Tijekom zimskog razdoblja, u danima kada nisu organizirana veća okupljanja poput čehanja perja, Podravke i Podravci vrijeme su kratili na različite načine.

Djevojčice su već od najranije dobi dobivale u ruke iglu, uz upute kako žena na selu ne smije ni trenutak slobodnog vremena provesti besposlenom. Upravo to je bilo razlogom što su se žene okupljale i družile uz izradu ručnih radova.

Nezaobilazno je svakako bilo predenje koje se u pojedinim mjestima obavljalo još i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Obavljale su ga uglavnom starije žene ili majke s više kćeri kojima su morale pripremiti dovoljno platna za udaju. O tome koliko je preslica bila važan predmet u svakodnevnom životu, svjedoči činjenica da je bila obaveznim dijelom miraza.

Mlađe žene i djevojke bavile su se i drugim vrstama ručnog rada: štrikanjem toplih zimskih čarapa i vesta te ukrašavanjem pomoću veza tekstilnih predmeta različite namjene. Izrađivali su se tako ručnici kojima su se za vrijeme svatovske svečanosti ukrašavali “jašići” i kumovi, ali i oni kojima su se kitila kola što su služila za prijevoz mladenkina ruha iz roditeljske u muževu kuću te posebno bogato ukrašen ručnik korišten tijekom običaja zvanog “mivanje” (kada svatovi daruju mladence).

Isto tako, u svakoj kući obavezan ukras bio je ručnik prebačen preko, za tu namjenu posebno izrađene drvene vješalice, koja se pričvršćivala na zid, najčešće pored posude za umivanje. Gotovo svaki član obitelji trebao je imati pripremljene i ručnike kojima se u slučaju smrti ukrašavalo raspelo. Vez se izrađivao i na posteljini, stolnjacima, pojedinim odjevnim predmetima i rublju.

U nekim mjestima žene su morale izraditi i predmete specifične namjene. Tako se, primjerice, u Molvama vez crvenim koncem izrađivao na prekrivaču koji se koristio samo za prvu bračnu noć, a morala se izraditi i krpa “stolnička” ukrašena sitnim raznobojnim cvijećem, koja se koristila za prekrivanje odra u slučaju smrti novorođenčeta ili malog djeteta.

Izuzetno pomno izrađivale su se i krpe za prekrivanje košarice s hranom što su je na uskrsno jutro mlade “snehe” nosile na blagoslov u crkvu. Pojedina sela u Podravini bila su nadaleko poznata po izradi određene vrste ručnog rada.

Tako su, primjerice, osobito vješte u izradi nekoliko vrsta bijelog veza bile žene iz Peteranca i Sigeca koje su svoje radove prodavale zagrebačkim trgovcima tekstilom i tako popunjavale kućni budžet, a žene u Koprivničkom Ivancu po ukrašavanju odjeće specifičnim ivanečkim vezom.