Olimpijske igre u Brazilu su završile, a dojmovi se još uvijek nisu slegli. Iako naš grad nije imao sportskog predstavnika, ni ovaj događaj nije mogao proći bez Koprivničanaca ili točnije – Koprivničanke. Martina Puž prije nekoliko dana vratila se iz Rio de Janeira gdje je volontirala na najvažnijem sportskom događaju na svijetu.
Martina je na Igrama bila zadužena za fotografe. — Radila sam u press centru u Deodoru, u X-parku. Tamo su se održavala natjecanja kajaka, kanua, BMX-eva te natjecanja u brdskom biciklizmu. Bila sam zadužena za fotografe, morala sam provjeravati je li sve u redu s njihovim akreditacijama i, na kraju krajeva, pomagala sam im ako im je nešto trebalo.
Velika Martinina prednost bila je ta što je smještaj našla preko poznanika. Bio je to nogometni menadžer iz Brazila koji je bio zadužen za igrače u Hrvatskoj, pa je Martina na kraju živjela u kući njegove obitelji u Riju.
Kako nam je rekla, nije upoznala slavne sportaše na Igrama. — Ma ne, nije to to moj đir. Ekipa se stvarno naslikavala sa svima, a meni se jednostavno to nije dalo. Najbolje su prošli oni koji su radili u sobi za doping kontrolu, oni su stvarno sve mogli upoznati. Preko njih sam saznala da je najarogantniji sportaš u Riju bio Michael Phelps.
Slika koju su mediji stvorili o Brazilu i Riju, malo je reći da je negativna i opasna. Ipak, Martina se uvjerila u suprotno.
— Ne kažem da nije opasno, ali sve što ti se može desiti u Riju može ti se desiti i u Zagrebu. Mojoj su sestrični ukrali torbicu ispred Vinceka (slastičarnica u Zagrebu op.a.) pred mojim očima, a za vrijeme boravka u Brazilu mi se ništa nije dogodilo. Jednom sam u kasne sate sama hodala po ulicama i umjesto da doživim neugodnosti provela sam jedan od najboljih dana tamo. Upoznala sam dvoje mladih Britanaca s kojima sam na kraju završila u razgledavanju kipa Krista, čak smo, zbog nesporazuma, slučajno zaboravili ručak platiti u restoranu jer nam se zatvorio dok smo se slikali ispred njega. Kasnije, vidjevši nas da hodamo po sredini ceste, prijevoz nam je ponudio jedan policajac koji nije pristao na ništa drugo nego da nas vozi do odredišta jer, a da to nismo ni znali, nalazili smo se usred jedne favele. Sve u svemu, nije toliko strašno koliko se piše.
Naravno, napomenula je Martina, bitno je kretati se po osvijetljenim ulicama i izbjegavati favele koje su na lošem glasu. “Kak ti se može desiti u Zagrebu, tak’ ti se može desiti i tu.”
Odlazak u Brazil bio je prekrasno iskustvo za mladu Koprivničanku. — Upoznala sam ljude iz gotovo cijelog svijeta. Nizozemska, Kina, Brazil, Kolumbija, Meksiko, Indija, SAD, Francuska… ma zaista odasvud. Zbilja mi je bilo prekrasno. Mogla bih vam pričati tri dana o tome što sam sve radila u Brazilu, a za što su mi ljudi govorili da sam luda. Išla sam tamo uživati, a sreća prati hrabre i ništa mi se nije dogodilo. Gle, ako te i idu pljačkati, pa ne žele tebe nego tvoj novac. Daš im neki novac i aj’ bok.
Za četiri godine čekaju nas Olimpijske igre u Japanu. — Iduće Igre su u Japanu i ako me prihvate idem tamo sigurno. Već imam gdje spavati, tako da sam taj dio riješila, a te Igre ne smijem propustiti i iz razloga što će karate napokon biti olimpijski sport. Trenirala sam ga 19 godina i to je moja velika ljubav. Tako da, Tokyo – vidimo se — zaključuje Martina.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
