Privatna arhiva.

Piše Nikol Bali.

Umjesto klasičnog ljetnog odmora na moru, ove smo godine odlučili posjetiti Istanbul, najveći grad Turske koji je vrlo zanimljiv zato što je smješten na dva kontinenta (jedini takav grad na svijetu!) zbog čega je važno središte u Turskoj. Prije Ankare, bio je glavni grad Turske. Europu i Aziju dijeli morski tjesnac Bospor, koji smo i sami proputovali brodom tijekom našeg putovanja. No krenimo redom.

Odluka za putovanje u Tursku javila se krajem proljeća ove godine kada smo shvatili da smo proputovali cijelu obalu Jadrana, a da nam se mišljenja oko putovanja u druge europske gradove ljeti uglavnom razlikuju. On je htio u Španjolsku, ja u Češku, a budući da sam ja bila u Španjolskoj, a on u Češkoj, odluka je bila jednostavna – idemo negdje gdje nijedno od nas dvoje nije bilo.

Privatna arhiva.

Planiranje putovanja prepustili smo zadnjem trenu jer nas obavljanje važnih stvari u zadnji tren i inače karakterizira kao par. Ponekad se šalimo da će jedno od nas dvoje zakasniti na naše vjenčanje. No ipak smo na vrijeme stigli u Zračnu luku Zagreb i veselo se uputili u novu avanturu.

Prvo oduševljenje bio je doručak u avionu. Većina avio kompanija neće ti poslužiti hranu na tako kratkim putovanjima, ali Turkish Airlines dao nam je obrok koji smo jeli trećinu putovanja (a i Antun je bolje doživio svoj prvi let).

Kada smo sletjeli na aerodrom u Istanbulu, bili smo oduševljeni njegovom veličinom i činjenicom da je sve precizno označeno i lijepo uređeno. Drugo iznenađenje dočekalo nas je na ulasku u autobus – vozač je bio pretjerano ljubazan za hrvatske standarde. Veći dio našeg boravka u Istanbulu koristili smo javni prijevoz putem kartice IstanbulKart koja vrijedi za sve vrste prijevoza.

Privatna arhiva.

Odsjeli smo u hotelu na Sultanahmetu što se pokazalo odličnim izborom – sve nam je bilo blizu i mogli smo se brzo i jednostavno ukrcati na bilo koju vrstu javnog prijevoza. Međutim, hotel smo ipak tražili cijeli sat jer su ulice dosta loše označene, a Turci, iako uvijek spremni pomoći, loše barataju engleskim jezikom.

Istanbul je grad prepun suprotnosti. S jedne strane nalazi se hotel uređen u najsuvremenijem europskom stilu, a s druge strane nalazi se drvena kuća u potpunom raspadanju. Prvi dojmovi su nam bili prepuni oduševljenja, radosti i želje za istraživanjem. U tjedan dana boravka u Turskoj zavirili smo u sve male ulice koje su nas okruživale, posjetili smo sve znamenitosti koje smo uspjeli pronaći te smo kušali bezbroj novih jela. Još i sada mogu osjetiti okus turskih baklava s pistacijama.

Sami smo organizirali cjelokupni boravak pa smo većinu mjesta koja smo posjetili prvo pronašli i istražili na internetu. Nemoguće je prenijeti sve dojmove koje smo stekli pa ću pokušati napisati samo ono što je meni bilo najljepše, bez suvišnog pisanja o tome što je dobro posjetiti.

Privatna arhiva.

Arhitektura Istanbula me u potpunosti razoružala. Bezbrojne džamije otvorene za posjetitelje, palače, muzeji… Aja Sofija je najljepša i najdojmljivija građevina koju smo posjetili, a osim ljepotom, zanimljiva je i zbog svoje povijesti. U prošlosti je bila crkva, zatim je pretvorena u džamiju, a naposljetku je pretvorena u muzej. Budući da je pretvorena u muzej, razlikuje se od Plave džamije u kojoj vjernici i danas obavljaju svoje molitvene rituale. Za ulazak u džamiju potrebno je imati prikladnu odjeću. Tepih u Plavoj džamiji najmekši je tepih na koji sam ikada kročila, a i vizualno je prekrasan. Topkapi palača važno je povijesno mjesto u kojemu smo se nekoliko puta izgubili, a ima veliku kolekciju različitih umjetničkih djela.

