znam da nema nikakve logike i razloga, ali jubilarno stoto darivanje je bila moja velika želja.
Nakon tog jubileja, krv nastavlja darivati i dalje pa je prošlog tjedna bilo njegovo 103. dobrovoljno darivanje krvi. Krv daje redovito, a obavezno svaka tri mjeseca krv daje i u Zagrebu.
– Zadnjih godina kad god mogu odem i u Zagreb na separator. Tamo se iz krvi izdvajaju ili samo plazma ili trombociti. Znam da su takvi trombociti lijek djeci koja boluju od leukemije i onda jednostavno ne razmišljate. U sat vremena koliko tamo ležite, u glavi su samo misli za koju svrhu će ta krv biti iskorištena i koliko će to pomoći bolesnoj djeci.
Predano motivira i članove svoje obitelji pa je tako i njegova supruga redovita darivateljica s 40-ak darivanja. Krv daruje i u koprivničkom Ronilačkom klubu Šoderica.
– Ronilački klub ima svoju podružnicu dobrovoljnih darivatelja krvi. Moram napomenuti da imamo najjači gradski klub po broju darivanja. Predsjednik našeg kluba Stjepan Lončar vjerojatno ima preko 180 darivanja.
Povremene pauze u darivanju krvi imao je jedino u vrijeme aktivnog bavljenja sportom.
– Prije kada sam bio aktivan sportaš, znalo se događati da uoči natjecanja nisam mogao davati krv. Nije da nisam mogao, ali ako ste na državnom prvenstvu i idete u reprezentaciju, onda prvo gledate na rezultat.
Od negativnih posljedica darivanja krvi istaknuo je jedino povremen osjećaj slabosti.
– To traje svega par dana i to nije ništa. Kada se kompariraju pozitivne svari darivanja krvi, onda svakako imaju prednost.
Poruka za neodlučne darivatelje krvi je da se toga ne boje, kaže Božidar:
– Ne treba se bojati. Apsolutno je bezbolno i svakako možete nekome pomoći. Na darivanju razgovaramo jedni s drugima, zafrkavamo se i postali smo ekipa. Planiram davati krv do kada budem mogao i bude me zdravlje služilo. Ne bude 150 davanja, ali 120 vjerojatno bude – zaključio je Božidar.
