Snimila Sandra Levak-Miklošić.
Gospodarsko vijeće Hrvatske gospodarske komore, županijske komore Koprivnica očekuje od zakonodavca da otkloni probleme i nelogičnosti iz hrvatskog sustava javne nabave.

Prijedlog nacrta Zakona o javnoj nabavi je u proceduri prvog čitanja pa ovdašnji gospodarstvenici smatraju da je krajnji trenutak za akciju.

– Zakon onakav kakav je predložen nije dobar. Manjka u njemu puno stvari. Zakon obuhvaća oko 40 milijardi kuna ukupnog javnog novca u našoj državi. To je gotovo trećina hrvatskog proračuna. Polovica novca odnosi se na građevinarstvo. Iako se naša administracija poziva na direktive Europske unije, još uvijek nisu to napravili kako treba. Nije točno da europske direktive kažu da mi moramo biti neravnopravni i da se ne da prednost onim gospodarstvenicima koji uredno zapošljavaju ljude i isplaćuju plaću – rekao je predsjednik županijske komore Mirko Habijanec.

Koji su glavni razlozi da hrvatski proizvođači ne prolaze na natječajima javne nabave, pojasnila je Tajana Kesić Šapić, direktorica sektora za industriju i IT u Hrvatskoj gospodarskoj komori: – U samoj natječajnoj dokumentaciji se u startu preferiraju neki drugi proizvodi koji nisu proizvedeni u Hrvatskoj. Primjerice, proizvod mora biti poput određenog kojeg proizvodi neka kompanija u Nizozemskoj ili jednakovrijedan proizvod. Zapravo upućuju izvođača radova na taj konkretni proizvod. Imamo situaciju i da se navode karakteristike stranog proizvoda iako te proizvode imamo u Hrvatskoj. Primjerice, za uređenje studentskog centra traže se bazenske pločice koje se proizvode u Španjolskoj ili Italiji. To je zapravo diskriminacija naših domaćih proizvođača.

A da bi pomogli javnim naručiteljima i projektantima da vide koji su im domaći proizvodi dostupni na tržištu, u Hrvatskoj gospodarskoj komori su izradili on line katalog s 1020 industrijskih proizvoda. Do kraja mjeseca bit će moguće unositi i poljoprivredne i prehrambene proizvode pa bi u katalogu do kraja ove godine moglo biti više od 3.000 domaćih proizvoda.

Već smo imali prilike puno pritužbi čuti na taj sustav. Poglavito su njime nezadovoljni u koprivničkoj Gradskoj upravi. Sjetimo se samo da su bili obvezni kao najpovoljniju prihvatiti najjeftiniju ponudu što se u konačnici nije pokazalo najpovoljnijim, a da ne govorimo o kvaliteti. Jedan od glasovitijih takvih primjera je bio kad je tvrtka Osijek Koteks iza koje je stajao austrijski Alpine Bau, dobila posao na izgradnji dijela komunalne infrastrukture u gradu. Ako se dobro sjećam, bilo je to za izgradnju kanalizacije u Herešinu i Reki. Tvrtka je ponudila da će odraditi posao za toliko nisku cijenu što je bilo nemoguće. Gradska ju je uprava morala prihvatiti, a onda se natezala oko završetka radova.

O kvaliteti da se ne govori. I kad se tu uračuna i činjenica da su svi računali da će posao dobiti Koming, šteta je bila još i veća. A osim investitora, problematičnosti sustava javne nabave sve su svjesniji i hrvatski gospodarstvenici.

No, da hrvatski sustav javne nabave nije svima maćeha govore i primjeri nekih odvjetničkih ureda koji sasvim solidno žive od ulaganja žalbi na rezultate natječaja javne nabave i njihova rušenja. To je postao unosan posao, a ne treba zaboraviti da natječaje mogu rušiti i oni koji uopće ne sudjeluju u njima.

I to je jedna od nelogičnosti hrvatskog sustava javne nabave, koja koči, čak i onemogućava neke od investicija. Za vjerovati je da će naši zakonodavci koji u ime građana donose odluke, i taj problem otkloniti.