Izvor: kckzz.hr
Nacionalni je dan borbe protiv nasilja nad ženama. Tim povodom objavljujemo intervju s predsjednicom Povjerenstva za ravnopravnost spolova Koprivničko-križevačke županije Vericom Rupčić, koja je prava osoba za odgovor na pitanje kakva je situacija kad govorimo o nasilju nad ženama u Podravini i Prigorju.

– Brojke su suhoparne na papiru. Iza njih stoje ljudski životi i često puta teška situacija. A u Podravini i Prigorju je kao i u ostatku Hrvatske. Prema podacima koje imam, za razdoblje od 2014. do 2018. godine, obiteljsko nasilje u našoj županiji evidentirano je 2014. godine  443 puta, potom 2015. godine 373, 2016. 403, 2017. 342 i prošle 2018. godine nešto manje – 297 puta. No, to ne znači da nasilja ima manje. Prema podacima udruga koje se bave tom problematikom na jedan prijavljeni dolazi čak deset neprijavljenih slučajeva nasilja! Stoga pozivam i žrtve i svjedoke da takve slučajeve prijave.

Žrtve nasilje prijavljuju tek kad ga više ne mogu trpjeti. A kako je Koprivničko-križevačka županija jedna od šest u kojima nema sigurne kuće, mnoge žrtve nasilja nisu odlučile reagirati jer bi završile u nekoj od sigurnih kuća izvan naše županije. No, to bi se uskoro moglo promijeniti, kaže Verica Rupčić upozorivši na dogovor od 30. kolovoza kojega su predstavnici naše županije postigli u resornom ministarstvu:

Izvor: kckzz.hr

– U planu je do kraja ove 2019. godine osnovati sklonište u našoj županiji. Unajmit ćemo pogodan prostor za rad skloništa. U partnerstvu s Gradskim društvom Crvenog križa Koprivnica kvalitetno ćemo pripremiti projekt i prijaviti ga na poziv programa Unapređivanje infrastrukture. Crveni križ u suradnji s Gradom Koprivnicom i Koprivničko-križevačkom županijom planira urediti prostor za starije osobe, u sklopu kojega će biti i sklonište za žrtve nasilja. S tim smo krenuli i radosni smo jer konačno pokrećemo s mrtve točke nešto o čemu godinama pričamo. Sklonište će, vjerujemo, potaknuti žene da prijave nasilje.

Kad žena prijavi nasilje, sustav praktički preuzima brigu o njoj. Možemo li biti zadovoljni? Funkcionira li to dobro?

– Ne možemo biti zadovoljni. Ne možemo se zavaravati i prigodničarski reći da nešto radimo i da je sve dobro. Često puta jako zapinje pa žene odustanu od prijave jer se boje kako će to teći. I naš sudski sustav često puta ne funkcionira kako bi trebalo. Nasilnik dobije tek simboličnu kaznu ili uvjetni zatvor. Sve se svede na to da se u životu te žene ništa ne mijenja na bolje. Ona je i dalje prisiljena trpjeti, a često je puta ekonomski ovisna o svom partneru zlostavljaču. Ako još ima i djecu, sve se zatvara u krug iz kojega je teško naći izlaz. Mi kao svojevrsni koordinatori moramo upozoravati na problem, više od toga ne možemo. No, često se dogodi da neka karika u lancu zakaže pa se dogodi da je žena skupila hrabrost i prijavila nasilje, a sustav nije odradio svoje.

Svjedočimo promjenama u društvu pa tako više nije, kao nekad, sramota razvod braka ili pak prijavljivanje nasilja. Nekad bi takva žena bila stigmatizirana, danas pak postoji svijest da joj treba pomoći.

– Da, uspjeli smo senzibilizirati javnost. Puno govorimo o tome kako bi ljudi shvatili o koliko velikom problemu je riječ. Mnogo smo puta imali prilike čuti da je u našem narodu od davnina uvriježeno da žena mora slušati, mora biti ponizna, povinovati se. Pa ako nije takva, onda je izazivala pa je zaslužila dobiti svoje. Naravno da nije tako! S tim se ne smijemo složiti i miriti. Uspjeli smo ostvariti male pomake, no i dalje moramo ustrajno raditi na povećanju svijesti. Da smo na dobrom putu vidi se po tome što smo tijekom javnih akcija nekad morali vući ljude za rukav i zaustaviti ih kako bismo im prenijeli svoju poruku. Danas nam sami prilaze no to nije ni približno dovoljno. Posla je još mnogo, no prvenstveno je potrebno pomoći ženama da se odvaže prijaviti nasilje i imati učinkovit sustav koji će im dalje pomoći.

Recimo i da je županijsko Povjerenstvo za ravnopravnost spolova, kojim predsjeda Verica Rupčić, obilježavanje nacionalnog Dana borbe protiv nasilja nad ženama organiziralo u Križevcima, u suradnji s Udrugom HERA, policijom i Centrom za socijalnu skrb.