Antuna je najviše oduševila Cisterna Bazilike, ali još uvijek ne znam zašto. To je zapravo podzemna cisterna koja je u prošlosti služila kao spremnik za pitku vodu. Mala Turska, odnosno zabavni park Miniaturk koji smo posjetili posljednjega dana prikazao nam je sve značajne građevine u Turskoj, ali i neke iz osmanske prošlosti. Tamo smo upoznali i naše nove prijatelje iz Srbije koji su u Tursku stigli motorom. Posjetili smo i druge brojne građevine, koje su nas se ipak malo manje dojmile.

Svako jutro budio nas je mujezinov poziv na molitvu koji nas je oduševio. Nikada se nismo susreli s time, u drugim gradovima gdje sam to očekivala, nikada nisam imala prilike tako jasno čuti mujezina. S jedne strane, Istanbul je prepun spomenika u potpunosti drugačije tradicije nego što je naša, na koju smo navikli, a s druge strane je prepun nama poznatih, suvremenih građevina. Smijali smo se kada smo vidjeli kineske turiste koji jedu u McDonald’su, a na raspolaganju im je jedna od najšarenijih kuhinjskih avantura na svijetu.

Privatna arhiva.

Hrana u Istanbulu je obilje okusa, mirisa, boja i doživljaja, a poslužuje se u gotovo svakoj ulici u kojoj smo bili. Što se okusa tiče, nema pravila. Najbolji kebab jeli smo u najmanjim, najjeftinijim objektima, a savršeno uređen restoran nas je pomalo razočarao okusom. Na svakom koraku moguće je sresti prodavače sladoleda, soka od naranče i nara te prodavače kukuruza i kestena. Preporučujem vam da probate kumpir – ogroman krumpir punjen različitim sastojcima. Posebno iskustvo vezano za hranu je svakako i Egipatski bazar – tržnica začina, čajeva, suhog voća i slastica koje vas pozivaju da ih probate, kupite i ponesete kući. Ni mi nismo otišli praznih ruku, a gotovo pola kofera pri povratku za Koprivnicu ispunjavali su mi voćni čajevi i slastice u kojima sada uživam.

Posebno iskustvo za sve koji vole kupovati je svakako i Grand Bazaar koji je najveća tržnica na kojoj smo ikada bili. Tamo je moguće kupiti doslovno sve što čovjek može zamisliti, a važno je iskušati svoje vještine pregovaranja jer cijene variraju, ovisno o tome koliko ste vješti u pregovaranju.

Privatna arhiva.

Za vrijeme našega boravka u Istanbulu bio je i Bajram – najveći muslimanski praznik. Atmosfera na ulicama bila je svečana i radosna, vidjeli smo obitelji kako posjećuju jedni druge, nose si darove i raduju se jedni drugima. Osjećala sam se kao da sam došla kući jer je čak i u našemu hotelu bilo svečano raspoloženje.

Jedan dan našega boravka u Istanbulu odlučili smo posjetiti Prinčeve otoke, odnosno najveći od njih – Buyukadu. Buyukada je najveći otok, a na otoku nema automobila. Prijevoz je moguć kočijama i biciklima pa smo se mi, kao dvoje pravih sportaša, odlučili unajmiti bicikle i provozati otokom. Naravno, vrlo smo brzo shvatili da uzbrdice nisu najbolji izbor za našu kondiciju, ali svejedno smo obišli otok prepun prekrasnih zgrada i cvijeća.

Privatna arhiva.

Više od znamenitosti koje smo posjetili, dobre hrane koju smo kušali i lijepih emocija koje smo ponijeli kući, značila nam je turska ljubaznost, gostoljubivost i spremnost da ti pomognu u svakome trenu. U Istanbulu su dvije stvari sigurne – ne možeš se izgubiti jer će te neki ljubazni stanovnik uputiti na pravo mjesto i ne možeš ostati gladan jer hrane ima na svakome koraku.

Naše šareno, mirisno i radosno iskustvo planiramo ponoviti u godinama koje su ispred nas, a nadam se da će nas iduće putovanje odvesti u Češku ili Rusiju jer zima je idealno godišnje doba za to.