Ivana Maletić

Ivana Maletić. Snimio Marko Posavec.
Ivana Maletić. Snimio Marko Posavec.

Ivana Maletić HDZ-ova je zastupnica u Europskom parlamentu i nositeljica liste HDZ-a i HSLS-a u II. izbornoj jedinici.

Prva ste na listi HDZ-a u našoj II. izbornoj jedinici. Kažu da je to izuzetno važno jer će upravo ova izborna jedinica biti jedna od iznimno važnih kada govorimo o izbornom rezultatu i formiranju nove Vlade.

— Tako je, iako su sve naravno važne. Često u komentarima u javnosti čujemo i IV. i II.; svaka ima svoje specifičnosti, ali ono što je mene u II. izbornoj jedinici posebno oduševilo je što ljudi ovdje odlučuju vezano uz poslove i projekte. Znači nisu oni toliko vezani lijevo, desno nego ih zanima konkretan posao, uspješnost, rezultati, izvrsnosti i na to se vežu. Ja sam sigurna da će upravo zbog toga njihov izbor biti naša lista.

Puno vremena provodite u Bruxellesu, možete li ukratko usporediti ovaj naš kraj i onaj koji poznajete u razvijenoj Europi?

— Mi imamo jako puno potencijala i naši ljudi jako puno znanja; kad se usporede naši ljudi tako s Europljanima i drugim državama članicama mislim da smo po razini talentiranosti mi i napredniji, a to ne samo da mislim nego i pokazuju brojne analize na međunarodnoj razini. Recimo ljestvica talenata gdje stojimo jako dobro. Međutim, ono što nam nedostaje je dobra organiziranost. Nažalost, Hrvatska je 2015. imala vladu koja je ocijenjena kao šesta najgora na svijetu i to pokazuje da nemamo dobro vodstvo i dobar sustav; to naravno moramo promijeniti. Naši ljudi su kvalitetni, uspješni, i u dobro organiziranom sustavu možemo sigurno prednjačiti u Europskoj uniji.

Građani naravno osjećaju tegobe života u Hrvatskoj. Imate li vi program kako povećati njihov životni standard?

— Definitivno. Naš program je upravo zbog toga temeljen na gospodarskom rastu i razvoju i prvi dijelovi programa su posvećeni tome. Znači, kako promijeniti čitavu državnu administraciju i postaviti dobro poslovno okruženje u kojem će poduzetnici moći brzo i jednostavno rješavati sva pitanja, probleme, dolaziti do rješenja, dozvola, rješavati imovinsko pravne odnose… Moramo ubrzati sudske sporove i postupke i osmislili smo čitav set mjera kako im konkretno pomoći da postanu konkurentni. Znači da tehnološki napredujemo, da se uvedu inovacije u proizvodne procese, poslovne procese općenito, da postanu što prepoznatljiviji na europskom tržištu. Naravno da država nije tu da samo čeka i gleda hoće li netko uspjeti ili ne pa ako ne uspije nikome ništa, a ako uspije onda je to uspjeh države. Ne može biti takav stav, moramo biti svi aktivni i zajedno sudjelovati u pomaganju gospodarstvu da bude prepoznatljivo na europskom tržištu i kao nova Vlada upravo ćemo to što smo napisali u programu i odraditi i na taj način Hrvatsku pozicionirati kao uspješnu državu.

Koliko vam vremena treba za prve pozitivne pomake? To naravno ne može biti preko noći. Hoće li vam biti dovoljan jedan mandat ili treba više?

— Naravno da ne može preko noći, ali naša prednost u odnosu na mnoge države članice je to što smo mali. Mi smo veličine jednog srednjeg europskog grada i zbog toga imamo fleksibilnost i brzinu. Ako točno znamo što hoćemo i imamo jasne ciljeve, što čitavo vrijeme nismo imali, s tim da kad smo to u povijesti imali to smo i ispunili. Dakle od naše samostalnosti do ulaska u Europsku uniju, u NATO. Svaki cilj koji smo jasno postavili smo i ispunili. Ja sam tako sigurna da cilj da budemo jedna od najrazvijenijih država članica možemo ispuniti i da nam za to, naravno za sam cilj i postizanje nam treba više godina, ali za uređenje i početak pravih trendova rasta i stvaranja 180.000 novih radnih mjesta nam trebaju četiri godine, a za dobro uređen sustav dvije godine.

