U subotu 15. prosinca u 20 sati u koprivničkoj AK galeriji otvara se samostalna izložba Antonija Grgića “Dvadesetprvostoljetni ikonoklazam” koja tematizira potrebu za ikonoklazmom u 21. stoljeću, stoljeću presaturiranog slikama, instagramima i twiterima.

Na otvorenju autor će održati predavanje-performans o povijesti modernog ikonoklazma koje je dobilo svoj vrhunac 90-ih godina 20. st. koincidirajući s izlaskom knjige “Kraj povijesti i posljednji čovjek” Francisa Fukuyame.

– Mi u Istočnoj Europi bili smo svjedoci, sudionici i počinitelji najvećeg suvremenog ikonoklazma; masovnog rušenja spomenika kao simbola starog sustava poslije 1989. godine. No ne radi se tu samo o destrukciji tog vanjskog vidljivog simboličkog sustava kojeg materijaliziraju spomenici, već i djelomičnoj destrukciji našeg unutrašnjeg simboličkog sustava. Rušeći spomenike uvijek rušimo i dio sebe, tu je bitna razlika između ikonoklazma i barbarizma; ikonoklazam je usmjeren na neki način prema samome sebi, prema slici koja proizlazi iz kulture kojoj pripada i sam rušitelj. Čak štoviše, ikonoklazam je usmjeren prema samome rušitelju, često prema jednom dijelu sebe kojeg rušitelj želi zanijekati, zaboraviti i potisnuti. Po autoru modernizam započinje rušenjem spomenika Napoleonu naTrgu Vendome u Parizu 1871. godine koje je za vrijeme Pariške komune inicirao Gustave Courbet. Svoj teoretski okvir taj događaj, kao i sam modernizam, dobiva Benjaminovim esejem „Destruktivni karakter“, u kojem Benjamin opisuje tu potrebu za modernističkim raščišćavanjem prostora. Čineći i sam akt ikonoklazma autor progovara o suvremenom odnosu prema slici i o potrebi za ikonoklazmom u 21. stoljeću u suvremenoj umjetnosti – rekao je autor o projektu.

Predavanje će bilo snimljeno te reproducirano zvučnicima tijekom trajanja izložbe.

O autoru:

Antonio Grgić rođen je 1973. godine, diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu pri Sveučilištu u Zagrebu, a trenutno je na doktorskom studiju na Institutu za teoriju arhitekture, povijest umjetnosti i kulturnih studija Tehničkog sveučilišta u Grazu. U arhitektonskom i umjetničkom djelovanju koristi urbani prostor kao osnovni medij. Njegov glavni interes su prostorne instalacije i intervencije koji propitkuju preklapanje političkih, ideoloških, antropoloških i psiholoških fenomena u urbanom okruženju. Prvu afirmaciju na nacionalnom i međunarodnom planu ostvario je 1999. s projektom Bunkeri tijekom kojeg je anonimno ukrašavao tapetama bunkere sagrađene prije Drugoga svjetskoga rata. Ove akcije su se događale tokom noći na državne praznike svih zemalja kojima su ti bunkeri bili tihi svjedoci: Jugoslavenske monarhija (1918.-1941.) Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.), socijalističke Jugoslavije i sadašnje Republike Hrvatske. Trenutno radi projekt “Sjene” u kojem kroz performans u zemljama bivšeg Istočnog bloka iscrtava sjene srušenih spomenika na mjestu na kojem su stajali prije svog uklanjanja. Kroz performans se ritualno priziva potisnuto sjećanje na nasilno uklonjen simbolički sadržaj iz javnog prostora. Iza performansa ostaje materijalni trag na pločniku u obliku nacrtane sjene koji je spomenik sam po sebi, spomenik srušenom spomeniku. Taj crtež sjene srušenog spomenika na pločniku, protokom vremena, polako nestaje i daje mogućnost opraštanja sa simboličkim sadržajem koji je nasilno uklonjen. Do sada su „Sjene“ iscrtane u nizu hrvatskih gradova te u inozemstvu, u zemljama bivšeg Istočnog bloka; od Baltika do Jadranskog mora. Izlagao je na nizu domaćih i međunarodnih izložaba, kako samostalno tako i grupno. Također se bavi teorijom umjetnosti i vizualnih komunikacija te objavljuje radove na tu temu u nizu publikacija (Kvartal, Život umjetnosti, Zarez, Kontura…).

Izložba ostaje otvorena do 21. prosinca, a može se razgledati od 17 do 19 sati.

Projekt je sufinancirao Grad Koprivnica.