Petak, 29. ožujka 2024.

KOLUMNA: Tko su koprivnički uglednici?

Ugledni građani Koprivnice? Ljudi čije se mišljenje traži, društveno angažirani, bez (većih) skandala. Ako izuzmemo liječnike koji su kroz povijest bili uvijek prvi na listama uglednih građana i naravno političare, tko nam ostaje? Mislim, slažete se da su, barem danas, političari u većini slučajeva “neugledni građani”. Oni su možda strah i trepet, njima se samo ulagujemo, smješkamo srdačnije nego ljubavnicima jer oni nas i naše mogu zaposliti, dati nam privilegije. No sa njima se nećemo baviti, izbori su pred vratima.

Znači, ne liječnici. Profesori, učitelji? Da, imaju pravo sa zahtjevima za popravljanje njihovog statusa. Nije kakav bi trebao biti. No da li status uglednika dolazi sa plaćom, ne bih rekla.
Zašto ih nema na popisu uglednika, ne znam, ali sve se to uklapa u opću eroziju stanja u društvu. I na njima je sigurno dio krivice.

Iz prosjeka iskaču učiteljice u prva četiri razreda i tete iz vrtića. Važno je tko nam čuva mališane.

Kulturnjaci,umjetnici? Da, imamo na sreću našu Dijanu Sabolović Krajina, koja sigurno ima svoje mjesto među uglednicima grada. I Marijan Špoljar, ravnatelj Muzeja također.

Nada Šešić (opet liječnica), Vesna Peršić Kovač, Blažek Krešo koji rade na očuvanju baštine mislim da također imaju svoje mjesto. I dugogodišnji ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Josip Nakić Alfirević. Naravno, Sven Šestak koji nam je doveo Ludens teatar u grad. Naši slikari? Neću ih nabrajati, ali istina, oni su najviše davali u humanitarne svrhe no to nije dovoljno. Obitelj Andrašić? Možda?!

Muzičari? Dugogodišnji jazz aktivist Marin Hraščanec, Vojkan Jocić, Dalibor Grubačević, etnoglazbenik Miroslav Evačić. Omiljeni, ali još uvijek ne uglednici.

Intelektualci? Oni koji su ostali u Koprivnici, premalo su angažirani. Enerika Bijač, Dragutin Feletar, Hrvoje Petrić, DA.

Direktori gradskih tvrtki? Ne vidim nijednog kojeg bih izdvojila.

Ostaju nam poduzetnici. Imaju novac, ali nisam sigurna da su ugledni, a mogli bi. Članovi Rotary kluba i sličnih organizacija organiziraju dobrotvorne zabave na kojima nude slike naših slikara pa ispada da su slikari donatori, a ne oni. Kupnja slike nije davanje ni angažiranje, izdvojite malo svojeg novca ili vremena za društvene aktivnosti. Kada bi više tog svog novca kojeg imaju usmjerili u humane svrhe, ljudi bi ih drugačije gledali. Ostaje nepoznato zašto to ne rade. Kao da čujem zlobne komentare, poduzetništvo samo po sebi nije na dobrom glasu, bogati se boje pokazati da su bogati i to mislim da je osnovi razlog. Boje se da će im poreznjaci odmah doći na vrata. Krivo. U tom slučaju bi tek bili „zaštićeni“ pa im zato preporučam da se zahvale Bogu za milost bogatstva koju su stekli i da ga malo podijele. Ušli bi možda u povijest, umirili savjest, usrećili ne samo neku djecu nego i svoju djecu jer ih ne bi drugi tako poprijeko gledali. A njihove dokone ženice mogle bi nekad dio svojeg vremena dati potrebitima, a ne samo pohađati kozmetičke tretmane. Ne mislim da su sve dokone. Kad govorim o lošima neću spominjati imena. Sve u dobroj namjeri.

Manageri naših tvrtki? Strašnim smatram da osobe koje su dobile, prodale skupe dionice koprivničkih tvrtki koje su čak i dijelom državne, nisu u stanju, sitniš od milijuna koje su zaradili usmjeriti prema onima koji su potrebiti. Njihov je novac laganije zarađen nego onaj poduzetnički i zato im najviše zamjeram. Čak se ne udostoje posjećivati gradska društvena događanja, nema ih jednostavno. Izdvajam managericu Jadranku Lakuš koja je aktivistica društva Naša djeca i svagdje je gdje treba. No, ponekad, pomislimo da je čak i previše ima. To i je zato što je skoro pa jedina od managera koja je društveno aktivna. Ne vidim njenu nasljednicu ni nasljednika..

Sportaši za kraj? I njih je premalo među uglednicima. U prošlosti ih je bilo. Sada možda nema toliko novca u sportu kao što ga je bilo, ali premalo je sportaša koji su društveno angažirani.

Ovo je moje mišljenje, sigurno će se neki naći povrijeđeni no govorim o općoj percepciji koju vidim i čujem. Naravno da ima dobrih primjera za koje ne znamo ili ih se ne sjetimo, ali rado bih da imamo više uglednika kojima ćemo se nakloniti u prolazu.

zatvori