Kulturno kreativni centar Pixel, poznatiji kao KKC Pixel, u srijedu 11. travnja proslavit će mali jubilej – pet godina od svog otvorenja. Bila je to prigoda da s idejnim pokretačem i vlasnikom Denisom Košćakom porazgovaramo o samim počecima Pixela, njegovom radu do sada i planovima za budućnost.
Bonove za konzumaciju u Pixelu osvojili su Dorian Piskor i Ivan Funtek. Čestitamo!
Možete ih podići u redakciji Drave.info i Radio Drave u West centru.
Prošlo je pet godina od otvorenja, kakvi su danas dojmovi i koja je usporedba Pixela tada i danas?
Ono što je bila nit vodilja tada, a i sada je, jest entuzijazam kojim radimo sve u i oko Pixela. Period od pet godina možda se za neke stvari čini kratak, ali kada iz tjedna u tjedan radite nove programe, onda je to zaista puno. Dapače, ako gledamo i iz drugog konteksta, neki su u vrijeme otvorenja Pixela završavali srednju školu i počeli izlaziti, a danas pet godina nakon toga pred završetkom su fakulteta. Kada se otvarao Pixel, ideja je bila na jednom mjestu okupiti sve koji u Koprivnici razmišljaju i rade kreativno. U cijelom ovom periodu to smo vrlo uspješno i ostvarivali, tako da smatram da smo taj dio dosta dobro odradili. Usporedbu „nekad i sada“ je teško napraviti kada si „unutra“, morat će se za to napraviti neka online anketa, pa da vidimo što ljudi kažu. No naravno, s tim istim ljudima svakodnevno i komuniciramo i čini mi se da želja za nastavkom ovog što radimo još uvijek postoji.
U odgovoru na prethodno pitanje više ste puta pričali u množini. Koliko ljudi aktivno sudjeluje u stvaranju Pixelovih sadržaja?
Apsolutno, Pixel ovakav kakav ga poznajete produkt je rada velikog broja ljudi. Izbjeći ću pobrojavanje poimence, jer ću sigurno nekog nenamjerno izostaviti, ali činjenica je da osim Udruge Mamuze koja je pokretač i glavni programski „kotačić“, u realizaciji programa sudjeluje puno ljudi. Svatko od njih u određenom je trenutku dao svoj doprinos i zato svi uključeni imaju taj „mi“ osjećaj, neki osjećaj zajedničkog stvaranja i rada. Kad se pokušam isključiti i pogledati Pixel s odmakom, čini mi se da je upravo to njegova posebnost. Mogao bi reći da je u tome tajna i poručiti jedno veliko hvala svakome tko je dao i najmanji doprinos da Pixel bude ono što jest.
Uz činjenicu da KKC Pixel ima bogat programski dio svoje priče, on je ipak kafić. No i s te poslovne tj. ugostiteljske strane ponudili ste puno Koprivnici. Uspijevate li balansirati te dvije stvari?
Da, te dvije stvari razvijaju se paralelno. Od ideje da u programskom smislu bude puno različitih sadržaja, od izložbi, predavanja, koncerata, predstava, tribina, tako i ugostiteljski dio morao pratiti tu priču. KKC Pixel je uveo brojne novitete u tom segmentu. Na primjer, s programske smo strane uveli i prvi organizirali “Pixel kviz” u Koprivnici, a s druge smo strane pokretači pivske „craft“ priče. To je jedan izrazito rastući trend u Hrvatskoj, a Pixel je mjesto gdje Koprivničanci mogu uživati u više od 20 različitih vrsta craft piva. Nije to sve, imamo oko 20 vrsta prirodnih čajeva, više od 10 vrsta kava i svu ostalu šaroliku ponudu. Programi su kod otvaranja bili prioritet, ali „zaigrali“ smo se i u ovom drugom segmentu i s tim stvarima koje sam spomenuo sam stvarno ponosan. Posebno se to pokazalo produktivno i na primjeru Le Petit cafe-a, gdje također razvijamo tu ideju bogatstva ponude kroz više područja.
Vraćamo se na programe, spomenuti „Pixel kviz“ je jedna zanimljiva priča.
Kviz promatram kao jedan stvarno zanimljiv koncept i drago mi je da je u Pixelu tako dobro zaživio. Moram priznati da sam malo bio skeptičan kod pokretanja prve sezone jer je u početku vladao onaj strah „a što ako neću znati“, no ljudi su se vrlo brzo opustili i sada imam osjećaj da im je koncept kviza „ušao pod kožu“. Trenutno se održava već treća sezona i Pixel je svaku drugu subotu pun zaljubljenika u kvizove. Neki od kvizaša okušali su se i u poznatim televizijskim verzijama. Stvarno zanimljiva i pozitivna priča.
Pixel je trenutno zatvoren zbog renoviranja. Kada će biti novo otvorenje i što pripremate?
Zatvorili smo u ovom trenutku Pixel kako bi mu dali malo svježine i novi zamah za dalje. Mislim da će promjena biti dobro došla, treba malo osvježiti prostor i uvesti neke novitete. Čeka nas redizajnirani prostor, ali opet s onim „starim duhom“ Pixela. Često ljudi znaju reći da se u Pixelu osjećaju kao da su kod nekog kod kuće. Taj štih ćemo zadržati, ali ćemo prostor više prilagoditi sadržajima koje provodimo. Plan novog otvorenja je srijeda 11.4., kada pada točno pet godina od prvog otvorenja. A onda nas čeka veseli vikend 13. i 14. 4. kada će se održati dvodnevna proslava s puno iznenađenja. O svemu tome ćemo izvještavati na našoj Facebook stranici, pa svi mogu pratiti.
Kakvi su planovi za budućnost, u kojem će smjeru ići Pixel?
I inače kroz privatne stvari volim u životu imati neke startne pozicije. Sada, nakon što preuredimo Pixel, novo otvorenje će biti ta nova startna pozicija. Zadržat će se vibra koja je bila i do sada, nastavlja se suradnja s udrugom Mamuze koja će realizirati tjedne programe, a vikendom nastavljamo s tematskim glazbenim večerima. Za ovu je godinu ideja realizirati više vanjskih aktivnost. Nakon unutarnjeg uređenja, kreće se s obnavljanjem vanjske terase na kojoj će se u ljetnim mjesecima provoditi programi, dok ćemo u lipnju i srpnju na otvorenom putem velikog video platna pratiti Svjetsko nogometno prvenstvo uz nogometni kviz i brojne nagrade za posjetitelje.
Za kraj, u Koprivnici uvijek postoji ona priča da fali publike, osjeća li se to i kod vas, te koliko će još generacija proći kroz KKC Pixel?
Ta priča proteže se od kada se bavim nezavisnom kulturom, a i sada kroz posao. Ja na to gledam iz stajališta „sami smo si krivi“. Smatram da se oko publike treba truditi, treba stalno iznova i ponovo mijenjati stvari, uvoditi novitete, zainteresirati ih. Tada publike ima. U suprotnom smo vjerojatno svi skupa sami krivi što je nema. Primjerice, prošle je godine bio neki generacijski pad. Pitali smo se gdje su ti novi klinci. Ali eto, ove su se godine pojavili, ima ih, posjećuju programe, traže da u njima sudjeluju i osjeća se opet taj mladenački polet. Te stvari variraju, kao i u svemu, i nikada ne možemo znati što sutra nosi, ali ako smo prošli ovih pet godina, mislim da možemo još minimalno pet.
