Rudolf Horvat (Koprivnica, 14.3.1873. – Zagreb, 25.5.1947.) istaknuti je hrvatski povjesničar, književnik i političar.
Rođen je u Koprivnici, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Upisao se na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, ali je nakon dvije godine prešao na Filozofski fakultet gdje je 1896. godine,diplomirao povijest i zemljopis. Doktorirao je s temom “Kralj Tomislav i njegovo doba” na Filozofskom fakultetu.
Prvi posao dobio je u Osječkoj realnoj gimnaziji 1901. godine. Horvat je bio opredijeljen za opoziciju pa dolazi na listu nepoćudnih vladi uslijed čega ga premještaju na Realnu gimnaziju u Zemun, gdje se upoznao sa Stjepanom Radićem i gdje se razvila ideja o osnivanju HSS-a. Zatim je premješten na nižu gimnaziju u Petrinji gdje piše prve velike radove. Njegovo neslaganje s hrvatsko-srpskom koalicijom, koja je imala vlast i sve jača orijentacija prema Stjepanu Radiću bili su uzrokom što je ostao bez profesorske službe i bez šansi za zaposlenje u Državnom arhivu u Zagrebu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata interniran je u Ugarskoj kao prijatelj Srba, a nakon rata 1919. godine je umirovljen iz službe.
Sva svoja istraživanja financirao je sam i bez ikakve državne pomoći. Događaji do kojih je došlo poslije atentata na Stjepana Radića stvorili su kod njega uvjerenje u potrebu izgradnje samostalne države Hrvatske, pa se njegovo pisanje u tom vremenu opet okreće politici. U tom periodu povremeno piše za “Jutarnji list” priče iz prošlosti s određenom tematikom. Osnovao je povijesno društvo “Hrvatski rodoljub” u čijem izdanju tiska više svojih knjiga, a u vrijeme Banovine Hrvatske pokreće časopis “Hrvatska prošlost”.
Uspostavljanjem NDH ponovno se aktivira kao povjesničar i profesor te predaje povijest na Domobranskoj akademiji i u Zastavničkoj školi. Godine 1942. izdao je knjigu “Hrvatska na mučilištu” zbog koje je presudom Vrhovnog narodnoga suda u Zagrebu osuđen na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od 10 godina. Preminuo je u Zagrebu i pokopan na zagrebačkome groblju Mirogoj.
Za života mu je objavljeno 56 knjiga i preko 1000 članaka. Posebno su vrijedni radovi koji se tiču Podravine “Hrvatska Podravina” (Zagreb, 1933.), “Povijest Đurđevca” (Zagreb, 1940.) i “Povijest slob. i kr. grada Koprivnice” (Zagreb, 1943.). Povodom 50. obljetnice smrti 1997. godine na pročelju Muzeja grada Koprivnice Družba braće hrvatskoga zmaja postavila mu je spomen-ploču. Jedna koprivnička ulica danas nosi njegovo ime.
