Piše Iva Šestan.

Dora je djevojčica rođena u Koprivnici, ali iz rodilišta krenula je put Zagreba gdje je živjela devet godina. Prošlog ljeta odlučile smo vratiti se u naš grad. Nismo promijenile državu, ali nova škola, nova djeca, nova učiteljica bilo je vrlo stresno razdoblje za nju. Snašla se odlično, u školi nanizala petice pa je logičan slijed bio da nagradimo njezin trud i proslavimo 10. rođendan u gradu o kojemu slušamo već tri godine.

Opcija je bila avionom, ali željeli smo da ovo putovanje bude puno sadržajnije i da vidi još neke gradove. Odluka je odmah bila da nećemo juriti po muzejima jer to ćemo ostaviti za kasniju dob. Ovaj prvi susret s Francuskom željeli smo doživjeti kroz šetnje gradovima i osjetiti život ulica i ljudi koji žive u njima, ali da nešto i naučimo.

U šest dana prošli smo 3000 kilometara. Krenuli smo iz Zagreba u ranim jutarnjim satima. Kroz Sloveniju, Austriju i Njemačku stigli smo na istok Francuske u bajkoviti Strasbourg oko 18 sati. Prvi susret s Francuskom nas je oduševio. Strasbourg je gradić kao iz bajke. Šetajući prema glavnom trgu (koji je cijeli zaštićena Svjetska baština UNESCO-a) uživali smo u pogledu na male restorančiće i terase pune turista, ali sve je nekeko usporeno i gužve nema. U samom centru nalazi se 400 godina stara crkva Notre-Dame koja je sve do kraja 19. stoljeća bila najviša crkva na svijetu. S njezine lijeve strane nalazi se najljepša kuća u gradu Kammerzell koja je gotova cijela izrezbarena od drveta, a čiji su prozori unikatna djela. Na putu do restorana u kojem smo večerali zastali smo u tipičnoj trgovini keksićima i čokoladama, gdje su nas ljubazne trgovkinje nudile delicijama kojima jednostavno ne možeš odoljeti. Za prvi dan dovoljno za usnuti u čistom malom hotelu na rubu grada.

Drugi dan krenuli smo prema Parizu. Prolazeći kroz regiju Champagne-Ardenne 140 km od Pariza zastali smo u gradiću Reimsu. Grad je poznat po predivnoj crkvi Notre-Dame u kojoj su krunjeni kraljevi Francuske i mnogobrojnim restoranima i dućanima u kojima možete degustirati i kupiti pravi šampanjac. O da, doista postoji razlika u tim mjehurićima. Nekoliko boca je nastavilo put s nama.

U Pariz smo stigli oko 17 sati. Nakon kratkog odmora u hotelu krenuli smo Metroom do centra grada. Prva vožnja bila je dosta stresna dok nismo polovili stanice i izlaze, a džepari vrebaju. Izlaz iz podzemlja bio je na Trgu Charles de Gaulle gdje smo gledajući Slavoluk pobjede shvatile da smo doista tamo. Preko poznate avenije Champs-Elysees prepune kazališta, restorana i luksuznih butika čije izloge smo samo škicnuli, krenuli smo u smjeru Eiffelovog tornja, glavnog cilja u Parizu. Vožnja Seinom bila je točno u 19 sati kada se počinje paliti rasvjeta na tornju i to je doista prizor za pamćenje. Usnuli smo puni dojmova i nimalo umorni.

Foto: privatni album

Drugo jutro odlučili smo krenuti sami svojim putem. Kiša je padala, navukli smo kabanice i krenuli na osvajanje Eiffelovog tornja. Na njemu smo proveli 5 sati. Do prvog i drugog kata vode stepenice, a mi smo odlučili uživati na svakom. Suvenirnice, restorani, fini topli čaj i edukativni filmići koji vode kroz povijest gradnje i održavanja su toliko maštovito osmišeljni da nismo niti primjetili da vrijeme leti. Na sam vrh vodi lift, a na vrhu je stala kiša i mi smo ostali bez daha. Pariz je ogroman i pogled je veličanstven. U Latinskoj četvrti počastili smo se finim ručkom za 11 eura po osobi – meni u tri slijeda.

Četvrtog dana posjetili smo Versailles. Dugačak red ispred dvorca nije nas obeshrabrio, ušli smo nakon sat vremena čekanja. Upoznali nacionalni povijesni muzej Francuske kroz galeriju slika s bitkama, vidjeli Dvoranu ogledala i raskošne sobe “Ratna soba” i “Soba mira”. Vrtovima koji su bili natopljeni kišom nismo prošetali, ali bilo nam je dovoljno vidjeti tu savršenu kompoziciju arhitekture prepunu raslinja, bazenima i fontanama s tipičnim baroknim osobitostima iz dvorca. Nakon dvorca otišli smo na gradsku tržnicu. Lokalni proizvođači nude vas sirevima, pačjim delicijama i velikim izborom vina.

Foto: privatni album

Po povratku u Pariz nastavili smo istraživati grad kroz laganu šetnju. Zastali u Crkvi Eglise Saint-Germain L’Auxerrois, vidjeli Louvre i veliki zabavni park. Dan smo završili tipičnom francuskom večerom u tri slijeda. Probali juhu od luka i Creme brulee koji se topio u ustima. Prije spavanja prošetali smo do Moulin Rougea. To je mjesto koje će Dora upoznati kada bude malo starija, a ovog puta je bilo mjesto zabave i smijeha. Ispred se nalazi prostor zanimljiv jer vrući zrak diže suknjice i kosu u zrak te nas je jedna Španjolka od 60-ak godina nasmijala do suza. Popela se s mladima, haljina duga joj se zamotala oko glave i od smijeha nije se mogla spustiti dolje. Imali smo prizor za pamćenje.

Foto: privatni album

Zadnjeg dana rano ujutro krenuli smo u Disneyland. Sunce je granulo, uronili smo u svijet bajke. Dora je došla na svoje, a i mi smo postali djeca i bilo je baš čarobno i lijepo. Cijeli dan nas je nosio adrenalin, pjesme iz crtića, šarenilo i veselje. Nismo bili tužni, ispunjeni i sretni kasno popodne krenuli smo na povratak kući. Vratili se u Strasbourg, prespavali i ujutro nakon još jednog doručka kroasani, puno sira, voća i prirodnih sokova krenuli na put. Do našeg slijedećeg grada pokušali smo spavati, ali dojmovi su bili prejaki.

Na putu smo imali sreće, nije bilo gužve i stigli smo brzo u Salzburg. Prošetali gradom kulture, posjetili Mozartovu rodnu kuću, u poznatoj slastičarnici Furst kupili original Mozartove kugle spravljene ručno po originalnom receptu, prošetali mostom Makarststeg, vrtovima Mirabell, sklanjali se kočijama i konjima kojih je prepun grad i uživali u zvukovima violina. Za sam kraj ostalo je još samo jedno mjesto. Austrijska jezera i grad Hallstatt. U smiraj dana prošetali smo, uživali u prekrasnom krajoliku, odmorili oči, udahnuli i zaključili… Ovo je najbolji poklon za 10. rođendan!