Prema B. Klaiću provincijalac je čovjek iz provincije, ali uvijek malo prezirno, nešto kao malograđanin.
Mi iz malih gradova automatski smo provincijalci, no s vremenom se uvriježilo mišljenje da je to ipak stanje duha. Bilo bi lijepo kada bi svi u velikom gradu bili „punokrvni“ građani no znamo da nije tako. Uostalom koji je to veliki grad koji nije provincija? Prema Beču Zagreb je provincija npr. Gdje smo mi tu Koprivničanci? Iako je Koprivnica samo 90 km od Zagreba moramo priznati da smo provincija, ali tko je provincijalac, a tko nije?
Ako je to stanje uma-ponašanja-duha-reagiranja-stajališta-(ne)otvorenosti-(ne)tolerancije itd. onda moramo priznati da ih je puno, previše u našem gradu.. Što je u neku ruku i normalno. Zašto?
Ljudi koji žive u manjoj zatvorenoj sredini manje dolaze u doticaj sa nekim novim smjerovima, mišljenjima, ponašanjima pa samim tim nemaju ni prilike usvojiti sasvim druga pravila življenja, ponašanja i razmišljanja.
Na prvi pogled, kada se prošeće Koprivnicom dojam je ipak provincijalni. Izlozi dućana nisu tako blistavi, ljudi su sličniji jedni drugima jer nema puno ljudi koji bi se usudili izdvojiti stilom, ne možete vidjeti skockane poslovnjake na after hours party-ima, nema puno događanja koji su specifično gradska itd.,itd.
Da li je to što je vidljivo i glavno što nas čini provincijalcima? Po meni ne, jer provincijalizam je ograničeno gledanje na svijet i život koji nije u stanju napraviti odmak ka nekoj globalnoj slici i usvojiti kvalitete koje se danas poistovjećuju sa razvijenim sociološkim i kulturološkim aspektima osobnosti nužnim za sagledavanje stvari u dinamičnom društvu kako je ovo postalo u 21. stoljeću.
Prevedeno, nismo svi iz provincije provincijalci, ali da ih je previše u Koprivnici jest.
Zašto to mislim? U Koprivnici je još uvijek previše ljudi koji reagiraju na podražaje globalnog svijeta na provincijalni način. Sve građanske inicijative se slabo podržavaju, većina se drži svoje kućice i slobodice i gorica. Uvijek se čudim kada se neka događanja baziraju većinom na djeci iz vrtića jer njih se uvijek dovede da sudjeluju.
Veliki dio predavanja, radionica koje se organiziraju u našem gradu nisu posjećeni, a u velikom gradu uvijek ćete imati veću grupu koja podržava neku aktivnost.
U manjini su ljudi koji ustrajno pokušavaju promijeniti taj provincijalni način života i jedno je vrijeme čak bilo poprilično dobro krenulo no kriza je pretpostavljam učinila svoje i zaustavila taj napredak. Građanski aktivisti idu na živce većini, previše kritiziraju, zapitkuju, preispituju.. no građanska svijest to mora… zato probudite se i nemojte biti provincijalci koji čekaju da drugi nešto učine…. BUDITE GRAĐANI U PROVINCIJI, NEMOJTE BITI PROVINCIJALCI !
