Planinarska skupina Osnovne škole ‘Antun Nemčić Gostovinski’ ostvarila je još jedan veliki uspjeh popevši se 19. svibnja na planinu Risnjak u Gorskom kotaru. Na jednodnevnom izletu 35 učenika se iz Crnog Luga popelo na vrh Velikog Risnjaka (1528 m) i spustilo u Platak.
Učenike planinare vodili su učitelj Danijel Balaško, pratiteljica Ines Geršić Bodinovac te vodiči iz planinarskog društva “Bilo” Mario Kočmar i Ranko Gregurek. 2016. godine planinarska skupina bila je na Snježniku (1506 m), 2017. godine na Bjelolasici (1534 m), a ove godine popeli su se na drugi najveći vrh Gorskog kotara – Risnjak (1528 m). Na taj način su upotpunjena sva tri najveća vrha Gorskog kotara.
Iz Koprivnice smo krenuli u 5 sati ujutro. Nakon četiri sata vožnje dolazimo do Crnog Luga (726 m), naselja koje je ujedno i glavni ulaz u Nacionalni park Risnjak. Autobus nas tu ostavlja te započinjemo uspon prema vrhu Risnjaka. Na raspolaganju su nam dvije planinarske staze. Horvatova staza, nazvana po hrvatskom botaničaru Ivi Horvatu koji je najviše zaslužan za proglašenje Risnjaka 1953. godine Nacionalnim parkom te planinarska staza preko Markovog brloga i Medvjeđih vrata. Obje staze su približno iste duljine i otprilike traju 3 sata hoda. Za uspon biramo stazu preko Medvjeđih vrata.
U početku dijelom prolazimo kroz poučnu stazu Leska na kojoj smo mogli uživati u prekrasnim purpurnim cvjetovima rijetkog strogo zaštićenog širokolisnog kaćuna, orhideje (Dactylorhiza majalis). Uz planinarsku stazu cvatu i platanolisni žabnjak (Ranunculus platanifolius), obični pakujac (Aquillegia nigricans) te glavulja (Globularia elongata).
Do Medvjeđih vrata nam je trebalo trebalo oko 3 sata hoda uz dvije veće stanke za odmor i okrjepu. Na planinarskoj stazi susrećemo vrstu leptira, tau prelac (Aglia tau) koji nam je pozirao za fotografiranje. Još za pola sata dolazimo do planinarskog doma Schlosserov dom (1418 m). Schlosserov dom izgrađen je na sedlu između Velikog i Malog Risnjaka, a ime je dobio po Josipu Schlosseru Klekovskom, osnivaču hrvatske botanike i prvom predsjedniku HPD-a (1874.g.). Tu smo se odmorili 15-ak minuta i potom krenuli na vrh Velikog Risnjaka.
Na putu do vrha planinarska staza najprije prolazi kroz gustu klekovinu bora (Pinus mugo), zatim se uspinje na greben i dijelom prolazi osiguranim putem (prihvatna sajla). Kroz usjeku između stijena dolazimo u vršni dio te za 5 minuta dolazimo na sam vrh Risnjaka (1528 m). Na vrhu se fotografiramo, uživamo u prekrasnim pogledima na more (Riječki zaljev, Krk), nepregledna šumska prostranstva Gorskog kotara, Lokvarsko jezero, okolne planinske vrhove (Snježnik, slovenski Snežnik itd).
Vrh je izrazito stjenovit i prostran, a obilježen je metalnim stupićem nalik na automobilski volan. Nakon 20-ak minuta provedenih na vrhu spuštamo se natrag do Schlosserovog doma gdje se odmaramo 45 minuta. Putem smo susreli otrovnu zmiju riđovku (Vipera berus). Dom je bio otvoren i moglo se kupiti piće i pojesti grah.
Spuštamo se planinarskom stazom prema Platku u smjeru mora. Planinarski put prolazi kroz šumske predjele planinske bukve s ponikvama u kojima ima još puno snijega. Za otprilike dva i pol sata dolazimo do malog planinarskog doma na Platku koji se zove Sušak (1127 m) gdje nas je čekao autobus. Sušak je zapravo više restoran nego planinarski dom s jako bogatom ponudom raznih jela i pića. Tako su gotovo svi učenici naručili neko jelo, a najviše su se jeli ćevapi. Oko 19 sati ulazimo u autobus i uz jedno stajanje dolazimo u Koprivnicu u 23 sata.
Još jednom divljina Gorskog kotara oduševila nas je svojom beskrajnom ljepotom, a posebno sam vrh Risnjaka koji je stvarno jedan od najslikovitijih hrvatskih vrhova.
Piše Luka Barešić (8.b)
