Izvor: Muzeji Hrvatskog zagorja, mhz.hr

Piše Vesna Peršić Kovač.

Po svome karakteru to je običaj koji spada u skupinu koledarskih, odnosno čestitarskih običaja, a osnovna mu je forma – karakteristična za različite krajeve Hrvatske, obilazak sela od strane skupine muškaraca ili dječaka koji pjevajući i izgovarajući određeni tekst čestitaju Božić, Novo Ljeto ili pak obilježavaju blagdan Triju kraljeva. U nekim krajevima ova se čestitanja odnose samo na jedan od navedenih blagdana, dok se u drugima ponavljaju, uz eventualnu izmjenu pjesama odnosno teksta. Zajedničko je svima da svojim postupcima žele domu kojeg su pohodili svako dobro tijekom naredne godine.

Običaj ophoda zvjezdara: trojice dječaka koji mogu biti maskirani kao kraljevi Baltazar, Gašpar i Melkior – kraljevi koji su prema legendi slijedeći zvijezdu repaticu pohodili novorođenog Isusa, karakterističan je za sjevernu i sjeverozapadnu Hrvatsku, pa tako i Podravinu. Oni nose zvijezdu, sito ukrašeno svetim sličicama i šarenim papirom te osvijetljeno svjetlom svijeće. Zanimljivo je istaknuti da se podrijetlo ovog običaja veže uz slične običaje u Njemačkoj i Austriji odakle su kao i neki drugi elementi božićnih običaja najvjerojatnije pristigli i u naše krajeve.

Austrijski zvjezdari. Izvor: Wikimedia Commons.
Zvjezdari u Podravini

Zvezdari, zvezdičari, betlemari, ovisno o selu na koje se odnose, kuće su obilazili sve od Badnje večeri do dana uoči Sveta tri kralja. Najčešće se radilo o dječacima školske dobi koji su u skupinama po trojica obilazili kuće uz pjesme koje su se odnosile na nadolazeći blagdan: Oj sveta betlehemska ti si štalica/vu kojoj porodi sinka djevica (Đurđevac na Badnju večer), Na tom mladom letu veselimo se (Đurđevac, Novigrad), Sveta noć blažena noć/sve već spi je polnoć (Peteranec za Mlado ljeto).

Uz pjesmu, najvažniji rekvizit ovih skupina bila je zvijezda. Najčešće se radilo o platnu pričvršćenom na sito, na koje bi zalijepili svete sličice s likovima svete obitelji, pastira i kraljeva, a osvjetljavali bi je svijećom utaknutom na čavao. Zvijezda je bila pričvršćena na dugačak štap tako da ju je zvjezdar mogao podići visoko iznad glave. Ponekad su vještiji crtači navedene motive sami nacrtali na platno. Samo u Novigradu Podravskom zvjezdari su umjesto na sito, sličicu stavljali na dasku. No, bez obzira na navedene razlike, osnovna svrha provođenja ovog običaja bila je želja za ostvarenjem svega dobrog u narednoj godine te prikupljanje određenih darova (novac, jaja, kolači). Najraširenije pjesme koju su zvjezdari izvodili bile su: O sveta tri kralja/o blažen vaš dan i Nebo daj oku zvijezdu visoku vidjeti/jer triju kralja zvjezdicu valja slijediti. No svakako najzanimljivija sačuvana pjesma je ona iz Molvi koju donosimo u cijelosti. Osim toga, Molve su zanimljive i kao jedno od rijetkih mjeste gdje se ovaj običaj održao do danas.

ZVEZDIČARSKA PESMA:
Ta nam zvezda je izišla z ono strano vel’ke gore,
Refren: Ona sveti svetem kraljom tak široko i visoko.
Na zvezdi je dete malo, roke drži zlatni križ.
Na tom križu napisano, da to dete pravi je Bog.
I da ono je rođeno u tom mjestu Betlehemu.
Tam so došli sveti kralji: Gašpar, Melkior i Baltazar.
Donesli so svete dare: tamjan, zlato, plemenitu mast.
Da nas ne žge večni plamen, očuvaj nas Isus, Amen!
(pjesmu pjevala Ana Bogat)

Osim navedenog običaja, blagdan Svetih triju kraljeva značajan je i po tome što se smatra završetkom ciklusa božićnih običaja pa se uklanjaju svi ukrasi i simboli korišteni u božićnim običajima.