Mislite da ima u Hrvatskoj tko popuniti tih 180.000 radnih mjesta?

— Mislim da ima. U ovom trenutku imamo 220.000 nezaposlenih ljudi. Iz sustava obrazovanja čitavo vrijeme izlaze mladi ljudi. Svaka treća mlada osoba u ovom trenutku u Hrvatskoj je bez posla. Dakle, ako to ne promijenimo, mi ćemo ostati bez ljudi jer evo samo 2014. i 2015. iz Hrvatske se iselilo 100.000 ljudi. Predviđanja su za 30 godina samo po natalitetu koji je nizak da ćemo pasti za milijun ljudi, a i još ako uzmemo ovaj val iseljavanja koji ako ne prekinemo – Hrvatska nestaje.

Ali s druge strane, poduzetnici se žale da nemaju koga zaposliti jer nezaposleni jako biraju poslove. Naravno u pitanju su i uvjeti rada, ali i male plaće.

— Pa, ne bih rekla. Poduzetnici se često žale da nemaju koga zaposliti jer im radna snaga nije obrazovana u skladu s potrebama i to je ono što svi znamo. Moramo mijenjati sustav obrazovanja na način da se ukupne upisne kvote i programi definiraju u skladu s potrebama poduzetnika i da onda naši mladi izlaze iz škole i s fakulteta istrenirani i naučeni za konkretna radna mjesta, a ne ovo što je kod nas slučaj da kad završe školu i fakultet tek onda uče raditi. Nijedna ekonomija ne može biti uspješna na taj način.

— Drugi problem su definitivno male plaće. Upravo zato sam na početku rekla da želimo ulagati, pomoći poduzetnicima da se tehnološki moderniziraju. Mi moramo početi proizvoditi kompleksnije proizvode. Nije isto izvozimo li trupce ili dizajnirani namještaj prepoznatljiv na europskom tržištu. Nije isto proizvodimo li mlijeko ili mliječne proizvode, konkretne inovativne i drugačije. Dižemo li općenito poljoprivrednu proizvodnju na višu razinu ili je najjednostavnija primarna proizvodnja ona koja ide u prodaju. Dakle, to je ono što moramo promijeniti ako želimo, a želimo naravno, povećati standard i plaće.

S obzirom na to da ste spomenuli mlijeko, evo naša županija je ne tako davno bila rekorder po povećanju proizvodnje mlijeka. Gotovo 90% tih farmi danas više ne funkcionira, ne postoji, propale su. Kakav je vaš plan za pomoć Hrvatskoj odnosno za razvoj Hrvatske poljoprivrede, a time i za pomoć OPG-ima?

— Tako je, to ste dobro primijetili. Upravo je mljekarstvo primjer sustavne nebrige države o poljoprivredi i pojedinim sektorima. Poljoprivreda u nijednoj državi nije uspjela ako su poljoprivrednici i mala gospodarstva prepušteni sami sebi, a to je ono što se u Hrvatskoj čitavo vrijeme događalo. Znači, briga o poljoprivredi i poljoprivredna politika se mora voditi cjelovito. Jedan od koraka je osnivanje agrarne banke. To je ono što ćemo napraviti i u programu je, tako da poljoprivrednici prvo mogu zaista doći do povoljnih izvora financiranja što znači kredit po stopi od 0,5% do maksimalno 3%, ovisno o vrsti ulaganja.

— Drugi korak, još puno važniji, je osnivanje centara koji će pomoći da se povežu mala obiteljska gospodarstva sa svojim proizvodima do krajnjeg potrošača. Znači da oni ne vode brigu o tome hoće li, kada, kako i po kojoj cijeni prodati proizvode nego da to bude regulirano i definirano kroz predizborne centre, a uz to da im se i pomogne da tehnološki unaprijede i svoju proizvodnju i da recimo preko centra može ta sirovina konkretno onda ići dalje u preradu i stvaranje proizvoda koji je kompleksniji i može se lakše na tržištu plasirati. Dakle ovisno o djelatnosti unutar poljoprivrede, odnosno pojedinoj grani, centar će imati svoje različite uloge, a u njemu će se kombinirati znanje s fakulteta i ono što poljoprivrednik odnosno mala obiteljska rade.

