Marta Čelik, autorica prekrasnih molvarskih pisanica pokazuje postupak ukrašavanja. Ustupila Vesna Peršić Kovač.

Piše Vesna Peršić Kovač

Uskrs, najvažniji blagdan tijekom kršćanske liturgijske godine, dan je kojim se obilježava otkupljenje i spas čovječanstva. Žrtvujući vlastiti, Isus Krist darovao je ljudima život vječni.

Uskrs se direktno oslanja na židovski blagdan Pashe koji se obilježavao 14. nisana, tj. na dan punog Mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. Kako je Isus uskrsnuo u nedjelju, to se i Uskrs još u Grčkoj i Rimu obilježavao prve nedjelje nakon proljetnog uštapa, a to razdoblje potvrđeno je i na nicejskom saboru 325. godine.

Slavljenju Uskrsa prethodila su dva židovska blagdana: pastirski blagdan žrtvovanja janjeta iz nomadskog razdoblja, te blagdan beskvasnog kruha i žetve ječma iz mlađeg sjedilačkog razdoblja. Kasnije je u proslavljanje ovog potonjeg uključena i ideja o ritualnoj smrti i uskrsnuću bogova, povezana s obnovom vegetacijskog ciklusa. Prve jasne naznake proslavljanja kršćanskog blagdana Isusove muke i uskrsnuća zabilježene su u drugom stoljeću. No, prožetost kršćanskog religijskog sadržaja običajima u kojima nalazimo elemente vezane uz obnovu prirode evidentna je i danas: blagoslov grančica i vatre, izrada pisanica… Uskrsni se skup običaja može svrstati u običaje prijelaza: simbolična smrt, prijelaz u novi život te stanje nakon prijelaza – simboličko novo rođenje.

Marta Čelik, autorica prekrasnih molvarskih pisanica pokazuje postupak ukrašavanja. Ustupila Vesna Peršić Kovač.

Običaji vezani uz uskrsno razdoblje započinju blagoslovom grančica na Cvjetnicu. Grančice najčešće nose djeca za koju su pripremali posebne kitice od macoka, drenjka, peharca i đurđeka, povezane s tri mašlina. U obiteljima koje nisu imale djece i starije osobe nosile su grančice na blagoslov, ali bez posebnog ukrašavanja. Blagoslovljeno bilje zataknuli bi za raspelo ili tram i čuvali do iduće godine. Vjerovali su da listić ili cvijet s blagoslovljene grančice bačen u vatru za ljetnih oluja štiti od groma.

Tijekom Velikog tjedna poštovala se zabrana obavljanja poslova na zemlji te predenja i tkanja. Obavezni poslovi koji su u tom tjednu morali biti obavljeni bili su čišćenje kuće i okućnice, te bijeljenje rublja lugom. Jela su bila posna, a najčešće se jela prežgana juha, krumpir s vrhnjem te paradajzova juha. Veliki četvrtak bio je dan kada su vezivana zvona, a bogoslužja su najavljivana škrebetalom. U svakoj kući prekrivala su se zrcala i raspela.

Veliki petak bio je dan strogog posta i zabrane obavljanja težih poslova. Tog su se dana ukrašavala uskrsna jaja pisanice. Najzastupljenije tehnike ukrašavanja bile su pisanje voskom, struganje boje, skidanje boje kiselinom te omatanje vunom i setincem. Motivi su bili cvjetni, sakralni ili oni s čipke i veza. Često su na jaja pisane i poruke ili stihovi: Sretan Uskrs; Ovo jaje znak ti budi da te moje srce ljubi; Ovo jaje od srca se daje… Drugi važan običaj ovog dana bio je posjet božjem grobu koji je bio bogato ukrašen cvijećem, a čuvali su ga uniformirani stražari (najčešće vatrogasci).

Tijekom uskrsnoga jutra obavljano je svečenje hrane. Nju su u posebno pripremljenim košarama prekrivenim bogato urešenim stolnicama u crkvu donosile mlade snehe, cure i dečki. Najčešće su pripremali: jaja, šunku, luk, hren, kruh te kolač od dizanog tijesta vrtanj/kovrtanj. Nakon mise žurili su kućama jer se vjerovalo da će onaj tko bude prvi kod kuće, prvi biti i u obavljanju svih poslova. Kod kuće bi blagoslovljenu hranu podijelili među svim ukućanima, a mrvice i ostatke istresali u vatru ili vrt jer su vjerovali da će na tom mjestu niknuti cvijeće božje droptinjiče.

Marta Čelik, autorica prekrasnih molvarskih pisanica pokazuje postupak ukrašavanja. Ustupila Vesna Peršić Kovač.