Četvrtak, 25. travnja 2024.

PUTOPIS ‘Kuba je zemlja koju se mora doživjeti, mirisati, okusiti i osjetiti’

Tekst: Nina i Goran Perišić

O nekim zemljama imaš neka određena očekivanja prije nego ju posjetiš. Najviše volim dok se ugodno iznenadim i neko mjesto/zemlja premaši moja očekivanja.

Prije puta za Kubu čije smo pripreme započeli već u 4. mjesecu kupnjom karte te čitanjem i proučavanje, čekajući dan kada ćemo se moću sami uvjeriti u sve to što smo pročitali i saznali. Očekivanja prije posjeta su bila mala, ali drago mi je što sam se prevarila. Dobila sam dojam da ljudi koji su posjetili Kubu ili ju vole ili ju ne vole, nema sredine. I tako smo ju vidjeli i zavoljeli ju.

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Pa krenimo od početka – u Kubu smo sletjeli nakon vožnje do Budimpešte te 2,5 satnog leta do Pariza, presjedanjem, kašnjenjem i letom od 10 sati do Havane. Prvi dojam, miris pržene hrane, vrući i vlažan zrak, super ljubazno i brbljavo osoblje na kontroli putovnica. Nakon toga smo vidjeli i drugu laganiju i opušteniju Kubu – čekanje na prtljagu 2 sata.

Našu avanturu smo započeli s dva dana u Havani u kući gospođe Olge koju smo našli preko Airbnba, a nastavili je 5 dana u Varaderu, turističkom djelu Kube.

Na izlazu iz aerodroma dočekao nas je taksi kojeg nam je ljubazno poslala gospođa Olga kod koje ćemo boraviti. Inače takva vrsta unajmljivanja na Kubi se zovu casse praktikulare i iznajmljuju se dijelovi kuće ili sobe. Iznamljiivaći plaćaju posebne poreze za iznajmljivanje državi i imaju posebne oznake na kućama. Htjeli smo probati ovakav način boravka u nekom mjestu i nismo požalili.

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Naši domaćini Olga i Gulirmo su bili odlični domaćini koji su nas, iako je bilo kasno, lijepo dočekali, pokazali sobu u kojoj smo bili smješteni, kuću i otprilike objasnili gdje je što. Oboje su visoko obrazovani ljudi koji su svoju srednjoškolsku ljubav zaokružili brakom (izuzetno dragi ljubazni ljudi).

Sljedeće jutro koje smo jedva dočekali, makar smo bili jako umorni, krenuli smo pješice nadobudno osvojiti Havanu. Naša trenutna kuća bila je smještena u Vadedu – dijelu Havane koji je relativno blizu svim bitnim lokacijama koje smo željeli posjetiti.

Za početak smo se spustili prema moru i stali kod Hotela Nacional na jutarnjoj kavi. Hotel Nacional je svojevrsni “svjedok” svakojakih događaja i ljudi (Frank Sinatra, Ava Gardner, John Wayne, Marlene Dietrich, Gary Cooper, Marlon Brando, Ernest Hemingway, itd.) još od svoje izgradnje 1930 godine.

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Prošetali smo uz more šetnicom Melancon koja je izgrađena 1901. godine i “proteže” se na 8 km. Na samoj šetnici možete stresti podosta domaćih ljudi, ali stranih turisti koji uživaju u njezinim čarima.

I onda smo se malo izgubili ulicama Havane i nekim sporednim ulicama došli do Capitola, koji je po svojoj izgradnji imao ulogu “doma” Kubanske vlade. Kako se puno stvari promijenilo s Kubanskom revolucijom (1959. godine), tako se i njegova namjena promijenila, te je do današnjeg dana tamo smještena Kubanska akademija znanosti.

Nakon toga smo otišli u tvrtki Partagasu kupili cigare. Ta tvrtka je najstarija i jedan od najpoznatijih njihovih proizvođača cigara. Tvrtka je osnovana 1845. godine i njezini najpoznatiji brendovi su cigare Cifuentes, Montecristo, Cohiba…

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Otišli smo na ručak u poznati Los Nerdos , uživali u mohitu i morskim specijalitetima uz živu muziku, tj. pjevanje a capela. Zatim smo se prošetali do muzeja revolucije i na vrijeme izbjegli kratkotrajni jaki, ali kratki pljusak. Muzej revolucije kao mu samo ime govorili posvećen je Kubanskoj revoluciji, koji bio građanski rat između režima pro-američkog predsjednika Batiste i i ljevičarskih ustanika predvođenih Fidel Castrom (rat je trajao od 1953. do 1959. godine). U samom muzeju su svakojake stvari vezane uz revoluciju, kao što su raznovrsni predmeti i slike Fidela Castra, Raúl Castra, legendarnog Ernesta Che Guevara…

Za kasnije popodne ostavili smo vrijeme za tvornicu ruma, lutanje ulicama havane i vožnju coco taxijem, koji je jedan od jeftiniji načina prijevoza. Šećer na kraju bilo je razgledavanje velebnog Trga revolucije.