— Znači, potrebna je ta kontinuirana skrb. Ne može poljoprivrednik pratiti svjetske, europske i nacionalne trendove pa onda ovisno o tome mijenjati i definirati što treba proizvoditi u nekim godinama, a što ne, ali naravno da se znanstvenici time bave. Nije bit da znanstvenici pišu samo znanstvene radove nego da upravo to svoje znanje iskoriste vrlo konkretno i praktično za mala gospodarstva, za našu proizvodnju i gospodarstvo, da se tako podignemo na razini Europske unije.

Ti bi centri bili javne ustanove ili bi bili rezultat nekakvog udruživanja poljoprivrednika?

— Centri bi bili zajednički organizirani između ministarstva, lokalnih jedinica, poljoprivrednika i znanstvenika koji bi bili okupljeni. To su ovi novi modeli kvadriheliksa oko kojih se inače onda okupljaju svi različiti sudionici na tržištu zainteresirani za razvoj pojedine djelatnosti i onda naravno sve svoje snage usmjeravaju na ispunjavanje ciljeva, a to je konkurentnost pojedine djelatnosti.

Onda će imati puno posla s obzirom na to da su se primjerice za razliku od trgovačkih lobija ili trgovaca, poljoprivredni proizvođači i proizvođači inače propustili udružiti i zajednički djelovati na tržištu?

— Pa, to je upravo ono što želimo postići, da se udruže. Pogledajmo malo Francusku, pogledajmo Austriju, na koji način mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva opstaju, Poljsku recimo koja je kad je ulazila u Europsku uniju bila vrlo slaba poljoprivredno, a sad je jedna od poljoprivrednih velesila, nazovimo to tako. Znači to je sve stvoreno zahvaljujući zajedništvu između malih gospodarstava i vezi sa znanstvenicima, jakom potporom iz lokalnih jedinica same države središnje preko ministarstava. To je formula uspjeha.

Branko Hrg

Branko Hrg. Snimio Marko Posavec.
Branko Hrg. Snimio Marko Posavec.

Branko Hrg kao nezavisni kandidat četvrti je na listi HDZ-a i HSLS-a u II. izbornoj jedinici.

Nama je bilo rečeno da je sam vrh stranke HDZ-a odlučio da to zaslužujete i da ćete tako obogatiti i doprinijeti ovoj listi.

— Meni je drago ako je to tako bilo i ako je vrh HDZ-a tako o meni raspravljao. Ja mogu samo reći da su mi znali ljudi reći da sam nešto promijenio, da sam nekuda otišao, a ja kažem da sam ja jedini ostao, a da je nažalost moja bivša stranka otišla u totalno drugom pravcu. Promijenila je smjer, otišla je u naglo, naglo skretanje za koje ja mislim da nije dobro i mislim da je trebalo ostati na ovoj liniji u okviru europskih pučana, u koaliciji HDZ-a i HSS-a kao što je to u Njemačkoj CDU, CSU, to je bila koncepcija, mi smo bili članica europskih pučana i na tom smo putu i tragu trebali nastaviti zajedno, u ovom jednom demokršćanskom opredijeljenju.

U zadnjem saborskom mandatu poprilično ste se istakli borbom i za poljoprivredu i za prava poljoprivrednika. Hoćete li tako nastaviti i dalje?

— Apsolutno da, to je moja domena djelovanja. Nitko od nas nije sveznajući, nitko od nas ne može o svemu govoriti, iako u Saboru ima ljudi koji se u sve razumiju. To su fenomeni koji sve znaju. Ja se neću upuštati u takve rasprave. Ono što mogu je sigurno ukazivanje na probleme i davanje prijedloga rješavanja problema ruralnih sredina, malih područja, problema seljaka, obrtnika, poduzetnika, ali i lokalne samouprave jer definitivno stvari se moraju jako, jako promijeniti. Ukazivao sam na to cijelo ovo vrijeme, djelovao na taj način, slušao terene, slušao ljude, bio s ljudima i prenosio ono što sam čuo od ljudi. Dakle u samom Hrvatskom saboru, Odboru za poljoprivredu gdje sam član Odbora za lokalnu samoupravu. Tako da je to jedan model rada koji mislim apsolutno nastaviti i dalje slušati i dalje to prenositi, ali i po ovome što je i gospođa Maletić govorila.

