Neki krajevi Lijepe naše su već odavno shvatili smisao pjesme “Beži Jankec, cug ti bu pobegel, ne buš videl beli Zagreb grad”. Kod nas tema pruge i vlakova uvijek postane aktualna pred izbore ili za promociju i vožnju nekim novim vlakom u neka “nova” vremena.

Kada se postavi pitanje do kada ćemo se voziti dva i pol sata do Zagreba, gospoda koja odlučuju o svemu ostanu u čudu da to nije istina i evo samo što nije riješen problem pa ćemo se voziti četrdeset i pet minuta do metropole. Probao sam tražiti razlog za tako nonšalantan i uvjeravajući odgovor i našao sam ga u posljednjem primjeru spektakularne vožnje od Zagreba do Koprivnice.

Kada su naši lokalni vladari dobili dojavu u koliko sati “vlakom” premijer dolazi u Križevce, sjeli su u osobna vozila i brže-bolje došli do križevačkog željezničkog kolodvora. Tamo su se ukrcali i gurali pred kamere tih silnih pola sata koliko su se vozili do Koprivnice. Onda je njima normalno da narod priča gluposti da putuje po dva i pol sata, a oni stigli za pola! Naravno, od silne uzbuđenosti su zaboravili da su krenuli iz Križevca. Vrlo je bitno da je netko pazio kod davanja izjava da znaju u koji grad dolaze, a i neki su se toliko gurali pred kamere da se zbog njihove glave nije mogao montirati normalan prilog za večernje vijesti.

Poanta svega je da uopće nije bitno ništa osim naslikavanja i obećanja, pogotovo onih koji se u životu voze vlakom zbog osobne promocije i inače se ne voze s narodom zbog vlastite komocije. I tako nam je iz godine u godinu metropola sve dalje. Vele da je prometna povezanost ključ opstanka. Bilo bi interesantno da su na kolodvoru pitali nekoga od stvarnih putnika o kvaliteti, uslugama i vremenu dolaska na naš kolodvor. Onda bi ostali u šoku koliko su korisnici vlakova zadovoljni. Ono čemu svjedočimo svakodnevno u posljednjih nekoliko godina je da se ukida sve više linija i da je vozni red sve tanji uz obrazloženje da to nije isplativo. Kome to nije isplativo? Narodu ili onima koji su u stanju učiniti sve kako bi povećali profit, smanjili gubitke i pokazali da posluju odlično, samo na čiju štetu? Svoju sigurno ne!

Treba reći da je već 1842. godine predlagano da pruga zaobiđe Koprivnicu i da je trebala ići preko Siska, Bjelovara pa dalje prema Mađarskoj, ali nas je tada spasilo Namjesničko vijeće iz Zagreba. Od onda do danas (174 godine) netko prodaje dobru priču svima nama. U posljednjih nekoliko godina je aktualna “nizinska pruga Rijeka – Zagreb – Botovo” (kao dio Koridora 11 Baltik – Jadran, odnosno Route C-65), ali i to je stara priča (40 godina). Aktualna je jer se treba financirati sredstvima iz EU fondova i investicija je vrijednosti veće od tri milijarde kuna!

Iskreno smo se svi nadali da bi onda moglo nešto biti od toga jer su jasna pravila i da nema muljanja. Međutim opet ništa i natječaj je pao već dva puta!!! Taj novac je preusmjeren na izgradnju aerodroma u Dubrovniku!! Mi nemamo ni poštenu cestu niti prugu, a kad govorimo o aerodromu u Koprivnici postoji mogućnost da imamo nekakvu tablu, mada i u to sumnjam. Toliko o dobrom gospodarenju i dobrim gospodarima! Pa nije valjda sad već bivši ministar bio bedast kaj bi nama pomogel za prugu koju je svom silom vlekel k sebi. Samo u tom prvom natječaju smo ostali bez 180 milijuna eura iz EU fondova.

Pruga za naš kraj znači život i daljnji razvoj. Imamo izuzetan strateški položaj koji je interesantan Europi, a nama nije. Posljednjih godina svjedočimo kako nas sve zaobilazi uz svesrdnu podršku lokalnih vladara kojima je sasvim normalno da nam se ukidaju putničke linije pa makar bile i dva i pol sata do glavnog grada. Njima nije bitna pruga, pogotovo onima koji već znaju što će biti nakon sljedećih izbora, jer već imaju iskustva s naslikavanjima i uletavanjima u kadar, ali su se bogme i naučili kako objasniti narodu da to što nisu ispunili obećanja oni sigurno nisu krivi i da je zato kriv netko drugi.

Nama svima ipak ostaje nada i čežnja zvana pruga jer mnogi nisu ništa naučili iz knjige Mate Lovraka “Vlak u snijegu” i rečenice: kad se male ruke slože sve se može!