Piše Jadranka Lakuš.
Niskotarifne aviokompanije posljednjih su godina mnoge europske metropole učinile pristupačnijima no ikada. Let iz Pule za Bruxelles može se naći za tridesetak eura i to nam je bila prava pozivnica za prvi posjet zemlji čokolade i piva.
Belgija je treći svjetski proizvođač čokolade s oko 220 tisuća tona godišnje, a male, ukusno uređene čokolaterije mogu se naći na svakom koraku. Izbor bombona i čokolada gotovo je nestvaran, a Belgijci su pravi majstori u stvaranju najneobičnijih predmeta od čokolade. Apsolutni hit su kliješta, čekići, razni šarafi koji izgledaju totalno retro, zapravo hrđavo i koji koštaju od 6 eura naviše. Neki bomboni toliko su skupi da mi se činilo da stojim u zlatarni, a ne trgovini čokolada! Ali kupaca ima i to podjednako domaćih i turista.
U meni je proradio podravski duh pa sam kupovala bombonijere na akciji i to ne u glavnom gradu nego u jeftinijem i manjem Bruggeu (Brižu). Taj grad zovu gradom čokolade, ali i čipke, tu je čak i veliki plan grada izvezen majstorskim rukama Belgijki. Briž je poznat i kao Venecija sjevera, a vožnja čamcem (12 eura po osobi) po brojnim kanalima uz tipične kuće koje kao da niču ravno iz vode, pruža nezaboravni doživljaj.
Slično kao i u Gentu koji je mnogo veći (ima oko 250.000 stanovnika i treći je grad po veličini u Belgiji) i koji možda i nije toliko razvikan, ali osvaja na svakom koraku. Više od 150 crkava, niz povijesnih građevina koje svjedoče o bogatstvu grada koji je u 17. stoljeću bio jedan od najrazvijenijih u tadašnjoj Europi i prelijepi srednjovjekovni dvorac Gravensteen koji je smješten u samom centru, odlično se spajaju sa suvremenim životom. Tu se doista potvrđuje podatak da Belgijci na hranu i piće troše više od europskih susjeda, restorani i kafići su cijeli dan prepuni, a posebnost grada je da ima najviše vegetarijanskih restorana po glavi stanovnika na starom kontinentu.
Nije neuobičajeno da se uz jutarnju kavu za koju se mora platiti najmanje 2,50 eura pije i pivo. U Belgiji se proizvodi oko 800 vrsta piva, najpoznatije je Trappist – Samostansko koje se proizvodi u pet samostana. U kraljevstvu se troši po 150 litara piva po osobi godišnje. I mi smo dali mali obol toj potrošnji, runda za četiri osobe koštala je 18 eura. Probali smo i odlične vafle koji su uz frites ili pržene krumpiriće nacionalni specijalitet i prodaju se ne samo u malim kioscima na ulicama nego i u finim restoranima. Kombinacija hrskavog vafla s vrućom čokoladom (možete sami birati vrstu), svježim voćem i šlagom doista je odlična! Slatki užitak za 6 eura!
Belgija je visoko razvijena zemlja zahvaljujući povoljnom zemljopisnom položaju, izuzetno razvijenoj prometnoj infrastrukturi s najgušćom željezničkom mrežom na svijetu, raznolikoj industriji te razvijenoj trgovini. Jedna je od osnivačkih članica Europske unije i NATO-a koji u Bruxellesu imaju svoja sjedišta. Obilazak zgrade Europskog parlamenta nezaobilazan je za sve posjetitelje glavnog grada, a mi smo se najviše zadržali u malom parku u kojemu je sačuvan komad Berlinskog zida, pored kojeg kipovi nojeva drže glave u pijesku. Baš kao što to često čine EU zastupnici!
U Bruxellesu, gradu Art Nouveaua u kojemu je dio građevina kao svjetsko bogatstvo pod zaštitom UNESCO-a, svakako treba posjetiti i Atomium, impozantnu građevinu podignutu 1958. godine za svjetsku izložbu, koja je postala simbol grada. S platforme na visini od 92 metra puca prekrasan panoramski pogled na grad, obližnji stadion Heysal, na žalost poznat po stradanju navijača, te na Mini Europu u kojoj svaka država članica EU ima jednu građevinu. Hrvatsku predstavlja crkva sv. Marka iz Zagreba.
Biti u Belgiji, a ne posjetiti Antwerpen bila bi velika greška, jer to je grad s jednim od najljepših svjetskih trgova s posve sačuvanim povijesnim zgradama kojim dominira palača na kojoj su izvješene sve zastave članica EU. Srce mora zadrhtati pri pogledu na hrvatsku trobojnicu u toj staroj jezgri grada, koji je svjetski centar obrade sirovih dijamanata i druga po veličini luka u Europi. Centralna željeznička stanica u tom gradu proglašena je prije nekoliko godina za najljepšu u svijetu, a njezina unutrašnjost je remek djelo arhitekture.
Belgiju smo proputovali rent-a-carom, što je odličan izbor jer omogućava samostalnost u kretanju, a nije skup. U prometu nismo doživjeli ni jednu neugodnost, vozači su izuzetno korektni, pridržavaju se prometnih propisa i nitko ne vozi brže od dozvoljenog, što je na autocestama najčešće 130 km na sat. Ugodna je i vožnja noću, jer je Belgija jedina zemlja u svijetu u kojoj su autoceste u potpunosti osvijetljene cijelu noć. To plaća Njemačka na ime ratne odštete za Drugi svjetski rat, u kojemu je okupirala Belgiju. Na autocestama je raspoređeno 2,2 milijuna svjetiljki pa je gledano iz svemira Belgija noću najosvijetljenija zemlja u EU.
Belgijci su nam se jako svidjeli, ljubazni su i komunikativni, ponosni na svoje kućne ljubimce (polovica kućanstava ima najmanje jednog), a svi s kojima smo razgovarali bili su bar jednom u Hrvatskoj i lijepo govore o našoj zemlji. Najviše me iznenadila jedna starija gospođa koja radi u javnom WC-u Gentu i kojoj smo ostavili napojnicu jer mi je izgledala nekako otužno. Upitala nas je odmah odakle smo i kad je čula ime naše zemlje, licem joj se razvukao osmijeh i ponosno je izjavila da već 20 godina ljetuje u Hrvatskoj. Posebno voli Trogir, Zadar i Pulu i naše čevapčiće, rekla nam je u jednom dahu, a ja nisam mogla da se ne zapitam koliko se žena koje rade u našim javnim WC-ima može pohvaliti da su posjetile Belgiju?
