Snimio Toni Hanžek.
Planirajući ljetovanje, nismo ni sanjali da ćemo otići na Tenerife. To možemo zahvaliti prijateljima koji su se prvi odlučili otići tamo te smo birali što bliži termin odlaska njihovom. Nekoliko mjeseci ranije kupili smo avionske karte, rezervirali rent a car, a otprilike mjesec dana prije odlaska iznajmili povoljnu kuću s dvorištem za četiri osobe. Još uvijek nismo znali što očekivati jer je na fotografijama sve izgledalo savršeno!

Tenerife je španjolski otok, najveći u skupini Kanarskog otočja, nadomak obala zapadne Afrike. Povoljna klima i svestrani sadržaji omogućuju trajanje sezone svih dvanaest mjeseci u godini. Let avionom iz Munchena traje skoro pet sati, a tamo je vremenska razlika jedan sat manje nego u Hrvatskoj. Na aerodromu na južnoj strani otoka čekao nas je Ford Fiesta s kojim smo se odvezli u unutrašnjost otoka, do dvadesetak kilometara udaljenog sela Tamaimo gdje smo iznajmili kuću za sljedećih četrnaest dana. Domaćini su bili vrlo susretljivi i nasmijani, a kasnije smo primjetili da je to opća karakteristika Španjolaca – kao i slabo poznavanje engleskog jezika (što nama koji smo odrasli uz telenovele nije predstavljalo veliku jezičnu barijeru!).

 

Snimila Ivana Radmilović.
Ovo je bila naša „hacienda“ s dvije spavaće sobe, kuhinjom, kupaonicom, terasom, dva tuša u dvorištu i mjestom za roštilj. Snimila Ivana Radmilović.
Snimila Ivana Radmilović.
Pogled iz našeg dvorišta na bezbroj kaktusa koji su nezaobilazni dio otoka. Snimila Ivana Radmilović.

Za prvo odredište odabrali smo nama najbliže mjesto uz obalu, Los Gigantes, koje je ime dobilo prema velikim vulkanskim stijenama koje izviru iz mora u visinu 500-800 metara. S vremenom nam je to postala i najposjećenija plaža, a u obližnjem baru Tusk družeći se s osobljem saznali smo i tajne pripreme njihovog odličnog Mojita!

Snimila Ivana Radmilović.
Los Gigantes – plaže su karakteristične po crnom vulkanskom pijesku. Snimila Ivana Radmilović.

Otok je vulkanskog porijekla, a najviši vrh je Pico del Teide, vrh vulkanske planine El Teide. To je ujedno i najviši vrh Španjolske i treći po veličini vulkan na svijetu s 3 718 metara nadmorske visine. Također je i nacionalni park upisan u UNESCO-v popis svjetske baštine. Posjetili smo ga jednom, a fotografirali nebrojeno puta jer zaista izgleda impresivno! Za posjet samom vrhu (Pico del Teide) potrebna je dozvola nacionalnog parka koja se treba rezervirati preko interneta za točno određeni datum i vrijeme. Mi smo to pokušali napraviti dva dana ranije i nažalost nismo uspjeli jer nije bilo slobodnog termina. Zato smo šetali na otprilike 3 600 metara nadmorske visine. Visoravan unutar kratera El Teide izgleda kao površina mjeseca pa čak i različite svemirske agencije tamo testiraju svoju tehnologiju.

Snimila Ivana Radmilović.
El Teide.

Otok je savršen za aktivni odmor a najpoznatiji je kao biciklistička destinacija. Tenerife je omiljena trening destinacija profesionalnih biciklističkih ekipa zbog ugodne klime tokom cijele godine i cesta koje su gotovo u savršenom stanju. Na svakom koraku se mogu susresti biciklisti svih dobnih skupina. Suprug je zaljubljenik u biciklizam i zato nije propustio priliku za trening. Unajmio je bicikl s opremom na jugu otoka i uputio se na El Teide, to jest na najduži kontinuirani uspon u Europi, 40 kilometara i 3 200 metara uspona.

Snimila Ivana Radmilović.
El Teide. Snimila Ivana Radmilović.

