KOLUMNA: Prašina u očima

Koprivnica, cijelog svijeta prestolnica

1
900
Ne tako davno jedan je lokalni političar dosta vremena provodio na biciklu obilazeći sve dijelove Koprivnice. Sve ga je interesiralo i sve je znao! Budimo iskreni, tu si je vožnju jako dobro i debelo naplatio. Toliko da se i dalje vozi brzo i održivo, samo je promijenio vrstu prijevoznog sredstva. Koliko vidimo neki mu na tome zavide, a neki plješću.

Njegovo bicikliranje ipak je ostavilo određeni obrazac ponašanja i „BICKO“ je zaživio u najboljem svjetlu. U nadi da će na istu „foru“ doći i njihovih pet minuta, još su se neki odlučili žuljati na sicu. Ne zato da bi uštedjeli koju kunu na gorivu i pokazali ekološku osviještenost, već da bi svojom galamom i zvonjavom svima ostalima signalizirali da im se maknu s puta. Naravno, pljeskati mogu slobodno i dalje!

Ove godine je donesena strategija grada kao temeljni dokument budućeg razvoja koja je nazvana ni manje ni više „Mali grad visoke kvalitete života“. Koprivnica već odavno ima status velikog grada jer je središte Koprivničko-križevačke županije, no koliko god imali status velikog grada „netko“ uporno želi da budemo mali. Čini mi se da smo mi za neke već odavno mali, samo nam treba još malo vremena da to sami shvatimo jer naš život i političke igre i utjecaj počinju i završavaju negdje na granici sa Lepavinom!

Promijenimo stoga za početak, jedan poznati citat u: “Mala Koprivnica, cijelog svijeta prestolnica”. Čak zvuči i simpatično.

Stanje u našem malom (ili pak velikom?) gradu sjajno je! Radovi su krenuli punom parom. Uostalom i stari Koprivničanci znaju da je listopad poznat po početku sezone građevinskih radova. Kud baš u listopadu? Jesen je, nije vruće, a i turisti neće biti nervozni. Kamo sreće da je to razlog. Možda su razlog parlamentarni izbori ili Dan grada? Kako god, grad je raskopan kao u zlatna vremena. Esterova, Florijanski trg… sve je puno bagera i cijeli grad je pun prašine koja ide u oči Koprivničancima. Kako bi prašine bilo još više, bagerom je čak sađeno cvijeće ispred Centra moći odnosno Gradske uprave. Za svaki slučaj su posađene ljubičice koje bi trebale odvratiti pogled na balkon gradske vijećnice.

Gradski bicikli ostali su besplatni! Studenti kojima je upravo počela akademska godina zbog ovoga su presretni, jer je mnogima autobus od kolodvora do Sveučilišta Sjever preskup. Međutim, vidimo da i za to ima rješenje, kreću prvi električni “mini autobusi” koji će ih voziti. Problem će biti taj da se prvo trebaju naviknuti ili im netko treba objasniti da to nisu prerađena kombi vozila, već stvarno autobusi, ali mali jer smo mi Podravci šparni pa tak imamo onda i jako male autobuse koji liče na kombije. Studentima ostaje samo jedan mali problem na početku akademske godine, gdje će jesti ??? I tu se nazire rješenje problema do kojeg nije smjelo niti doći.

I tako bicikli idu u spremišta bez obzira što su besplatni uz najavu da od proljeća više neće biti. Zaključati će i javni WC u gradskom parku. Preko zime je, kažu, neisplativ. Naravno, pa tko je vidio zimi obavljati nuždu u prostoru koji se održava javnim novcem tih istih građana. Zimi se to obavi doma pa se onda ide u centar.

Sva sreća da jurimo prema hladnijem vremenu. Sve što nas bode u oči pa čak i ljubičice pokrit će snijeg. Zasjati će lampice i biti će božićni ugođaj i blještavilo do proljeća.

Šteta da se kojom lopatom snijega ne može prekriti gradski proračun. Tamo je pak pedeset nijansi kredita.

Na kraju možda ćemo ove godine imati sreće pa se napokon otvori po prvi puta koprivničko sanjkalište. Za one koji ne znaju lokaciju (kraj PEVEC-a). Za novac koji je tamo uložen do 2027. godine definitivno bi trebali imati uslugu minimalno kao u “Garmišpartenkirchenu” ili u “Kicbilu”. Sve u svemu mislim da ne bi bilo loše početi pripreme i učiti sanjkati našu djecu da se što bolje pripreme za budućnost, jer su sve nas već toliko nasanjkali da polako gubimo interes za zimske sportove kojih je u našem gradu sve više!