Srijeda, 17. travnja 2024.

OGENJ IMA NOVOG ČLANA: U bend je ušao poznati koprivnički glazbenik Denis Kuzel

Već dobro poznat i na podravsko-međimurskoj glazbenoj sceni etabliran etno folk punk rock bend Ogenj i dalje ‘praši punom parom’. Osim koncerata po cijeloj Hrvatskoj našlo se vremena i za malu izmjenu članova u ovom zimskom prijelaznom roku, nogometnim žargonom rečeno.

Tako je na mjesto bubnjara Karla Kneževića došao poznati koprivnički glazbenik i bubnjar Denis Kuzel koji se, prepun dogodovština i novih životnih iskustava, prije nekoliko dana vratio iz Engleske. Najbolje da popričamo s Denisom pa da nam on ispriča što se novoga događa u njegovom životu.

Na čiji poziv si završio u Ogenju? Kako je biti dijelom te vesele družine?

— Ogenj sam pratil od samog početka. Otkad mi se Tomo, pjevač i gitarist, javljal s novostima, u kojoj god državi sam se nalazil. Od svojih maštarenja, ideja pa provođenja tih ideja u stvarnost, nalaženje glazbenika i sve te početne muke “dok te niko ne kuži” (smijeh). Osim kaj nas veže čudesno vrijeme koje smo proveli u Božjim Ovčicama, kumovi smo i najbolji prijatelji pa mi je bilo prirodno dijeliti sreću, entuzijazam, jad, kritiku ili kaj je već trebalo u vezi s novim odisejama.

— I uvijek mi je bilo žal kaj ne mogu biti dio ekipe ili bar biti doma da podržim bend dok su krenuli sa svirkama. Ali sam izdaleka navijal i vjerojatno sam bil prvi obožavatelj, još pogotovo dok sam gledal kak bend raste.

— Evo, nakon dužeg izbivanja iz Hrvatske, napokon smo se supruga i ja vratili nakratko sredinom studenog prošle godine i skoro već drugi dan otputovali, zajedno s našim pesekom i mojom mamom, do Čakovca di je Ogenj sviral. I skoro odmah s vratiju me Nikola, basist, pital kol’ko ostajem u Lijepoj našoj, jer njihov tadašnji bubnjar, Karlo Knežević, odlazi poslije Nove godine.

Ustupio Bojan Koštić.

— Još smo tad gospođa i ja bili uvjereni da sigurno odlazimo natrag na pol godine pa nikak nisam mogel prihvatiti ponudu, iako sam htel. No, barem smo napokon vidjeli bend uživo i osjetili živost i odličan šou kakav su priredili.

— Nakon kaj smo se supruga i ja vratili u Englesku odlučili smo jednostavno pokupit prnje i vratit se u Hrvatsku za stalno. Taj dan dok sam obznanil svoj povratak, učinili su me dijelom benda iako sam još bil na drugom kraju Europe.

— A kako je biti dio družine? Imali smo dvije probe zasad, i to ne sa svim članovima. Tak da ni nikakvo konkretno druženje još nismo imali. Ali nas čekaju svirke tak da bude mnogo vremena za to, vjerujem. Ali, osobno, treperim od zadovoljstva.

Koliko dugo se baviš glazbom?

— Bil sam jedan od onih klinaca koji nisu igrali nogomet vani nego sedel doma i preslušaval Art Of Noise ili neke druge čudne kazete kaj su moji starci godinama skupljali. I pritom ih maltretiral (“Mama, pusti mi Talking Heads” ili tak nekaj). A tek dok mi je u 7. razredu moja razrednica, pokojna Sanda Sever, dala program za snimanje na kompjuteru sam počel tvoriti i ostvarivati svoje snove i ono kaj sam u njima čul. Tak da oko 12 godina se “bavim” glazbom. Ali sam i prije izmišljal tracklistinge i kakva bude glazba, mnogo prije nego sam uopće sviral ikoji instrument. A potom je došla gitara, Relja Kekez kao partner u zločinu, snimanje, miksanje, produciranje, razvijanje malog studija, bubnjevi…

Foto: Ogenj

Evo spomenuo si da si se tek vratio u Hrvatsku. Naime, jedno vrijeme živio si vani, gdje točno?

— U kolovozu 2014. sam otišel u Poljsku na vjenčanje zajedničkih prijatelja mene i moje djevojke, danas supruge, Magde. Drugi dan sam našel posel i ostal skoro dvije godine što je efektivno označilo kraj aktivnosti Božjih Ovčica. Tam sam se i oženil i nakon nekog vremena sam gospođu otpratio do Engleske koja je tam išla poslovno kao pčelarica u struci. Konkretno, Honiton u Devonu. Predivan krajobraz, podsjeća na Shire iz Gospodara prstenova.

— S Nissan Microm koju smo tam kupili smo se i dovezli natrag! Nas dvoje, pas i naše stvari (uključujući knjige, blender, šivaća mašinu i gitaru) riskirali smo skoro 3.000 km samo da se vratimo, nismo mogli vise čekati!

Denis Kuzel. Foto: privatna arhiva.

Jesi li možda negdje vani svirao s nekime?

— Slabo. U Poljskoj u crkvi, isto tako i u Engleskoj – Honiton Family Church. U gradu u kojim smo živjeli u Poljskoj postojal je glazbeni klub u kojem je svaki petak bil jam session i ponekad su ljudi neobičnih, raznolikih korijena tvorili nevjerovatnu glazbu i drago mi je da sam mogao biti dio toga.

Čime se inače baviš u životu, da te naši čitatelji malo bolje upoznaju?

— Trenutno pokušavamo očistiti staru obiteljsku kuću u koju smo se sada doselili pa imamo puno toga na glavi (smijeh). Ali bacamo se, korak po korak, u pčelarstvo (med, kozmetika, ljekoviti proizvodi), proizvodnju vina, vegetarijanskih/veganskih namirnica… Mnogo želja i ideja. U biti, izgraditi “biznis” koji bi barem održavao našu obitelj i pomagao zajednici na bilo koji način. Kroz neko vrijeme skupljat ću i opremu i i izgraditi minimalan studio za snimanje – da se moja stara strast vrati na svoje. Ali zasad krećemo samo od reintegracije u život u Koprivnici i čišćenja kuće (smijeh).

Podsjetit ćemo samo na kraju, Ogenj možete poslušati u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama 27. siječnja i to povodom manifestacije Noći muzeja, a za one nestrpljive kojima nije problem potegnuti stotinjak kilometara da bi čuli omiljeni bend, Ogenj svira u Zagrebu dva dana ranije, 25. siječnja.

zatvori