Ustupila Nataša Friščić.
Kad ste u njenoj blizini, ne možete ju ne primijetiti. Razlog tome su njen osmijeh i radost kojom zrači. I premda bi se mnogi na njenom mjestu odlučili na život iza zatvorenih vrata, ona – živi. Radi, pleše, sudjeluje u društvenim događajima… Iako se kreće uz pomoć kotača. A i puna je životnih planova. Jedan od njih je – napisati knjigu. No za to joj, kaže, nedostaje još malo nadahnuća. Ona je Nataša Friščić.

– Kako ste to zamislili? – uzvratila je upitom na naš prijedlog da ju predstavimo na našim stranicama, te pojasnila:

– Iz dana u dan se borim s realnošću života. Jedino što me drži je pozitivan duh. I premda sebe samu ne doživljavam tako, moji bliski prijatelji kažu da sam motivacijski govornik.

Nataša je rođena 1982. godine u Koprivnici. Po povratku iz Zagreba, gdje se školovala, aktivno se uključila u rad Udruge osoba s invaliditetom Bolje sutra grada Koprivnice. Tamo je bila i zaposlena, a posljednje dvije godine je u mirovini. Vrijeme koje joj je na raspolaganju nastoji što kvalitetnije iskoristiti družeći se s obitelji i prijateljima. No posebno, kaže, radi na sebi. Uporno održava fizičku aktivnost kako cerebralna paraliza ne bi uzela maha i smanjila joj kvalitetu života. Dosta vremena ulaže i u svoj hobi, izrađuje anđele od perlica.

Iako je bolest dio njene svakodnevice, Nataša je odlučila da će joj prioritet biti ljepša strana života:

– Sporija pokretljivost uči osobu strpljenju i zahvalnosti na osobama koje ju okružuju. Tako je i sa mnom. Ljudi oko mene čine mi život bogatijim. Osim toga, ovu sam životnu situaciju pretvorila u svoju prednost. Tako primjerice imam strpljenja raditi anđele od perli, za što je potrebna i preciznost i ustrajnost. Čak mi ni stepenice nisu barijera ako imam dovoljno jaku želju da dosegnem cilj na njihovu vrhu.

Nataša osobito voli pjesmu i ples. Pleše na svoj način što smo imali prilike vidjeti tijekom jednog projekta u kojemu je svjevremeno sudjelovala. Voli ljude, društvo, akciju… I ta je ljubav, čini se obostrana.

– Drago mi je što me okolina prihvaća, usprkos mom invaliditetu. Njega pak smatram darom od Boga, prihvaćam ga i nosim sa šarmom. Vjerujem da sam stoga i sama zaslužna što me ljudi prihvaćaju takvu kakva jesam.

Nataša je nedavno prekoračila još jednu životnu stepenicu – predstavila se na Festivalu uzorne seoske žene što ga organizira županijsko Povjerenstvo za ravnopravnost spolova.

– Predstavljanje na ovom Festivalu bilo je kao šlag na tortu mojeg dosadašnjeg rada u Udruzi Bolje sutra. Kroz tu sam udrugu rasla kao osoba na svim poljima. Stjecala sam znanja i vješine. A osobni razvoj mi je od velike važnosti. Sudjelovanjem na Festivalu osjećala sam se potpunom i ravnopravnom sa svim ostalim ženama. Stoga ženama s invaliditetom poručujem: Drage žene, radite na svom samopouzdanju, njegujte hobije, budite primjer društvu jer pozitivan stav prema životu ruši barijere. A kad sam spoznala da imam potporu svih sudionica i organizatorica, nestao mi je i strah od prepreka. Tako mi stepenice koje vode na pozornicu toga dana nisu bile prepreka. Divno je biti žena, s invaliditetom ili bez njega. Sve ovisi o osobnom stavu i prije svega prihvaćanju samoga sebe.

Na naš upit je li imala kakvih loših iskustava u našoj zajednici, Nataša je odgovorila da ona sama – bez obzira na sveprisutnu negativu, bira onu sunčaniju stranu života:

– Biti optimist tako je teško u današnjem društvu koje obiluje zavišću i negativom. Ponekad se pitam tko je tu normalan i otkud mi snaga. No mene upravo pozitivan stav vodi kroz život i iskustva kakva god da ona bila.

Svatko ima pravo na svoj stav, bez obzira je li zdrav ili mu je život začinjen invaliditetom, kaže Nataša Friščić te svima nama poručuje:

– Bez obzira jeste li osoba s invaliditetom ili bez njega, slijedite svoje snove. Svoje nedostatke pretvorite u prednosti i – dobro uvijek pobjeđuje.

Neka nam Natašina poruka bude putokaz u novoj 2019. godini.