— U principu mi smo ovdje sad vrlo konkretni. Došli smo na jednu novu razinu razmišljanja, praktički stavili u program vrlo, vrlo konkretne stvari. To je onaj fenomen smanjenja troškova proizvodnje. Znači smanjenje PDV-a na repromaterijal. Kažu neki ljudi nedavno u Podravskim Sesvetama: proizvođači, nemojte nam smanjivati nego nam napravite povrat. Apsolutno, to je sad samo stvar kako će se napraviti plan i smanjiti PDV na repromaterijal sa 25% na 12%, dakle za 13%, omogućiti proizvođačima jeftinije ulaganje da bi mogli biti konkurentni na tržištu.

— S druge strane ovo što sam govorio, o poljoprivrednim centrima, o osnivanju poljoprivrednih centara, znači pomoći ljudima. Ljudi su totalno prepušteni sami sebe, veliki sustavi ih gutaju, trgovački lobiji ih gutaju. Sada se ide na to, ono što se također često puta spominjalo, što je bilo često puta na Odboru za poljoprivredu i saborskim raspravama, krediti i pomoć ljudima u poslovanju, u kreditima jednokratnim za sjetve kad imaju sjetve znači nitko im nije, nisu im banke htjele davati. Agrarna banka je definitivno nešto što nam je potrebno ako želimo pokazati da nam je stalo do sela i poljoprivrede. Nama je stalo do obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva. Ne stavljamo mi na stranu velike proizvođače, posebno prerađivačku industriju. Apsolutno, ona mora biti nadogradnja na ovo sve skupa, ali u svakom slučaju OPG-i čuvaju život u seoskoj sredini i oni nisu samo proizvođači hrane, oni su čuvari života. Oni dimnjaci koji se dime u selima da nam ne opuste do kraja jer je krajnje vrijeme. Mislim da je dogorjelo do noktiju i da sada svi skupa moramo to vidjeti. Ako nekome nije jasno, ako netko što nije primijetio, ne znam, sam si je kriv, ali evo mi smo na ovoj našoj listi to primijetili, u našem programu to stoji. Meni je drago da to stoji jer se potpuno nalazimo u tom programu. Ja ne govorim danas ništa drugo što nisam govorio i pred osam mjeseci i pred četiri godine. Dakle, govorim opet o istim stvarima i drago mi je da je to sada sve skupa ušlo u ovaj naš program. Ja sam uvjeren da ćemo mi to izrealizirati.

Evo, prošli tjedan u petak dobro vam je završio radni tjedan: bili ste domaćin otvaranja djela brze ceste između Gradeca i Križevaca. Doista veliki događaj, ne samo za Križevce već i za žitelje cijele županije. Tada ste rekli da je potrebno krenuti dalje.

— Apsolutno, nisam to rekao samo tada. Ja sam vrlo često u Hrvatskom saboru u protekla dva mandata odnosno onom punom mandatu i ovom malom kratkom, govorio o toj cesti. Govorio sam često o tome, postavljao pitanja, tražio pismene odgovore i danas mi je stvarno zanimljivo slušati ljude koji su tada bili protiv nastavka, koji su htjeli zaustaviti izgradnju čak i one dionice do Križevaca. Ja ovo ne govorim napamet, ja ovo govorim vrlo konkretno, imam dokumente potpisane od ljudi iz tadašnjeg vodstva Hrvatskih cesta i tadašnjeg ministarstva. Dakle, imam dopise u kojima stoji ‘radovi će se zaustaviti, objekti će se konzervirati’ i nastavak tko zna kad će biti. Mi smo tada bili malo žešći u tom dijelu.

