Rukometašice Podravke Vegete svladale su proteklog vikenda riječki Zamet rezultatom 30:17. Najefikasnija igračica susreta bila je Marijeta Vidak koja je postigla 11 pogodaka. Dvadesetčetverogodišnja Virovitičanka u Koprivnicu i Podravku stigla je prije osam godina, a uspješnim igrama za svoj klub postala je i reprezentativkom Hrvatske. Upoznajte Marijetu!
Odakle ljubav prema rukometu?
Ljubav prema rukometu rodila se sasvim slučajno. U školu je došla obavijest o upisima na rukomet, tata me odveo na prvi trening i tako je sve počelo. Isprva sam za rukomet najviše zagrizla zbog novih prijateljstava jer smo se družile i izvan rukometnih terena, mogu stvarno reći da smo bile klapa, a tek kasnije se stvarno rodila ljubav prema rukometu kao igri.
Kako ti je u Podravki, devet godina si tu – može se reći da si već postala Koprivničanka?
Za Podravku igram već devet godina i stvarno mogu reći da sam zadovoljna. I kroz Podravku, i kroz reprezentacije za koje sam nastupala, od kadetske do seniorske, promijenila sam dosta trenera i mogu reći da sam u Podravci naučila igrati ‘pravi rukomet’. Možda po broju godina koliko živim u Koprivnici bi se i moglo reći da sam Koprivničanka, ali još moje virovitičko ‘šta’ nisam zamijenila s ‘kaj’, haha. Mogu reći da sam se udomaćila ovdje i da mi je Koprivnica drugi dom.
Gdje je bolje, u Virovitici ili Koprivnici, i što se tiče rukometa i što se tiče života općenito?
U Viroviticu u zadnje vrijeme rijetko idem, a i kad odem uglavnom ispadne tako da ne izlazim iz dvorišta i da vrijeme provedem s najbližima. Tako da mogu reći da sam prilično u zaostatku s događajima i zbivanjima u Virovitici, ali ovako s mog gledišta, smatram da je život u Koprivnici kvalitetniji i da Koprivnica ima više mogućnosti od Virovitice. U konačnici i rukomet u Koprivnici je bolji, pošto Virovitica već dugi niz godina ne može ući u 1. Hrvatsku rukometnu ligu. Iako Koprivnica u svemu prednjači ispred Virovitice, u Virovitici mi je cijela obitelj i uvijek mi se lijepo vratiti jer mi budi lijepa sjećanja.
Kakav ti je plan u rukometu, imaš još godinu dana ugovora, planiraš li ostati u Koprivnici ili bi se željela okušati i u inozemstvu?
Ne mogu reći da je jedna od te dvije opcije isključena jer imam želju igrati negdje van Hrvatske, ali imam želju i završiti fakultet. Ne želim zanemariti faks jer u rukometu me jedna ozljeda može udaljiti skroz s terena, a sa završenom gimnazijom teško da ću naći posao. Isto tako, željela bih vidjeti kako je to živjeti i igrati negdje vani, volim nova iskustva pa zašto onda ne. Volim vjerovati da će se to pitanje riješiti samo od sebe i u pravo vrijeme.
Podravka je na pragu dvostruke kune, ali nekako nedostaju bolji rezultati u Europi, je li to cilj za iduću sezonu?
Zasigurno da je, jer su ciljevi svake sezone isti, dvostruka kruna u domaćem prvenstvu i kupu i što bolji rezultati u Europi. Nikako da nas sreća malo pomazi u toj Europi. Jaka natjecanja poput Lige prvakinja ili EHF kupa odlična su prilika svim curama da igraju protiv najboljih rukometašica na svijetu, ali i da budu u izlogu za eventualnu prodaju. Na kraju krajeva, igranjem u Europi promovirali bismo i Koprivnicu i Hrvatsku.
Reprezentativka si Hrvatske, kakav je osjećaj biti u izabranoj vrsti?
Osjećaj je odličan, poziv u reprezentaciju je bio dokaz da se trud i rad isplatio. Nema veće sreće u sportu nego predstavljati svoju zemlju. Sada spremno čekam i naporno radim da zaradim i neku značajniju minutažu u reprezentaciji.
Marijeta, koja igra na poziciji lijevog vanjskog, a krasi ju razoran šut, rekla nam je kako joj je u planu što prije završiti Ekonomski fakultet jer je svjesna da se od ženskog rukometa teško može zaraditi za cijeli život. Ima još nekoliko ispita do kraja četvrte godine. Svim mladim rukometašicama preporuča da naporno rade i da u sportu pronađu sreću i zadovoljstvo. Iako će im se na tom putu naći i dosta nepravde, moraju biti uporne jer se trud kad-tad isplati.
