Foto: Mirko Hanžeković.
Ovdašnje ribolovce put obično nosi do obala Drave i pitomih podravskih jezera. Oni ambiciozniji okušaju se i na drugim hrvatskim rijekama, na moru i u okolnim europskim zemljama. No, neki se od njih svojim ribičkim vještinama posebno istaknu pa jednog dana nastupe i na svjetskom prvenstvu na drugom kraju svijeta.

Tako je prošlog mjeseca naš Mirko Hanžeković s kolegama Hrvojem KuzmićemSilviom ŠimunčićemMariom Matijašićem predstavljao Hrvatsku na Svjetskim ribolovnim igrama u Južnoj Africi, osam tisuća kilometara daleko od Podravine. Natjecali su se u disciplini ribolova grabežljivaca iz čamca umjetnim mamcima i osvojili su deseto mjesto. Više o tome možete čitati u ovome članku.

I dok smo o samom ribolovu dosta toga čuli, zamolili smo Mirka da nam ispriča malo i o dalekom kraju u koji su putovali.

– Južna Afrika je zanimljiva zemlja, prije svega zemlja s puno različitosti. Prvo što vidite su veliki i bogati gradovi, čisti i uređeni. No, kad se odmaknete desetak kilometara od gradova poput Johannesburga i Pretorie, vidite sve te sirotinjske četvrti gdje živi crnačko stanovništvo. Vide se posljedice nekadašnjeg apartheida i postane vam jasno koliko ta država u sebi ima razlika i krajnosti – ispričao nam je Mirko Hanžeković.

Foto: Mirko Hanžeković.

“Bonus” uz ribolovno natjecanje bile su im prirodne ljepote Južne Afrike. – Turisti masno plaćaju da dođu tamo na safari, a nama je to uz ribolov doslovno bio dodatan sadržaj i mogli smo vidjeti puno tamošnjih životinja. Ipak, bili smo angažirani većinom oko natjecanja pa nam je sve ostalo bilo usput.

Foto: Mirko Hanžeković.

– Hrana je dosta slična našoj, dosta su zastupljene piletina i govedina, a upravo za južnoafričku govedinu kažu da je jako dobra jer se stoka hrani na sušnom području pa meso nema previše masnoća i ima poseban okus. Imaju dosta vode, ali mi smo ju opreza radi uglavnom uzimali iz trgovina, premda se nismo nalazili na području gdje bi prijetila opasnost od malarije, žute groznice i sličnog.

Foto: Mirko Hanžeković.

– Fasciniralo me kad smo se vozili autocestom i vidjeli znak zabrane zaustavljanja na određenom području. Riječ je o mjestu na kojem nije dopušteno zaustavljanje iz sigurnosnih razloga, znači tamo vam nije zajamčena sigurnost. Ako stanete, tko zna što se može dogoditi. Kazna je oko 250 kuna.

Foto: Mirko Hanžeković.

– Vidi se da su jako organizirani i uređeni kao zemlja, pogotovo pokrajina u kojoj se nalazi Johannesburg. Pokrajina u kojoj smo se mi nalazili, Mpumalanga, ima dijelova u kojima živi većinom crnačko stanovništvo i tu se vide dosta velike razlike u odnosu na Johannesburg. Samo glavna cesta je asfaltirana, nema kanalizacije, stoka hoda po prometnicama, ljudi žive u straćarama… Fascinantno je to vidjeti.

Foto: Mirko Hanžeković.

Različitosti Južne Afrike očituju se i u klimi. Premda većinom umjerena, zaista je šarolika, a neka su njena područja, kaže Hanžeković, zapravo dosta slična Hrvatskoj. U vrijeme kad su naši ribolovci bili tamo, na južnoj polutki bilo je kasno ljeto.

– Kukuruz je u cvatu, polja su obrađena, poljoprivreda se odvija slično kao i kod nas. Tamo su velike poljoprivredne površine, jaki farmeri, puno je toga iskorišteno za proizvodnju hrane. U planinskom dijelu nismo puno toga mogli vidjeti osim krajolika i životinja, ali jesmo kad smo išli na aerodrom i u Johannesburg na otvorenje prvenstva i zatvaranje prvenstva. Jako puno ima površinskih kopova rude; Južna Afrika je najveći svjetski proizvođač zlata, ali skoro i ugljena.

Foto: Mirko Hanžeković.

Nakon svega, bi li preporučio Južnu Afriku za godišnji odmor?

– Ako dobro podnosite vrućinu, zašto ne. Zime tamo praktički ni nema. Imaju puno nacionalnih parkova, dosta oceanske obale… Zanimljiva zemlja. Kažu, nije sigurna, ali nije sigurna u onim dijelovima gdje se ne smijete zaustavljati i to poštujte. Sve ostalo je sigurno.

Fotogalerija iz Južne Afrike