— Žao mi je da nisam dobio tada potporu i ovdje u ovom koprivničkom dijelu. Tražio sam potporu i od gradskog vodstva. Župan je bio uključen aktivno u to, Županija se uključila. Trebali smo više, trebali smo žešće nastupiti, vjerojatno bismo uspjeli nešto napraviti, pokrenuti te radnje dalje jer se nažalost u vrijeme vlade Zorana Milanovića nije doslovno ni na papiru napravio nijedan zarez dalje od Cubinca prema Koprivnici, ni prema Vojakovačkom Kloštru niti dalje od toga. Dakle, na nama je sada da se svi skupa izborimo. Evo sad smo se vozili iz Križevaca i baš sam gospođi Ivani pokazivao gdje bi trebalo prvu rundu napraviti. To je ona spojna cesta od kružnog toka na ulazu kroz Čret na cestu za Majurec, da se već tu izbjegne ovaj dio ulaska u Križevce, znači da ljudi s ove koprivničke strane mogu brže doći već na ovu cestu, ali nastavak se mora napraviti, nastaviti i prema Koprivnici i prema Bjelovaru jer ta cesta kad je bila pokretana ona je bila rađena na način metar za metar, metar prema Koprivnici, metar prema Bjelovaru.

— To je bio model i program koji su tada napravila dva čovjeka. To je bio pokojni Joža Friščić i to je bio Damir Polančec kao potpredsjednik Vlade. Dakle oni su bili ljudi koji su definitivno isforsirali uz našu potporu i logistiku da se to pokrene, da se počne graditi. Hvala Bogu da jesu, da se nije tad počelo graditi, nikad se ne bi gradilo. A na nama je sad jedan veliki, veliki zadatak, da svi zajedno pritisnemo, isforsiramo da se ona napravi, da krene prema Koprivnici.

Gospođo Maletić, i vi ste kao europska parlamentarna zastupnica bili na svečanosti otvaranja ovog dijela ceste. Govorilo se naravno i o potrebi nastavka ceste, ali i o još jednom velikom važnom infrastrukturnom objektu, a to je željeznička pruga. Vi imate i nekakvih planova kako isfinancirati ove za naš kraj izuzetno važne objekte.

— Tako je. Željeznička pruga Dugo Selo – Križevci, konačno smo dočekali da se potpiše 2016. godine iako je to projekt koji je trebao ići 2012. i povući još sredstava iz ove alokacije 2007.-2013. Nažalost, četiri godine SDP-ova vlada to nije uspjela ugovoriti, ali evo dočekali smo da je ugovorena, da radovi kreću. Gradec – Sveti Ivan Žabno isto je u izgradnji, znači projekt koji je pokrenut.

— Inače, željeznice u Hrvatskoj se mogu financirati iz EU fondova. To je poprilično dobar način financiranja zato što 80% je bespovratnih sredstava, a 20% nacionalno sufinanciranje. Kad su u pitanju ceste, s obzirom na visoku izgrađenost cesta općenito na razini Republike Hrvatske u odnosu na druge države članice ne mogu se koristiti bespovratni EU fondovi, ali mogu investicijske platforme preko novog Junckerovog fonda koje su vrlo povoljan izvor financiranja jer je riječ o kreditima s počekom i niskim kamatnim stopama i to nam itekako može pomoći da dovršimo ceste poput ovih koje su jako važne pa onda eto iz toga možemo isfinancirati nastavak kraka iz Križevaca prema Koprivnici. Što se tiče željezničkih pruga, uz postojeću prugu koju smo konačno ugovorili ove godine Dugo Selo – Križevci, nastavak do Botova je isto tako jedan od strateških projekata koji se priprema. Nadam se da ćemo ga puno brže ugovoriti, početi graditi, a izvori su tu, Europski fondovi baš žele željezničku infrastrukturu.

Gospodine Hrg, vas ističu kao gradonačelnika koji je vrlo uspješan kad je riječ o povlačenju novca iz europskih fondova za razvoj gradskih projekta. Kakav je vaš recept?

— Nisam ja gradonačelnik koji je uspješan nego sam ja gradonačelnik koji ima dobru ekipu koja zna to napraviti. Mi imamo gradsku službu koja je vrlo mala, niti 30 zaposlenih ljudi ukupno. Nemamo poseban odjel za EU fondove, sve radimo uz redovni posao i uspjeli smo za sada realizirati sedam projekata iz EU fondova, većinom iz prekogranične suradnje, ali evo baš sada je ovih dana tehnički pregled na tehnološkom parku i razvojnom centru koji je težak 34 milijuna kuna, također iz EU fondova preko Ministarstva regionalnog razvoja, znači tu su malo više novca povukli. Ono što je dobro, uspjeli smo ga dobro smisliti. Evo, 29. rujna imat ćemo završnu konferenciju, na toj završnoj konferenciji uručit ćemo prvih 15 ugovora poduzetnicima koji ulaze u tehnološki park i razvojni centar. Znači neće stajati prazan ni jedan jedini dan. Bit će ljudi unutra.

