Ponedjeljak, 15. kolovoza 2022.
Drava.info slavi 7. rođendan
Drava.info slavi 7. rođendan
Drava.info slavi 7. rođendan
Drava.info slavi 7. rođendan
Drava.info slavi 7. rođendan
Drava.info slavi 7. rođendan
Drava.info slavi 7. rođendan
Drava.info slavi 7. rođendan

IVAN GROBENSKI: Koprivnica ima kvalitetne glazbenike, ali joj se scena nalazi drugdje

Mladi koprivnički glazbenik Ivan Grobenski nedavno je na svjetlo dana izbacio novi album, prvi potpisan pod pravim imenom i prezimenom, naslova ‘Lessons in Life and Love’.

Album možete preslušati i preuzeti na BandCampu, zajedno s tekstovima pjesama, a objavljen je i prvi video spot s albuma, za pjesmu “Go Make a Living”, autora Bojana Koštića. S Ivanom smo porazgovarali o samom albumu, njegovom nastanku i značaju, ali i o koprivničkoj glazbenoj i kulturnoj sceni s posebnim naglaskom na mlade. Nismo ulazili u obilježja albuma koja se odnose na svojevrsnu intimnu ispovijed; to možete pronaći ovdje.

Tko god poznaje, recimo to tako, alternativnu koprivničku glazbenu scenu zasigurno je čuo i za tvoje ime kroz Suho Grlo Nos i Lolitu te u posljednje vrijeme i Bubblegum i Moskau. Ovaj najnoviji album, međutim, predstavio si pod punim imenom i prezimenom i, također, poprilično se razlikuje od tvog dosadašnjeg rada. Predstavi nam “Lessons in Life and Love”.

— Tko god poznaje Moskau, vjerojatno će lako zamisliti većinu pjesama sa “Lessons in Life and Love” u nekom moskauskom mnogoljudnom aranžmanu pa mislim da se u tom smislu album i ne razlikuje toliko od onoga što inače radim. Istina, ovaj je put album potpisan punim imenom i prezimenom jer se radi o vrlo osobnoj kolekciji pjesama. U takvom se kontekstu nema nikakvog smisla skrivati iza bilo kakvih pseudonima.

Slušajući album, stječe se dojam da su stihovi zapravo puno važniji od same glazbe. Drugim riječima, kao da glazbeni minimalizam nadomješta literarna raskoš. Kako je tekao taj kreativni proces?

— Nisam posve siguran koliko se ovdje radi o glazbenom minimalizmu. Istina, cijeli je album zvukovno i produkcijski prilično ogoljen i u tom bi se smislu moglo govoriti o glazbenom minimalizmu, ali se istodobno aranžmanski događa dosta toga i potkrade se tu često i harmonika i gudači i klavir i prateći vokali… Tekstovi su svakako posebno naglašeni i posvećena im je prilična pažnja, ali svaki bi glazbeni album trebao biti kompaktna cjelina u kojoj svi elementi dobivaju na snazi u odnosu na sve druge elemente; drugim riječima, sve ima značenje samo u odnosu na sve drugo što također ima neko značenje i međusobno se komplementira pa je možda nespretno govoriti o tome da je nešto važnije od nečeg drugog. Kreativni proces je tekao dosta brzo, sve je napisano i snimljeno u mjesec dana.

Bi li se složio s ocjenom da je “Lessons in Life and Love” široj publici bliži od tvojih dosadašnjih radova koji su ponajviše bili rezervirani za specifične niše?

— Složio bih se da je potencijalno bliži široj publici, ali ne i da i opet nije rezerviran za specifičnu nišu.

Snimio Marko Posavec.

Jedna od recenzija posebno se osvrnula na naslovnu fotografiju albuma, nazvavši ju “ruganjem punim cinizma”, a tebe “čovjekom punim duha, ali i (crnog) humora” koji, na neki način, upravo preko nje pokušava doprijeti do svoje, nebitno koliko brojne, publike. Po čemu ta fotografija oslikava glazbeni materijal na čijem je omotu i, kad smo već kod toga, je li ti veličina (publike) uopće bitna?