Kraj dana smo završili još jednim koktelom u Hotelu Nacional, a nakon noćne šetnje i domaćini su nas pozvali na još jedan koktel. Kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin. Nije nam teško bilo, pošto je naš domaćin složio istovjetan, ako ne i još bolji koktel nego u hotelu.

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Za neke gradove govore da su živi i nikad ne spavaju, mislim da Havana definitivno spada u jedne od tih. Pune ulice, vika, muzika,ples…miris hrane, cigara cijeli dan, živne noću i tek se smiri i stiša u rane jutarnje sate.

Sljedeći dan rano ujutro otišli smo na izlet u Dolinu Vinales, vidjeti unutrašnjost Kube. Nakon vožnje od kojih sat i pol vremena, prvo smo stali u gradu Pinar del Rio u tvornici ruma, koja još ima tradicionalno pravljenje, punjenje i ručno lijepljenje etiketa na boce. Nakon kraćeg razgleda i degustiranje ruma, krenuli smo dalje.

Sljedeća stanica su nam bila poznate planine Mogotes i Mural prehistorica – uživajući u prekrasnom krajoliku ovdje smo i ručali. Vrhunac ručka je bila najbolja Pina colada koju smo ikada pili po preporuci vodiča. Napravljena isključivo od domaćih i prirodnih sastojaka, rum se u boci dobije posebno i svatko si stavlja koliko želi. Mi smo ovaj put stavili samo toliko da zamiriši. Nakon kakvog-takvog ručka uputili smo se do najboljeg dijela izleta – Indijanske špilje. Ulazak u spilju je bio pun zelenila i cvijeća, dio spilje prošli smo pješice, a dio smo prošli brodićem gledajući i diveći se raznim uzorcima stalaktita i stalagmita.

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Zadnji dio izleta je bio posjet jednoj maloj farmi duhana gdje smo vidjeli kako se suši i mota cigara. Naravno može se i kupiti koja domaće friško smotana. U Havanu smo se vratili kasno popodne, večerali i pozdravili se s domaćinima i krenuli na ostatak malo laganijeg odmora u Varadero.

Varadero je grad resort smješten u provinciji Matanzas i jedan je od najveći resort područja na Karibima. Trebalo nam je 4 sata za 130km jer je cesta loša, na djelovima zatvarana, pa se ide obilaznim putem. Naš taksist nije bio baš najbrži i najspretniji vozač, nije govorio engleski, ali smo zato slušali glasnu muziku cijelim putem.

U hotel smo stigli kasno navečer, čekirali se i otišli spavati. Sljedećih dva dana uživali smo u čarima all inkluziva, u prekrasnoj plaži , kupanju, sunčanju i naravno koktelima.

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Treći dan u Varaderu odlučili smo se za izlet catamaranom. Rano ujutro nas je pokupio autobus koji nas je odvezao u Marinu. Tamo smo se ukrcali na catamaran i naš izlet je počeo.

Osim prekrasnog mora, otvorenog bara (haha) i mnoštvo ljudi iz različitih zemalja zbilja smo uživali. Prvo stajanje je bilo kod koraljnog grebena i malo ronjenja na dah s posuđenim maskama. Nakon nekog vremena plovidbe stali smo u delfinariumu, onome čemu sam se ja osobno najviše veselila. Usred mora ograđeni dio s četiri velika bazena gdje su bili dupini.

Ulazili smo u grupama po 20 u vodu, stajali na malo povišenom djelu, dok je dreser objašnjavao kako se moramo ponašati prema toj divnoj i pametnoj životinji. U mojem bazenu je bio muški delfin zvan Oskar. Prvo nas je pozdravio plivajući kraj nas dok smo ga mogli pogladiti u prolazu.

Snimili Nina i Goran Perišić.
Snimili Nina i Goran Perišić.

Osjećaj je nevjerojatan. Prekrasno i pametno biće, dopustio nam je da ga podignemo, pomazimo i na kraju smo dobili i pusu. Naravno nije da ne pomisliš o drugom aspektu – zašto su tu zatvoreni i kako je točno došao do tih vještina, ali nekako mislim najbolje, jer su jednostavno divni i u očima se vidi koliko su pametni.

Nakon divnog i nezaboravnog iskustva nastavili smo na Cayo Blanco – prekrasan pješčani otok. Tamo smo imali ručak i vrijeme za plivanje . Za ručak smo prvi put uživali u jastogu i moram priznati da sam oduševljena. Ostatak vremena smo proveli s pina coladom u ruci. Do marine, iz koje je započeo izlet, proveli smo plešući na brodu, dižeći jedra (muški dio) i u dobroj zabavi.

Posada je zbilja bila odlična, humoristična i zabavna da je uspjela pokrenuti čak i dva troma Podravca. Ostatak odmora radili smo baš ono što odmor podrazumijeva – odmarali.

I mali suma summarum na kraju: Kuba je divna, bez pretjerivanja. Pustimo revoluciju, embargo …. Kuba je zemlja koju se mora doživjeti, mirisati, okusiti i osjetiti jer ispunjava svako čulo. I kakve god promjene doživi, uvijek će biti živa i životopisna.

Nadam se ćemo se jednom vratiti i posjetiti drugi dio otoka i ponovno uživati u čarima Kube.

zatvori