— Moj je prijedlog i sugestija svima da se maksimalno okrenu europskim fondovima, da ne troše novce lokalnih proračuna na ono što se može graditi iz europskih fondova, ali ne samo iz europskih fondova nego i od privatnog kapitala. Dakle bivša vojarna u Križevcima je praktički totalno prenamijenjena. Uložili smo negdje do sada u nju 130 milijuna kuna, od toga samo 10 milijuna kuna iz proračuna Grada, sve ostalo su ili fondovi ili ministarstva ili privatni kapital i sve je rezultiralo novim zapošljavanjem. Znači moj prijedlog je svim lokalnim samoupravama okretanje prema europskim fondovima, javljanje na natječaje, pripremanje projekata. Novca za te stvari ima, bit će još više i tu se može jako puno napraviti. Mi smo spremni svakome sve što znamo dati i pokazati bez ijednog zadržanog elementa.

Damir Felak

Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.

Damir Felak deseti je na listi HDZ-a i HSLS-a u II. izbornoj jedinici.

Kako ste Vi zadovoljni dosadašnjim tijekom kampanje?

— Kampanja zasad protječe u jednoj pozitivnoj atmosferi gdje građani prepoznaju kako listu Hrvatske demokratske zajednice tako i naš program. Mi nastojimo prije svega govoriti o našem programu, ljudi se predstavljaju kao takvi, mislim da imamo najkvalitetnije ljude na listi Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske socijalno-liberalne stranke za našu drugu izbornu jedinicu. Mislim da se mi jedini stvarno držimo onoga što smo odmah u startu rekli, da ćemo voditi pozitivnu predizbornu kampanju. Mi ne želimo nikoga napadati, ne želimo nikome spominjati što mu je bila recimo majka ili nekome ovo-ono, želimo govoriti prije svega o programima i to i činimo. I tako ćemo nastaviti do kraja, nismo odgovorili na puno niskih udaraca koji nam se upućuju i na ovim našim područjima jer jednostavno to ne želimo; naš program je rast gospodarstva, otvaranje novih radnih mjesta. To je u fokusu programa i o tome najviše želimo govoriti. A ostali neka se bave ako žele i s nama, ali to više govori o njima nego o nama.

— Mi želimo ljudima ponuditi pozitivu jer mislim da nešto pozitivno treba ovom hrvatskom društvu i svim hrvatskim građanima. Samo s pozitivnim idejama i gledanjem u budućnost možemo svi skupa naprijed i ono što je govorila Ivana, trebamo se okrenuti budućnosti i nas i naše djece, iskoristiti maksimalno naše članstvo u Europskoj uniji i što prije doći barem u sredinu ljestvice uspješnosti zemalja Europske unije, a ja se nadam u ne tako dalekoj budućnosti da ćemo doći i u sam vrh.

Puno i često se priča, otvaraju se teme regionalizacije Hrvatske. Trebaju li Koprivničko-križevačka županija i Koprivnica biti zajedno s Varaždinom ili s Križevcima prema Zagrebu, kakav je vaš stav?

— Ja sam svoj stav o toj temi već u više navrata iznosio i prije predizborne kampanje i vrlo jasno ću ovdje reći, ja sam protiv takve regionalne podjele Hrvatske. Smatram da je sadašnji županijski ustroj koji je 1993. godine uspostavljen dobar, ima prostora za napredak, za korekciju nekih stvari, možda smanjenje određenog broja općina, ali za to trebaju biti vrlo jasni kriteriji i vrlo jasno znati što se time želi postići jer općine su donijele puno toga dobroga, pogotovo ovim ruralnim krajevima i da nije bilo općina i županija demografska slika ovog ruralnog područja Hrvatske bi bila još kudikamo gora nego što je sada.

