KOLUMNA Dama na trapezu i cirkus klauna “plačka”

3
1008
Upozorenje: Usporedba s likovima iz svakodnevnog i stvarnog života nije zlonamjerna i ne služi u promotivne svrhe onih koji bi se mogli prepoznati u tekstu!

Dakle, ovih dana po mnogim banderama iliti rasvjetnim tijelima obješene su kartonske reklame da nam u Koprivnicu dolazi – cirkus! Jedino se nadam da im je netko objasnio pravila igre odnosno da konkurencija već postoji, s obzirom na to da Koprivničanci već godinama imaju svoj vlastiti “cirkus”. Od dame na trapezu do klaunova koji se lijepo zabavljaju i dobro žive na naš račun.

Pojedinci su se sigurno dobro trznuli i zbunili, a možda malo i splašili da slučajno opet nisu nekakvi izbori, bez obzira na to što sve drže pod kontrolom. I to toliko da se već unaprijed zna tko će što biti.

S obzirom da su danas svi spremni na sve, nije isključeno da će se i neki nezavisni političar pokušati besplatno reklamirati na plakatima cirkusa u liku i djelu klauna ili dame na trapezu, jer ne vele bez veze da slika govori više od tisuću riječi. Naravno, komunalni redar odmah bi stisnuo kaznu za “plakate” i kad bi stvarno bili nekakvi izbori, jer u podravskoj metropoli i centru županije jako se dobro zna gdje se i po kojim cijenama, ali i kod koga, plakati i reklame naručuju i gdje se postavljaju.

Svi ti (pravi) artisti, klaunovi i zabavljači putuju svijetom, zabavljaju ljude i teško zarađuju novac kako bi preživjeli od danas do sutra svojim radom. Njima je to posao, dok je drugima zabava. Oni su umjetnici i najbolji u svojem zanatu i zato ih ljudi gledaju i plaćaju.

U svakom slučaju, dolazak cirkusa u Koprivnicu bit će prigoda svima onima koji su opterećeni svakodnevnim razmišljanjem kako i što će sutra, da se malo zabave i razonode, pa i nasmiju na tuđi račun, što je u Podravini nešto najslađe i uvijek dobrodošlo! Jednostavno, takvi smo po naravi, vele oni stariji.

Koprivnica je poznata kao grad u kojem se stalno događa neki cirkus i zabava traje cijele godine, dan za danom. Netko je zato trebao objasniti putujućoj cirkuskoj skupini da mi već imamo našeg klauna “plačka” i svakodnevne predstave tijekom cijele godine. Nažalost, mi našeg klauna plaćamo četiri godine, a prave klaunove jednom ili dva puta godišnje. Isto tako činjenica je da ovaj naš jedan košta više nego da nas svi profesionalni cirkusanti zajedno, svaki dan zabavljaju sve četiri godine.

Tko je taj naš “plačko” i kako ga prepoznati? Vrlo jednostavno. Lijepo se oblači i pojavljuje gdje treba i gdje ne treba. U masi se ističe po uvijek friško namazanim cipelama, urednom frizurom i kravatom osebujnih boja, ovisno o trenutnom raspoloženju građana. Čak vjerujem da ovih dana nosi šarenu kravatu, na kojoj se isprepliću crvena, zelena i plava boja. Samozatajan je. Svi mu se smiju, a u stvari on se smije svima. Ističe se svojom funkcijom i pozicijom do koje je došao ni kriv ni dužan i stalno se nada boljem sutra. Ponavljam, svaka usporedba s likovima iz stvarnog života nije zlonamjerna.

Plačku moramo priznati da mu i nije lako, s obzirom na promjene koje se svakodnevno događaju. U stvari, više ni ne zna što mu sutra donosi. Nije lako ni svim ostalim klaunovima koji čekaju u redu, nadajući se da će doći upravo na njegovo mjesto ili barem biti negdje blizu vatre! U stvari, sami su se do toga doveli svojim cirkusom.

Cirkus, artisti, žongleri i klaunovi (ovi gostujući) odradit će svoj posao i otići negdje drugdje zabavljati publiku. Cijeli svijet je pred njima. A što nama ostaje? Ostaje nam cirkus, ali bez dame na trapezu koja se poskliznula dok je radila špagu. Nasapunali su joj ga klaunovi. O tom potom je li to zaslužila. Ostaju nam obećanja i naš “plačko” koji je sam sebi dovoljan, uvjeren da je sposoban voditi gradski cirkus još najmanje godinu dana. No, nikad se ne zna, možda i duže!

Svejedno, treba otići na pravu cirkusku predstavu i uživati, a kupnjom ulaznice nagraditi vrijedne zabavljače. Možda nešto i naučimo. Na primjer, kako onima koji od nas žive i smiju nam se, pokazati jednoga dana da to baš i nije smiješno kako si oni misle.