Piše Jadranka Lakuš.
Milijuni turista sa svih strana svijeta hrle u Singapur. Lani ih je prema službenim podacima bilo 17,4 milijuna ili 3,5 puta više nego što ovaj grad-država ima stanovnika. Već nakon nekoliko sati boravka bilo mi je jasno zašto je to tako. Prelijepa priroda, vrhunske atrakcije, jedinstvene kulturne znamenitosti, odlična hrana, ljubazno stanovništvo, visoki stupanj sigurnosti, čistoća svih javnih prostora, efikasna organizacija sveukupnog života…
Singapur ili Lavlji grad svoje ime duguje legendi. Singa znači lav na malajskom, uz engleski najzastupljeniji jezik u ovom multinacionalnom gradu. No, iako tamo nikada nije bilo lavova, stanovnici kažu da im je daleko bitnija činjenica da lav simbolizira glavne odlike njihovog naroda – snagu, hrabrost i izvrsnost. Zato je zaštitni znak grada Merliona pola lav pola riba, a njegov kip u Marini koji neprekidno riga vodu nezaobilazno je stjecište svih turista.
Oko Merliona posebno je živo navečer dok na suprotnoj strani zaljeva započinje svjetlosno glazbeni spektakl u čijem je središtu najpoznatija građevina u Singapuru. To je Marina Bay Sands, najpoznatiji hotel u Aziji sastavljen od tri jednake zgrade koje povezuje krov u obliku broda s najljepšim bazenom na svijetu. Spektar svjetlosti, laserski snopovi praćeni istobojnim efektima u vodoskocima na moru i na susjednim građevinama, među kojima se kao veliki cvijet ističe Muzej umjetnosti, izazivaju uzdahe tisuća posjetitelja. Jedinstvena slika koja se zauvijek urezuje u sjećanje!
Marina Bay Sands zanimljiv je i danju, unutrašnjost mu je vrlo luksuzno opremljena, a s obzirom na cijene (najjeftinije noćenje je 3.500 kuna) mi smo se samo prošetali na putu do druge velike atrakcije Lavljeg grada – Gardens by the Bay. Mnogi botanički vrtovi i parkovi na svijetu imaju aleje prekrasnog cvijeća, jezerca s vodoskocima, tropsko raslinje, zanimljive skulpture, ali uz sve to samo Gardens by the Bay ima drveće od metalnih konstrukcija po kojima rastu cvatuće puzajuće biljke. Zovu ih Supertree, a u središnjem dijelu vrtova između tri od njih 12, postavljena je šetnica na visini od 22 metra s koje pogled puca na više od 100 hektara futuristički uređene površine s više od 200 vrsta biljaka i cvijeća.
Impozantne su i građevine u obliku školjke. U jednoj raznobojno cvijeće, ogromna zbirka kaktusa, maslina i drugog drveća iz cijelog svijeta, a u drugoj prava tropska prašuma kojom dominira planina od 35 metara s koje se kroz bujno raslinje slijeva vodopad. Šetnja kroz i oko planine otkriva najneobičnije primjerke tropskog cvijeća, te pogled na spilju sa stalagmitima. Ulaznica za posjetu ovim atrakcijama je 28 dolara po osobi, a najbolje je izabrati popodnevnu šetnju jer se tada ovaj neobični doživljaj može zaokružiti svjetlosno- glazbenim spektaklom koji Superdrveću svaki dan od 19:15 sati daje mističan izgled.
Svjetlosnu čaroliju pruža i najveća fontana na svijetu Aka Fountain of Wealth u Suntec Cityju za čiju je izgradnju utrošeno oko šest milijuna dolara. Kad se tome doda da smo u Singapuru boravili u vrijeme proslave kineske Nove godine koja je uključivala svakovečernji vatromet, jasno je da smo Singapur doživjeli kao grad svjetlosti.
Dojmila nas je i mogućnost da u jednoj od najmanjih država u svijetu, koja se prostire na svega 682.7 kilometara kvadratnih, u istom danu osjetimo duh Indije, Kine i arapskog svijeta. Posebni gradski kvartovi u potpunosti su zadržali arhitekturu i način života zemalja iz kojih dolazi velik broj stanovnika jednog od tri grada-države u svijetu (uz Vatikan i Monaco). Od ulica koje mirišu po kurkumi i cimetu, hrama Krišne, dućana s raskošnim haljinama za indijska vjenčanja, vrlo je jednostavno doći do džamije i slastičarni s baklavama. Do China Towna i Budinog svetišta prepunog cvijeća ipak je pametnije otići autobusom ili podzemnom željeznicom.
To je u Singapuru vrlo jednostavno jer je javni prijevoz fantastično organiziran. Takozvani MRT (mass rapid transport) može svima poslužiti kao primjer. Autobusi i vlakovi povezuju sve dijelove grada, u pravilu ne kasne, na zaslonima se najavljuje dolazak, a sva signalizacija i obavijesti unutar svih vozila je jasna, tako da se praktički ne može zalutati.
Usto sve je gotovo sterilno čisto, jedino je za moj ukus klima (čitaj hlađenje) malo pretjerana. I nigdje nema velikih gužvi što je doista neobično za državu koja je uz Monako najnaseljenija na svijetu sa 6,430 ljudi na kvadratni kilometar. Je li tajna u efikasnom javnom prijevozu, u 3.000 kilometara moderno uređenih cesta ili činjenici da prema istraživanjima Singapurci hodaju najbrže u svijetu? Odgovor i nije važan, bitno je da nigdje nismo kasnili, da smo puno toga doživjeli u kratko vrijeme i da u pet dana nigdje nismo vidjeli ni najmanji incident.
U Singapuru praktički nema kriminala, kazne su vrlo rigorozne, posebice za upotrebu droga, na mnogim javnim mjestima kao što su plaže i parkovi zabranjeno je pušiti ili piti alkohol. Zabranjene su i žvakaće gume, pa čak i sunčane naočale poslije 19 sati na plaži na otoku Santosa posebno uređenom za zabavu i opuštanje. Čistoća se osim odgojem, brojnim parolama o potrebi čuvanja okoliša, zanimljivo riješenim kontejnerima za recikliranje, čuva i drastičnim “lupanjem” po džepu. Ako ne pustite vodu nakon korištenja WC-a čeka vas kazna od 500 dolara!
No, Singapur nećemo pamtiti po kaznama, jer znamo se mi ponašati u stranom svijetu, nego po izrazito ljubaznim stanovnicima. Ovdje uopće ne morate raditi selfije, svatko će rado zastati i napraviti snimak vašim fotoaparatom ili mobitelom uz obavezno pitanje jeste li zadovoljni snimkom ili ćemo ponoviti. Svima poručujem – rado bismo ponovili snimke, možda u nekom drugom godišnjem dobu, jer lavlji grad smješten na 63 otoka u kojemu smo isprobali specijalitete azijske kuhinje, uživali u osvježavajućem okusu Tiger piva i vidjeli jedinstvene atrakcije zaslužuje da mu se ponovo vratimo.