— Mislim da treba izvršiti fiskalnu decentralizaciju, znači dati više sredstava jedinicama lokalne samouprave i uprave i da će se time postići još puno veći efekt. Znači u svakom slučaju sam za opstanak sadašnjeg ustroja županija. Mislim da kroz županije možemo puno toga korisnoga učiniti za Hrvatsku, ali postoji ovdje još jedna opasnost. Znači, ako se stvori ovih velikih četiri do pet regionalnih centara… Mi smo mala zemlja, Hrvatska nema ni tako veliku površinu, nešto više od 4 milijuna stanovnika. Postoji opasnost da netko jednog dana dođe s idejom da se jedna regija odcijepi od Hrvatske. Onda više nema niti države.

— Prema tome, mislim da podjela na regije bi bila potpuni promašaj. U konačnici da čisto plastično napišemo onda više ne bi bilo ni županijskog proračuna. Onda bismo za nekakve korekcije koje se sada vrše iz županijskog proračuna i pokušava ravnomjerno razvijati županiju tim sredstvima morali ići pitati u Varaždin za te novce, a ne znam baš koliko bi Varaždin bio sklon i u kojem omjeru davati novce na područje današnje Koprivničko-križevačke županije ili bi puno više novaca ostajalo za njihove potrebe jer bi oni majorizacijom imali većinu u nekakvom budućem tijelu koje bi vodilo tu regiju. U programu Hrvatske demokratske zajednice je vrlo jasno naznačeno da smo mi za opstanak sadašnjeg ustroja županija.

Gospođo Maletić, gospodin Felak predlaže financijsku decentralizaciju, a gospodin Hrg je najavio smanjenje PDV-a na repromaterijal. Kojeg se to prihoda država doista spremna odreći u korist građana, ali i lokalnih sredina?

— PDV definitivno, idemo s uvođenjem niže stope od 12%, a i cilj nam je dugoročno snižavati opću stopu PDV-a. Mi smo mala otvorena ekonomija u Europskoj uniji, moramo biti konkurentni pa i PDV-om koji trenutno odbija sve jer je drugi najveći u Europskoj uniji. To pokazuje da smo zapravo skupi i to pokazuje težinu i neorganiziranost naše države i gospodarstva. Tako da smo stavili u drugoj godini smanjenje na 24%, u četvrtoj na 23%, a dugoročno Hrvatska sigurno ne zaslužuje PDV veći od 20%. To je na dugi rok.

— Nizom izmjena planiramo i cjelovitu poreznu reformu. Moramo odteretiti trošak rada tako da će se povećati neoporezivi dio poreza na dohodak na 3.750 kuna, a isto tako ćemo smanjiti primjenu najviše stope poreza na dohodak. Prvo ćemo povisiti razred na 20.000 i smanjiti s 40% na 36% kako bismo mogli zadržati visokoobrazovane stručnjake u Hrvatskoj jer ih sve više odlazi u inozemstvo, upravo zbog viših plaća. Isto tako što se tiče poreza, naravno ovaj porez na dohodak je prihod lokalnih jedinica tako da smo rekli da ćemo sav prihod od kamata na štednju usmjeriti na lokalne jedinice, znači to će postati lokalni porez i isto tako porez na promet nekretnina će u potpunosti biti lokalni porez. Želimo i njega naravno smanjiti s pet na četiri posto, manje je smanjenje, ali ipak će biti važno za građane.

— Cjelovita porezna reforma će značiti rasterećenje naših građana, onih 12 i pol milijardi kuna koje su im zapravo uzete iz džepova povećanjem PDV-a sa 23% na 25% postepeno želimo polako vraćati i građanima i gospodarstvu i usmjeravati gospodarski rast upravo na poboljšanje uvjeta života u Republici Hrvatskoj jer nam je cilj da naši ljudi ovdje ostaju i da u Hrvatskoj mogu graditi svoju budućnost.

Gospodine Felak, imali smo prilike u posljednje vrijeme dosta puta čuti od strane HDZ-a kakvi su planovi i što smatrate da bi trebala biti Podravka.

— Podravka, kao najveća prehrambena kompanija u ovom dijelu Hrvatske, sigurno bi trebala prije svega biti na usluzi hrvatskim građanima. Znači od nje bi koristi trebali imati svi, i oni koji rade u toj firmi, ali isto tako i veliki broj kooperanata – ljudi koji se bave poljoprivredom, stočarstvom – koji bi mogli i trebali svoje proizvode moći prodati Podravki. To trenutno nije slučaj, bez obzira na kojekakve PR-ovske poteze Uprave Podravke gdje se tumači drugačije, podaci govore nešto sasvim drugo.