— Možemo odmah demistificirati genezu naslovne fotografije. Prvo, nastala je apsolutno slučajno i tek smo se kasnije Bojan Koštić (autor fotografije, op. ur.) i ja složili oko toga da zapravo vrlo precizno ocrtava sentiment albuma. Drugo, svatko tko se bavi nekom vrstom umjetnosti razmišlja o publici i publika mu je važna… sve one priče o tome da “to radi samo za sebe” ili iz “čiste nepatvorene ljubavi prema umjetnosti” su izlizane floskule koje malo koga mogu zavarati. Naravno, to ne znači da je nekome važna samo veličina publike (iako ima i takvih i to je tužno), ali činjenica ostaje da se umjetnost jednako stvara za umjetnika i za publiku.

Svojedobno si se motao i po Radio Dravi te zajedno s Ivanom Gundićem uređivao glazbenu emisiju. O čemu se radilo i smatraš li da bi takav projekt mogao “proći” danas?

— Onomad je to bio pokušaj revitalizacije kultne “Vruće juhe”.

Mislim da je to bio dobar projekt, ali ondašnji društveni kontekst nije mu dozvolio da zaživi, a još bi mu manje dozvolio ovaj današnji. O budućem ne treba ni govoriti.

Ima li Koprivnica danas uopće glazbenu scenu i gdje se nalazi?

— Koprivnica ima kvalitetne glazbenike, ali joj se scena nalazi drugdje.

Gotovo je sveprisutan prigovor da se koprivnički mladi glazbenici nemaju gdje i kako izraziti i predstaviti svojim sugrađanima. Iz perspektive glazbenika, je li to točno? Što bi se moglo učiniti?

— To je točno. Sve što sam postigao kao glazbenik, postigao sam izvan Koprivnice i tek nakon što sam otišao iz Koprivnice. Treba pohvaliti Koprivnicu jer sustavno otežava i onemogućava normalan rad glazbenicima i svima ostalima pa se svi zbog toga još i više trude pa onda odu i na kraju naprave nešto. Per aspera ad astra, valjda.

S druge strane, neki govore da čak i da se redovno održavaju koncerti i svirke ovakve i onakve, da to ne bi zaživjelo zbog malobrojne i, grubo rečeno, škrte publike. Svjedoci smo da nekih pomaka na kulturnoj sceni mladih Koprivnice u posljednje vrijeme ima, no neki masovniji odaziv ipak izostaje. Kako potaknuti pučanstvo da proba nešto drugačije i može li se to uopće?

— I to je točno. Redovno se održavaju koncerti, manifestacije, festivali, sajmovi, vašari, prošćenja… Svega ima i drago mi je da se tako govori. Ne govori se, međutim, o tome da bi kvaliteta trebala biti ispred kvantitete, ne govori se o tome kakvi se to točno koncerti održavaju, gdje i u kakvim uvjetima, koliko je potrebno truda i uvjeravanja da bi se nešto organiziralo, s kakvim se sredstvima raspolaže, kako to sve skupa izgleda, kome je namijenjeno i zašto, koji je to zapravo odaziv i koliko je to sve skupa relevantno. Masovnija, mainstream kultura našla je svoje mjesto (i to vrlo uspješno) u KKC Pixelu, a ostatak je kulture, one možda suvremenije i pučanstvu teže probavljive, izguran na periferiju grada i funkcionira u najboljim uvjetima u kojima može, a koji su daleko od idealnih ili barem poželjnih. Ne govori se, međutim, niti o tome da sve to skupa uopće ne mora biti tako, da Koprivnica raspolaže mirijadom sposobnih ljudi koji bi mogli mnogo više kad bi im se više omogućilo ili tako dalje, u nedogled.

Koprivnica ili Zagreb? I što se tiče glazbe i što se tiče svega ostaloga.

— I Koprivnica i Zagreb su u Hrvatskoj, jel’.

Za kraj, što možemo očekivati od tebe u doglednoj budućnosti?

— Ne znam. Moskau trenutno završava novi dupli studijski album, Bubblegum uskoro ima neke prilično zanimljive koncerte, a planira se i koncertna promocija albuma “Lessons in Life and Love”.