Već je mnogo toga napisano o turistički razvijenim dijelovima otoka. Mi nismo baš uživali u gužvi glavnog grada Santa Cruza de Tenerife, na plažama okruženim hotelskim kompleksima kao u mjestima Playa de la Americas ili Los Cristianos. Posjetili smo i vodeni park Siam te zoološki vrt s predstavama životinja Loro park, no od ovog putovanja smo očekivali neki autentični doživljaj otoka i mještana. Zato su nam posebno zanimljiva bila manja mjesta i restorani gdje se hrani lokalno stanovništvo. Tako smo jednom prilikom naišli na folklornu manifestaciju u mjestašcu El Puertito, na tržnicu rukotvorina u Santiagu del Teide, promatrali dupine u njihovom prirodnom okruženju, a najveće valove u životu vidjeli smo u Candelariji i Costa Adejeu .
Posebno zanimljiva plaža bila je u malom mjestu Masca sa osamdesetak stanovnika, do koje se može jedino planinarskom stazom ili brodom. Iz planinskog sela do plaže hoda se 7 kilometara, otprilike tri sata po teškom terenu. Priroda tamo nas se toliko dojmila da smo zaboravili na umor. Odabrali smo hodanje u jednom smjeru, kupanje i vratili se turističkim brodom u Los Gigantes.

Snimila Ivana Radmilović.
Masca. Snimila Ivana Radmilović.

Garachico je lučki gradić na sjeverozapadu. Bio je glavno trgovačko središte otoka do vulkanske erupcije u 17. stoljeću. Uspio je očuvati autentičnost španjolske arhitekture, a poseban je i po „prirodnim bazenima“ među stijenama. Tamo smo iskoristili priliku i kupili suvenire: kremu od aloa vere, nakit i figurice od crnog vulkanskog kamenja i slično.

Snimila Ivana Radmilović.
Uske uličice Garachica. Snimila Ivana Radmilović.

Simbol otoka je gotovo stoljetno stablo El Drago Milenario u mjestu Icod de los Vinos. Visoko je 18 metara i ima opseg u podnožju debla od 20 metara. Oko „zmajevog stabla“ prostire se 3 hektara botaničkog vrta u kojem se nalaze sve vrste endemskih i autohtonih Kanarskih biljaka (palme, kaktusi, lipe, lovorike…).

Snimila Ivana Radmilović.
Veličanstveni El Drago. Snimila Ivana Radmilović.

Svestranost otoka i bogatstva koje nudi nadmašila je naša očekivanja! Sigurna sam da bi i najizbirljiviji posjetitelj ovdje našao nešto za sebe, bilo da je u potrazi za avanturom, sportom, gastronomijom, kulturom, prirodom ili, s druge strane, masovnim turizmom. Cijene su vrlo pristupačne (u najgorem slučaju kao kod nas), gorivo je jeftinije nego ovdje, ceste su strme no vozači su vrlo obazrivi. U međuvremenu smo morali promijeniti automobil radi kvara, što nam je bilo omogućeno bez ikakvih problema i dodatne naplate. Prema višim dijelovima otoka smanjuje se i temperatura zraka pa je preporučljivo uvijek imati kraj sebe majicu dugih rukava. Zanimljivo je što su nam prijatelji bili smješteni samo 12 kilometara prema unutrašnjosti od nas, a osjetila se razlika u temperaturi od nekoliko stupnjeva.
Ako putovanje planirate nekoliko mjeseci unaprijed, možete proći financijski povoljnije. Također preporučujem odlazak u vlastitom angažmanom i izbjegavanje hotelskih kompleksa jer se tek tada otok upoznaje u svojoj punoj čari. Hranili smo se pretežno u malim rustikalnim restoranima koji nude tradicionalna jela poput paelle, ribe i morskih plodova. Najpoznatije pivo je Dorada, a najdraži nam je bio restoran i bar Tropic u blizini našeg sela.

Snimila Ivana Radmilović.
Paella i Mojito. Snimila Ivana Radmilović.

I tako me ovo putovanje koje me ostavilo bez teksta pretvorilo u pripovjedača. Sretna sam ako je barem nekoga od vas navelo na isto, bez obzira na destinaciju, jer kako kaže Hans Christian Andersen: „Putovati znači živjeti“!