— U zadnjih godinu-dvije dana zatvorene su neke bitne proizvodnje, pogotovo bitne proizvodnje za naše ratare i stočare. Zatvorena je klaonica u Koprivnici, zatvorena je pekara, još su neki pogoni i proizvodnje ugašene. Mi danas imamo slučaj da Koprivničko-križevačka županija nema niti jednu klaonicu. Znači, ako treba neko prisilno klanje, ili to treba voziti u neke druge županije, da ne govorim da ljudi nemaju gdje prodati svoju stoku u Koprivnici, a Podravka je nekad bila daleko najveći otkupljivač i u konačnici cijelu svoju strategiju gradila jednim dijelom i na mesnoj industriji uz sve ostalo.

— Podravkini stručnjaci najbolje znaju koliko je domaćih proizvoda ugrađeno u Vegetu. Ja tvrdim: gotovo ništa i neka mi dokažu da je drugačije, ali neka mi to dokažu ne verbalno nego podacima koje imaju. Znači za glavne Podravkine proizvode većina sastojaka se uvozi izvana, a to je nešto što bismo mi u HDZ-u i ja osobno željeli da se promijeni i da Podravka bude kotač razvoja ne samo Podravine i Prigorja nego cijele sjeverozapadne Hrvatske pa i šire jer za to ima potencijala, samo treba dobre volje i treba sinergije između državnih poticaja, novaca koji dolaze iz Europske unije, a koji bi se davali poljoprivrednicima da ciljano proizvode i jasno želje i volje same kompanije, vodstva te kompanije, da se s time uhvati u koštac i da napravi jednu dobru sinergiju i povezivanje onih proizvođača koji žele proizvoditi po zajamčenim cijenama, a isto tako kroz Podravku bi dobili tu dodanu vrijednost da se taj sirovi proizvod preradi i da se može plasirati na tržište, a i na strano tržište.

— Mislim da ima tu puno mjesta i ne samo za otvaranje novih radnih mjesta u samoj Podravci nego u poljoprivredi, poljoprivrednoj proizvodnji koja je nažalost, to svi vrlo dobro znaju, koji se bave poljoprivredom, koliko je Podravka postala zadnjih godina maćeha prema upravo domaćem seljaku i proizvođaču, a isto tako moramo reći: u Podravki se u posljednjih nekoliko godina izgubilo oko tisuću radnih mjesta, čak do 1.500 su podaci i to su radna mjesta koja su se zasada bespovratno ugasila. To je nešto što nije dobro i mislim da se to može isto puno bolje raditi, ali ne možemo otvarati nova radna mjesta ako istovremeno gasimo proizvodnju. Znači uz sav kapacitet umni i stručni koji postoji u Podravci, ja mislim da bi Podravka svake godine trebala izbacivati nekoliko novih proizvoda na tržište, a ne se okretati isključivo kupnji, nekakvim akvizicijama negdje drugdje izvan Koprivnice, izvan Hrvatske jer to onda nisu radna mjesta u Hrvatskoj, to su radna mjesta negdje drugdje. Ja ne kažem da ne treba i to raditi, ali Podravka je prije svega koprivnička, podravska kompanija i ja se nadam da će ona to i ostati i da će biti prije svega od koristi upravo ovdje u Podravini, Koprivnici i cijeloj našoj županiji, a ne da će razvijati u Ljubljani radna mjesta ili negdje drugdje, a upravo se to radi zadnjih godina.

— Znači, ako smo ugasili pekaru Koprivnice, istovremeno kupili pekaru u Ljubljani, meni taj potez baš i nije jasan i nitko mi ga ne može do kraja objasniti, a da ne govorim o gašenju klaonice i nekih drugih proizvodnji.

Gospođo Maletić, za kraj?

— Ja bih za kraj pozvala sve da na ovim izborima u nedjelju razmisle jer imaju vrlo jasan izbor, birati već poznato i iskušano, četiri godine vlade koja je eto na kraju ocijenjena i kao šesta najgora na svijetu. To Hrvatska ne zaslužuje. Hrvatska zaslužuje nova, moderna i inovativna rješenja kakva smo mi u našem programu postavili pa ih ja evo pozivam da podrže listu broj osam u II. izbornoj jedinici.